Uspomena na najuzvišeniji trenutak u životu Gospoda, krštenje Isusa Hrista, ove godine obeležena je smanjenim brojem vernika, ali sa nezamenjivom verom koja ne prestaje da svetli, uprkos ratnim dešavanjima koja potresaju Bliski istok.
Na svetom i uzvišenom mestu Kasar al-Jahud, gde je kršten Isus Hristos, danas je održano tradicionalno sabranje u susret Bogojavljenju, danu kada se u pravoslavnoj crkvi sećamo najuzvišenijeg trenutka u životu Gospoda – dana kada je Hrista u reci Jordan krstio Sveti Jovan Krstitelj. Liturgija koju je služio patrijarh jerusalimski Teofil okupila je hodočasnike iz svih pravoslavnih zemalja, ali ono što je bio snažan kontrast ovom veličanstvenom događaju jeste samo okruženje.
Kasar al-Jahud, jedno od najsvetijih hrišćanskih svetilišta, čini se da je ovekovečeno s nečim dubljim od samog svetog čina. Prostor gde je Isus primio Svetu tajnu krštenja, danas je pod ozbiljnim znakovima ratnih dejstava koja ne prestaju da potresaju Bliski istok.
Iako su hodočasnici s hrišćanskom smirenošću prisustvovali liturgiji, potom i litiji, osetila se neizbrisiva napetost u vazduhu, gotovo kao da miris baruta nije mogao da bude zanemaren ni u ovakvom svetom trenutku. Taj nemir je odzvanjao ne u rečima molitve, već u tišini među sabranima koji su hodali kroz to sveto, ali i kroz krvavo tlo.
Hazem BADER / AFP / Profimedia
Kasar al-Jahud, jedno od najsvetijih hrišćanskih svetilišta
Ove godine, broj hodočasnika bio je daleko manji nego u mirnijim vremenima. Nisu bile okupljene grupe vernika iz svih delova sveta, kao u prošlim godinama, decenijama, vekovima. Mnogi su morali da se povuku zbog nesigurnosti u regionu, te su brojni manastiri, crkve i vernici ostali udaljeni od ovog svetog mesta, čineći trenutak još težim i melankoličnijim.
Ipak, hodočasnici iz Srbije, Grčke, Rumunije, Rusije i drugih pravoslavnih zemalja nisu posustali. Njihove molitve, ispunjene tugom i nadom, mogle su se čuti kroz pesmu himni i zvuke liturgije koja je trajala do zlatnog zalaska sunca nad Jordanskom dolinom.
U trenutku kada je patrijarh Teofil bacao krst u vodu Jordana, čin vodoosvećenja postao je ne samo simboličan čin obnove vere, već i podsećanje na neizbrisivo nasleđe i svetlost koja je kroz vekove, unatoč svim tminama, dolazila iz tog kraja sveta. Tradicija pogružavanja u vodu Jordana, koja je bila praktikovana u vreme Isusovog krštenja, nastavila se i danas, kao čin očišćenja i duhovnog pomirenja. Ali te reke, sada zagađene ratnim dejstvima i krvavim sukobima, više ne nose samo svetlost.
Iako je atmosfera bila ispunjena molitvama i verom, osećala se snažna nesigurnost dok su hodočasnici dolazili sa željom da očiste svoje duše, dok su im istovremeno oči bile uprte u horizont gde je mir još uvek dalek. Sveta voda, koju su dobijali na ovom mestu, činila je da vernici ne samo da obnove svoju veru, već da ostanu uvereni da je svetlost Hrista nezamenjiva, čak i u najdubljim senkama koje rat nosi.
Hazem BADER / AFP / Profimedia
Patrijarh Teofil
Proslava Bogojavljenja na Kasar al-Jahud ove godine bila je snažan podsetnik na snagu vere u nesigurnim vremenima. Okupljeni su osećali tugu zbog gubitaka, ali i nadu za sve što još može biti pronađeno u ovoj svetoj zemlji: ljubav, pomirenje, vera i, iznad svega, snaga koju nosi jedinstvo pravoslavnih vernika, čak i u najtežim trenucima.
Molitva nije samo izgovaranje reči, već neprekidni dijalog sa Bogom. Sveti Teofan Zatvornik otkriva kako da je doživimo srcem, pronađemo unutrašnji mir i ostvarimo dublju povezanost sa Gospodom
U besedi za 27. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ochridski i Žički objašnjava kako raznovrsna zvanja oblikuju telo Crkve i vode verne ka spasenju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Protinica Olga Jurevič otvoreno govori o preprekama koje stoje na putu ka odluci o sklapanju braka: od sumnje u izbor partnera do bojazni od ličnog sloma, i otkriva kojim putem se dolazi do sigurnosti, zrelosti i prave bliskosti.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Ovaj dan, pretprazništvo Bogojavljenja, podseća nas na važnost unutrašnje čistote i pokajanja, dok se pripremamo za slavlje Hristovog krštenja i božanskog osvećenja.
U srcu drevne svetinje, uz svetu liturgiju i blagoslov mitropolita mileševskog, vernici su proslavili manastirsku slavu, prisetivši se puta ka spasenju i snage zajedništva u Hristu.
U besedi za 27. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ochridski i Žički objašnjava kako raznovrsna zvanja oblikuju telo Crkve i vode verne ka spasenju.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Protinica Olga Jurevič otvoreno govori o preprekama koje stoje na putu ka odluci o sklapanju braka: od sumnje u izbor partnera do bojazni od ličnog sloma, i otkriva kojim putem se dolazi do sigurnosti, zrelosti i prave bliskosti.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
U besedi za 26. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako unutrašnje poniženje i dobrodetelj otkrivaju pravi put ka duhovnom vrhu.