Shutterstock/Robert Kneschke/Printscreen You tube televizija hram
O postu pred pričešće napominjao je da se mora voditi računa o detetovoj zrelosti.
U toku je Božićni post, a mnogi roditelji nalaze se u dilemi kada i kako deca treba da poste. Zato se često postavljaju pitanja kako deca treba da poste, šta smeju da jedu i od kog uzrasta je prikladno da počnu.
Upokojeni otac Dušan Kolundžić svojevremeno je na sajtu Svetosavlje dao objašnjenje koje se tiče upravo ovih nedoumica. On je naglašavao da deca treba da počnu da poste tek kada mogu da shvate osnovne razlike u ishrani i smisao samog posta.
Shutterstock/Cultura Creative
Majka bi trebalo da detetu odredi šta će da jede za vreme posta
- Deca treba da poste od onog uzrasta kada mogu da shvate razliku između posne i mrsne hrane, kada su u mogućnosti da prime i razumeju potrebu posta i zašto treba da postimo. Ako se u kući poste svi postovi, sreda i petak, onda će se dete jednostavno uključiti u porodični jelovnik, razume se uz određenu dozu mlečnih proizvoda, koji su neophodni u dečjoj ishrani - navodio je otac Dušan.
Polaskom u školu dete se sreće sa obrocima na koje ne može uvek da utiče, pa, kako je podsećao, tada važe Hristove reči: "Jedite što vam se iznese“ (Lk 10, 8). Kod kuće će se i dalje uklapati u posnu trpezu, uz obzir prema svojim potrebama rasta i razvoja.
O postu pred pričešće napominjao je da se mora voditi računa o detetovoj zrelosti:
Printscreen You tube televizija hram
Otac Dušan
- Treba voditi dobro računa o dečijoj mogućnosti shvatanja posta, da mu se nešto ne nameće, a ono još nije svesno zašto to treba činiti. U svakom slučaju detetu ne nametati post na vodi, već blaži post, na ulju i u trajanju u kome će dete to rado prihvatati, uz neprekidno roditeljsko objašnjavanje.
Preporučivao je post u trajanju od tri do šest dana, napominjući da "režim posta će najbolje propisati majka".
Dodao je i da vreme školskog raspusta može biti pogodna prilika da deca postepeno steknu naviku posta.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Svetom apostolu Filipu, dok se u narodu obeležavaju poklade kao duhovna i običajna priprema za četrdeset dana uzdržanja.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celini, protojerej Slobodan Lukić kroz svedočanstva Svetog Jovana Zlatoustog i vizantijske tipike objašnjava nastanak, razvoj i današnje ustrojstvo Božićnog posta u pravoslavnoj crkvi.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Od jevanđeljskog simbola i hrišćanskih običaja do saveta iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. godine – kako je jedna namirnica postala tiha spona vere, prirode i svakodnevice pravoslavnih vernika.
Od Sampsona koji je pobedio hiljade neprijatelja, preko proroka Ilije koji je vaskrsavao mrtve, do Svetog Jovana Krstitelja – otkrijte tajnu četrdesetodnevnog posta i njegovu duhovnu snagu.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.