Recept za bozu iz kuvara „Ko posti dušu gosti“ nudi jednostavan način da prirodno poboljšate otpornost organizma i uživate u autentičnom ukusu manastirskih tradicija.
Monahinja Atanasija iz manastira Rukumija u svom kuvaru "Ko posti dušu gosti" sačuvala je stari recept za bozu – jednostavan napitak koji je vekovima bio deo svakodnevne ishrane u zajednicama na Balkanu. Boza, dobijena od kukuruza i kvasca, nije samo osveženje; zahvaljujući prirodnoj fermentaciji, bogatoj korisnim mikroorganizmima i vitaminima B grupe, ona jača imuni sistem, povećava otpornost na infekcije, stimuliše stvaranje antitela i pomaže ravnoteži crevne flore, što direktno utiče na odbrambene mehanizme organizma. U ovom receptu sačuvana je tradicija, briga za zdravlje i duh skromnosti i posvećenosti koji prožima monaški život.
Sastojci
1 kg neprosejanog kukuruznog brašna
10 l mlake vode
10 g rastopljenog pivarskog kvasca
shutterstock_Berna Namoglu
Boza može da se posluži sa cimetom i pečenom leblebijom
Priprema
Stavite neprosejano kukuruzno brašno u sud i prelijte ga mlakom vodom, pa ostavite da prenoći. Sutradan stavite tečnost na laganu vatru i polako je kuvajte oko dva sata, često mešajući drvenom varjačom. Kada se brašno skuva, ostavite ga da se prohladi, a zatim dodajte rastopljeni pivarski kvasac i ostavite preko noći. Procedite kroz gazu, što više istiskujući sluz od brašna, pošećerite po ukusu i stavite da se rashladi.
Savet
Bozu pijte dok je sveža, jer može trajati svega nekoliko dana, a posle menja ukus.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Rukovodilac radionice za ikonopisanje "Palek" Anatolij Vležko ističe da lik sveca na ikoni nije portret, a sama ikona nije najverodostojnija fiksacija fizičke stvarnosti.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Fil od vanile, orasi i šerbet čine desert koji se ne razlikuje od mrsnog, a recept monahinje Atanasije Rašić iz Manastira Rukumija već godinama kruži među domaćicama.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
Jednostavno testo punjeno mesom, zaliveno pavlakom i puterom, ponovo postaje hit domaće kuhinje jer spaja nostalgiju, sitost i osećaj zajedništva koji ne zastareva.
Sezonska biljka iz šumskih predela, cenjena u pravoslavnoj tradiciji zbog snažnog dejstva na imunitet i prirodnog balansa koji uspostavlja nakon bogate praznične ishrane.
Ono što obično ostane na kraju praznika u ovom receptu postaje brz, ukusan i praktičan obrok, baš onako kako su nekada znale naše bake - bez bacanja i bez komplikacija.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.