Ovaj dan, pretprazništvo Bogojavljenja, podseća nas na važnost unutrašnje čistote i pokajanja, dok se pripremamo za slavlje Hristovog krštenja i božanskog osvećenja.
Srpska pravoslavna crkva 18. januara obeležava Krstovdan, dan koji je pretprazništvo Bogojavljenja, koje nas duhovno priprema za veliki događaj – Hristovo krštenje. Iako se često doživljava kao poseban praznik, Krstovdan je u crkvenom učenju uvod u slavlje Bogojavljenja, kada se slavi Hristovo krštenje u reci Jordan, a kroz njega osvećenje sveta.
Ovaj dan, kroz liturgijske obrede i čin vodoosvećenja, podseća nas na duhovnu obnovu i pokajanje. Vernici širom srpskih zemalja okupljaju se u crkvama, gde se služi sveta liturgija, a zatim obavlja čin vodoosvećenja, koji simbolizuje osvećenje Hristovom blagodati. Iako je Krstovdan pretprazništvo, on ima duboko značanje za duhovni život vernika, jer nas podseća na potrebu za unutrašnjim čišćenjem pred veliki praznik Bogojavljenja.
Printscreen
Ikona krštenja Isusa Hrista u reci Jordan
Sutradan, na sam dan Bogojavljenja, voda se osvećuje i van crkava, na rekama i drugim vodenim tokovima, ponovo podsećajući verne na krštenje Isusa Hrista od strane Svetog Jovana Krstitelja. Ovaj čin, koji se praktikuje u mnogim pravoslavnim zajednicama, ima duboko simboličko značenje – voda, koja je postala sredstvo za duhovnu pročišćenost, postaje vidljiv znak Božje blagodati koja osvežava verne.
Post na Krstovdan, koji crkva propisuje, kao i praksa koja se ustalila u narodu da se na ovaj dan temeljno čisti dom, ukazuju na težnju za unutrašnjim duhovnim pročišćenjem. Iako Krstovdan prethodi Bogojavljenju, on ima posebno značenje za svakog vernika. Kroz ove obrede, verni narod Srpske pravoslavne crkve priprema sebe da dočeka svetlost, pokajanje i obnovu koje Bog donosi sa dolaskom Božije blagodati, koja je najplastičnije vidljiva kroz osvećenje vode na Bogojavljenje.
Od 10. januara do Bogojavljenja traje vreme koje narodna tradicija povezuje sa prisustvom nečistih sila, dok teolozi i sveštenici ukazuju na značaj božićne radosti i duhovnog smisla ovog perioda.
Za vreme praznika Vozdviženija životvornog krsta Gospodnjeg, kada su svi krenuli ka crkvi, ona je želela da uđe u hram, ali je neka nevidljiva sila zadržala i nije joj dala da uđe.
Na Lazarevu subotu, u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, vladika Teodosije služio je svetu liturgiju, a mnogobrojni vernici, pristigli iz raznih krajeva Kosmeta, još jednom su posvedočili kome pripada ova svetinja i koliko traje srpski koren pod njenim svodovima.
Više od 20.000 okupljenih na Trgu Svetog Petra ostalo je zatečeno kada se, na kraju mise, među njima pojavio Sveti Otac. Delio je blagoslove, darivao decu slatkišima i uputio poruku nade.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Iako nose isti naziv, samo jedan se obeležava kao zaseban praznik, a običaji i post vezani za Krstovdan temelje se na različitim teološkim principima i nose drugačiju simboliku.
Uspomena na najuzvišeniji trenutak u životu Gospoda, krštenje Isusa Hrista, ove godine obeležena je smanjenim brojem vernika, ali sa nezamenjivom verom koja ne prestaje da svetli, uprkos ratnim dešavanjima koja potresaju Bliski istok.
Za vreme praznika Vozdviženija životvornog krsta Gospodnjeg, kada su svi krenuli ka crkvi, ona je želela da uđe u hram, ali je neka nevidljiva sila zadržala i nije joj dala da uđe.
Car Konstancije naredio je da se izgradi Ipatijev lik još za života ovoga svetitelja, i taj lik držaše car u svome dvoru kao oružje protiv svake supostatne sile.
Lazarovo vaskrsenje nosi duboko teološko značenje, kao predokus trijumfa života nad smrću, a Lazareva subota nas podseća na snagu Božje ljubavi i nade.
Poreklo patrijarha Pavla do danas nije bilo predmet većeg interesovanja, pa je otuda ostalo i neistraženo da li je patrijarh poneo prezime Stojčević po ocu ili po devojačkom prezimenu svoje majke.
To je bilo prvi put da je pomerena od najmanje 1810. godine, kada su sprovedeni poslednji radovi zbog požara u bazilici, a možda i ranije, rekao je otac Samuel Aghojan iz Jermenske crkve.
Ekipa portala religija.rs posetila je crkvu Svetih apostola Petra i Pavla u rodnom mestu blaženopočivšeg patrijarha srpskog, koja je postala simbol vere, upornosti i ljubavi, dok mozaik sa njegovim likom podseća na svetlost koju je ovaj veliki duhovnik ostavio.
Poreklo patrijarha Pavla do danas nije bilo predmet većeg interesovanja, pa je otuda ostalo i neistraženo da li je patrijarh poneo prezime Stojčević po ocu ili po devojačkom prezimenu svoje majke.
Dvadeset šest godina nakon njegove pogibije, majka otkriva do sada nepoznate detalje iz života legendarnog vojnika — o krštenju, izboru krsne slave i tihoj veri koju je nosio u srcu.
U danima posta kada je riba dozvoljena, trpeza može da zasija jednostavnošću - uz kuvanu ribu s mladim povrćem i mirođijom, po receptu iz manastirske kuhinje koji spaja ukus i smirenje.