CRKVENI KALENDAR ZA JANUAR 2026.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.
Postoje dani u crkvenom kalendaru koji ne dolaze uz zvona i veliku buku, a ipak nose težinu koja se dugo oseća. Takav je 18. januar u Srpskoj pravoslavnoj crkvi - dan kada se, u isto vreme, obeležava spomen Svetih mučenika Teopemta i Teone i Krstovdan, praznik koji stoji na samom pragu Bogojavljenja. To nije slučajna podudarnost, već duboka simbolika: sećanje na one koji su veru posvedočili krvlju i poziv svima ostalima da se pred veliki praznik zaustave, saberu se i pogledaju u sebe.
Priča o Svetom Teopemtu i Svetom Teoni ne pripada samo starim knjigama. Ona zvuči iznenađujuće blisko i danas, jer govori o trenutku kada se čovek suoči s pitanjem iza kojeg više nema uzmicanja. U vreme cara Dioklecijana, kada je započeo nemilosrdni progon hrišćana, episkop nikomidijski Teopemt bio je prvi koji je javno izveden pred cara. Pretnje smrću, batine, glad i mučenja nisu ga pokolebali. Mirno je rekao da se ne treba bojati onih koji mogu ubiti telo, ali ne i dušu - i time je već tada pokazao da je njegov izbor konačan.
Kada sila nije pomogla, car je pokušao lukavstvom. Pozvao je mađioničara Teonu da otrovom savlada ono što nisu uspela mučenja. Teona je pripremio najjači otrov i dao ga Teopemtu da ispije. Episkop se prekrstio, popio čašu – i ostao nepovređen. Taj prizor promenio je i onoga koji je otrov doneo. Umesto pobede, Teona je doživeo slom svojih uverenja i pred carem izgovorio reči koje su mu promenile život: „I ja sam hrišćanin i klanjam se Raspetome.“
Presuda je bila nemilosrdna. Teopemt je posečen mačem, a Teona živ zatrpan u zemlju. Crkva ih, međutim, ne pamti kao poražene, već kao ljude koji su pokazali da vera nije ukras za mirna vremena, već oslonac kada se sve drugo ruši.
Istog dana Crkva obeležava i Krstovdan - praznik koji u bogoslužbenom poretku stoji kao uvod u Bogojavljenje, kao tišina pred veliku svetlost. U hramovima se služi sveta liturgija i obavlja čin vodoosvećenja, a vernici dolaze ne samo da bi ispoštovali običaj, već da bi se pripremili za ono što dolazi: za praznik Hristovog krštenja u Jordanu i osvećenje cele tvorevine.
Krstovdan u sebi nosi posebnu ozbiljnost. Tog dana se strogo posti, a u narodu je ostao običaj da se dom temeljno očisti. To spoljašnje sređivanje samo je odraz onoga na šta praznik podseća - da se pred Bogojavljenje ne čisti samo kuća, već i savest. Da se čovek, koliko može, oslobodi viška i napravi mesta za ono što dolazi.
Na Bogojavljenje, sutradan, voda se osvećuje i izvan crkava - na rekama i drugim vodama. Taj prizor podseća da vera nije zatvorena između zidova, već da dotiče ceo život. Voda postaje vidljiv znak blagodati i podsetnik na trenutak kada je Sveti Jovan Krstitelj krstio Isusa Hrista..
U tom spoju mučeničkog svedočanstva i tihe pripreme, 18. januar dobija posebnu dubinu. To je dan koji istovremeno govori o hrabrosti koja ide do kraja i o potrebi da se čovek zaustavi i pogleda u sebe. Dan koji podseća da bez krsta nema vaskrsenja, ali i da se svetlost ne dočekuje u žurbi, već u sabranosti.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 1. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao.
Teološkinja razbija vekovima ukorenjena sujeverja o “nekrštenim danima”.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Sabor 79 Svetih apostola po starom kalendaru i Prepodobnog Antonija Velikog po novom, dok katolici proslavljaju Svetog Antuna (Antonija), a muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Hramovi širom zemlje otvaraju vrata vernicima koji se okupljaju da se prisete prvih hrišćana, učestvuju u vodoosvećenju i potvrde svoj duhovni put kroz post i molitvu.
Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.
Đakon Svetojovanjskog hrama objašnjava kako običaji uoči ova dva sveta dana često nisu u skladu sa suštinskim učenjima hrišćanske vere.
Ovaj dan, pretprazništvo Bogojavljenja, podseća nas na važnost unutrašnje čistote i pokajanja, dok se pripremamo za slavlje Hristovog krštenja i božanskog osvećenja.
Njihovo žitije govori o mladiću koji je želeo da osvoji Justinu po svaku cenu, ali i o preobražaju čoveka koji je napustio dotadašnji put i postao Hristov služitelj.
Brojna pitanja prate veliki bogorodični praznik koji se obeležava 14. oktobra po gregorijanskom kalendaru.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Pokrov Presvete Bogorodice po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Prepodobnu mati Paraskevu. Katolička crkva spominje Svetog Kalista Prvog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Obeležamo praznik posvećen čudesnom javljanju Majke Božje u carigradskoj crkvi Vlaherni.
Obeležamo praznik posvećen čudesnom javljanju Majke Božje u carigradskoj crkvi Vlaherni.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Brojna pitanja prate veliki bogorodični praznik koji se obeležava 14. oktobra po gregorijanskom kalendaru.
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Iz Pres-službe Svete Stolice najavljeno je novo obaveštenje o oporavku poglavara Rimokatoličke crkve, koji se nalazi pod lekarskim nadzorom u rimskoj bolnici Đemeli.