Ovaj dan, pretprazništvo Bogojavljenja, podseća nas na važnost unutrašnje čistote i pokajanja, dok se pripremamo za slavlje Hristovog krštenja i božanskog osvećenja.
Srpska pravoslavna crkva 18. januara obeležava Krstovdan, dan koji je pretprazništvo Bogojavljenja, koje nas duhovno priprema za veliki događaj – Hristovo krštenje. Iako se često doživljava kao poseban praznik, Krstovdan je u crkvenom učenju uvod u slavlje Bogojavljenja, kada se slavi Hristovo krštenje u reci Jordan, a kroz njega osvećenje sveta.
Ovaj dan, kroz liturgijske obrede i čin vodoosvećenja, podseća nas na duhovnu obnovu i pokajanje. Vernici širom srpskih zemalja okupljaju se u crkvama, gde se služi sveta liturgija, a zatim obavlja čin vodoosvećenja, koji simbolizuje osvećenje Hristovom blagodati. Iako je Krstovdan pretprazništvo, on ima duboko značanje za duhovni život vernika, jer nas podseća na potrebu za unutrašnjim čišćenjem pred veliki praznik Bogojavljenja.
Printscreen
Ikona krštenja Isusa Hrista u reci Jordan
Sutradan, na sam dan Bogojavljenja, voda se osvećuje i van crkava, na rekama i drugim vodenim tokovima, ponovo podsećajući verne na krštenje Isusa Hrista od strane Svetog Jovana Krstitelja. Ovaj čin, koji se praktikuje u mnogim pravoslavnim zajednicama, ima duboko simboličko značenje – voda, koja je postala sredstvo za duhovnu pročišćenost, postaje vidljiv znak Božje blagodati koja osvežava verne.
Post na Krstovdan, koji crkva propisuje, kao i praksa koja se ustalila u narodu da se na ovaj dan temeljno čisti dom, ukazuju na težnju za unutrašnjim duhovnim pročišćenjem. Iako Krstovdan prethodi Bogojavljenju, on ima posebno značenje za svakog vernika. Kroz ove obrede, verni narod Srpske pravoslavne crkve priprema sebe da dočeka svetlost, pokajanje i obnovu koje Bog donosi sa dolaskom Božije blagodati, koja je najplastičnije vidljiva kroz osvećenje vode na Bogojavljenje.
Od 10. januara do Bogojavljenja traje vreme koje narodna tradicija povezuje sa prisustvom nečistih sila, dok teolozi i sveštenici ukazuju na značaj božićne radosti i duhovnog smisla ovog perioda.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mnogi se pitaju da li moraju oba dana u crkvu, da li je kupanje obavezno i šta se zaista računa pred Bogom - evo šta kaže crkvena praksa, a šta narodno predanje.
Hramovi širom zemlje otvaraju vrata vernicima koji se okupljaju da se prisete prvih hrišćana, učestvuju u vodoosvećenju i potvrde svoj duhovni put kroz post i molitvu.
Uspomena na najuzvišeniji trenutak u životu Gospoda, krštenje Isusa Hrista, ove godine obeležena je smanjenim brojem vernika, ali sa nezamenjivom verom koja ne prestaje da svetli, uprkos ratnim dešavanjima koja potresaju Bliski istok.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.