Tanane i nežne, ove lepinjice iz manastira Rukumija pretvaraju običan doručak u iskustvo jednostavnosti i domaće topline.
U miru manastirskih porti, gde se dani broje molitvom, a post nije samo telesno odricanje već i hrana duše, monahinje godinama čuvaju recepte koji spajaju jednostavnost i toplinu domaće hrane. Jedan od takvih dragocenih recepata potiče od monahinje Atanasije iz manastira Rukumija, a objavljen je u njenoj knjizi Ko posti, dušu gosti.
Reč je o mekanim lepinjama koje se ne peku u rerni, pripremljenim na starinski način, idealnim za doručak ili užinu u danima posta na vodi. Tanane, nežno pečene na plotni, ove lepinjice savršeno se slažu sa biljnim namazima ili blagim prelivima, donoseći u svaki zalogaj ne samo hranjivu vrednost, već i duh manastirske jednostavnosti i topline.
Sastojci
1 kg brašna
600 ml vode
1 kašičica šećera
40 g svežeg kvasca
So po ukusu
Malo kečapa
Freepik
Manastirske lepinje po recepti monahinje Atanasije
Priprema
Zamesiti kiselo testo, pripremljeno kao za hleb (ako vam nije potrebna veća količina lepinja, prepolovite mere). Rastanjiti tanke lepinjice i peći na plotni sa obe strane. Premazati malo kečapom od paradajza i služiti toplo.
Savet
Za doručak ili užinu u danima posta na vodi, tople manastirske lepinje po receptu monahinje Atanasije savršeno se slažu sa humusom, tahinijem (bez dodatka ulja, proveriti na deklaraciji), biljnim namazima od pasulja, soje, semenki ili orašastih plodova.
Recept za bozu iz kuvara „Ko posti dušu gosti“ nudi jednostavan način da prirodno poboljšate otpornost organizma i uživate u autentičnom ukusu manastirskih tradicija.
Monah otkriva recept iz svog „Svetogorskog kuvara“ – jednostavan, aromatičan hleb s maslinama i paprikom, koji od običnog obroka pravi malu meditaciju u vašoj kuhinji i unosi duh Hilandara u dom.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez kiselog kupusa i bez komplikovanja, ova letnja varijanta tradicionalnog specijaliteta donosi bogat ukus uz sveže povrće, paradajz, začine i nezaobilaznu aromu pečenja u rerni.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Fil od vanile, orasi i šerbet čine desert koji se ne razlikuje od mrsnog, a recept monahinje Atanasije Rašić iz Manastira Rukumija već godinama kruži među domaćicama.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".