Shutterstock/Robert Kneschke/Printscreen You tube televizija hram
O postu pred pričešće napominjao je da se mora voditi računa o detetovoj zrelosti.
U toku je Božićni post, a mnogi roditelji nalaze se u dilemi kada i kako deca treba da poste. Zato se često postavljaju pitanja kako deca treba da poste, šta smeju da jedu i od kog uzrasta je prikladno da počnu.
Upokojeni otac Dušan Kolundžić svojevremeno je na sajtu Svetosavlje dao objašnjenje koje se tiče upravo ovih nedoumica. On je naglašavao da deca treba da počnu da poste tek kada mogu da shvate osnovne razlike u ishrani i smisao samog posta.
Shutterstock/Cultura Creative
Majka bi trebalo da detetu odredi šta će da jede za vreme posta
- Deca treba da poste od onog uzrasta kada mogu da shvate razliku između posne i mrsne hrane, kada su u mogućnosti da prime i razumeju potrebu posta i zašto treba da postimo. Ako se u kući poste svi postovi, sreda i petak, onda će se dete jednostavno uključiti u porodični jelovnik, razume se uz određenu dozu mlečnih proizvoda, koji su neophodni u dečjoj ishrani - navodio je otac Dušan.
Polaskom u školu dete se sreće sa obrocima na koje ne može uvek da utiče, pa, kako je podsećao, tada važe Hristove reči: "Jedite što vam se iznese“ (Lk 10, 8). Kod kuće će se i dalje uklapati u posnu trpezu, uz obzir prema svojim potrebama rasta i razvoja.
O postu pred pričešće napominjao je da se mora voditi računa o detetovoj zrelosti:
Printscreen You tube televizija hram
Otac Dušan
- Treba voditi dobro računa o dečijoj mogućnosti shvatanja posta, da mu se nešto ne nameće, a ono još nije svesno zašto to treba činiti. U svakom slučaju detetu ne nametati post na vodi, već blaži post, na ulju i u trajanju u kome će dete to rado prihvatati, uz neprekidno roditeljsko objašnjavanje.
Preporučivao je post u trajanju od tri do šest dana, napominjući da "režim posta će najbolje propisati majka".
Dodao je i da vreme školskog raspusta može biti pogodna prilika da deca postepeno steknu naviku posta.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Svetom apostolu Filipu, dok se u narodu obeležavaju poklade kao duhovna i običajna priprema za četrdeset dana uzdržanja.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celini, protojerej Slobodan Lukić kroz svedočanstva Svetog Jovana Zlatoustog i vizantijske tipike objašnjava nastanak, razvoj i današnje ustrojstvo Božićnog posta u pravoslavnoj crkvi.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Od jevanđeljskog simbola i hrišćanskih običaja do saveta iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. godine – kako je jedna namirnica postala tiha spona vere, prirode i svakodnevice pravoslavnih vernika.
Od Sampsona koji je pobedio hiljade neprijatelja, preko proroka Ilije koji je vaskrsavao mrtve, do Svetog Jovana Krstitelja – otkrijte tajnu četrdesetodnevnog posta i njegovu duhovnu snagu.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
U besedi za sredu 3. sedmicu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako čovek, i pored znanja o posledicama greha, često ostaje nepromenjen i zarobljen u obrascima koje i sam prepoznaje kao pogrešne.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.