Iako nose isti naziv, samo jedan se obeležava kao zaseban praznik, a običaji i post vezani za Krstovdan temelje se na različitim teološkim principima i nose drugačiju simboliku.
Pravoslavni vernici u srpskim zemljama tokom godine obeležavaju dva sveta dana koja nose naziv Krstovdan. Jedan se proslavlja 27. septembra, a drugi 18. januara. Zbog sličnog naziva, često dolazi do zabune u vezi sa smislom ovih dana, koji se, međutim, u crkvenom kontekstu značajno razlikuju.
Naime, jesenji Krstovdan u crkvenom mjesecoslovu naziva se Vozdviženje Časnog krsta i posvećen je proslavi krsnog stradanja Gospodnjeg. Toga dana, Krst se ne slavi kao objekat obožavanja, već kao oruđe spasenja, koje smo dobili kroz stradanje, smrt i vaskrsenje Isusa Hrista.
Freepik
Današnji Krstovdan, međutim, u mjesecoslovu Crkve nosi naziv Navečerje (Predpraznik) Bogojavljenja Gospodnjeg i nema samostalan praznični značaj. Ovaj dan je, dakle, potpuno vezan za praznik Bogojavljenja. Krstovdan u ovom kontekstu naziva se zbog drevne crkvene tradicije, kada se uoči Bogojavljenja vršilo krštenje onih koji su se pripremali za sveto krštenje.
Post na oba ova dana ima različite razloge. Na jesenji Krstovdan postimo u znak sećanja na Gospodnja stradanja, izražavajući kajanje zbog pada čoveka i učestvujući u spasenju koje je ostvareno kroz Hristovu žrtvu. S druge strane, post na današnji Krstovdan ima karakter pripreme za Bogojavljenje, kada se novokršteni spremaju za liturgijsko pričešće sa celokupnom crkvenom zajednicom.
Uspomena na najuzvišeniji trenutak u životu Gospoda, krštenje Isusa Hrista, ove godine obeležena je smanjenim brojem vernika, ali sa nezamenjivom verom koja ne prestaje da svetli, uprkos ratnim dešavanjima koja potresaju Bliski istok.
Vatikan je prošlog meseca saopštio da je teško bolesni Tajkvan Hol, rođen prevremeno hitnim carskim rezom i bez ikakvog pulsa, u potpunosti ozdravio nakon što je jedan lekar prizvao ime davno zaboravljenog španskog sveštenika iz 19. veka.
U besedi o "slovesnom mleku" Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači hraniti srce Hristovim rečima i kako jedino takva duhovna ishrana vodi čoveka ka večnom spasenju.
Na saboru u Bilješevu kod Kaknja mitropoliti i verni narod iz svih krajeva sveta otkrivaju neispričane priče o hrabrosti i neuništivoj veri sveštenomučenika koji su izabrali večni život, ostavljajući neizbrisiv trag u duhovnoj istoriji Srba.
Na mestima gde je istorija bila teška, okupljanje vernika nosi poruku nade i nepokolebljivosti, dok vladika Heruvim poziva na hrabrost i jedinstvo u vremenu iskušenja.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Ovaj dan, pretprazništvo Bogojavljenja, podseća nas na važnost unutrašnje čistote i pokajanja, dok se pripremamo za slavlje Hristovog krštenja i božanskog osvećenja.
Srpska pravoslavna crkva slavi Krstovdan 14. septembra po starom kalendaru (27. septembar po gregorijanskom), kao dan strogog posta - suhojedenja, što je jedna od njegovih glavnih odlika.
Vozdviženje Časnog krsta je crkveni i narodni praznik kojim se proslavlja događaj tokom kojeg je car Konstantin uzdigao (vozdigao) krst u Rimu u čast pobede nad carom Maksencijem.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.