Smrt deteta ruši prirodni poredak stvari - roditelji su stvoreni da isprate svoju decu u život, a ne u smrt.
Nema većeg bola niti težeg iskušenja u ljudskom životu od gubitka deteta. Ta rana ne zarasta bez obzira na godine koje prolaze.
Smrt deteta ruši prirodni poredak stvari: roditelji su stvoreni da isprate svoju decu u život, a ne u smrt. Zato se ovaj gubitak doživljava kao lom duše, kao tišina koja nadjačava sve reči i kao pitanje na koje ljudski razum ne može da nađe odgovor.
Pravoslavna crkva nikada nije umanjivala težinu ovog bola. Naprotiv, ona ga prepoznaje kao krst koji je iznad ljudskih snaga, ali ne i izvan Božjeg promisla.
Schutterstock
Deca usnula u Gospodu odlaze pravo u raj
U pravoslavnom bogoslovlju, život na zemlji nije konačna mera postojanja. Smrt nije kraj, već prelaz. Posebno mesto u tom razumevanju imaju deca. Dete nije opterećeno zlobom, svesnim grehom i okorelošću srca. Njegova čistota i nevinost svedoče o bliskosti Carstvu Božjem.
Kada se govori o tome zašto neki ljudi gube decu, pravoslavno predanje poziva na veliku duhovnu opreznost, ali i uči da ništa nije izgubljeno u Bogu. Ljubav između roditelja i deteta ne prestaje smrću, već se preobražava.
U tom duhu, reči svetih otaca često donose utehu tamo gde ljudske reči zataje.
Sveti Pajsije Svetogorac, jedan od najvoljenijih savremenih svetitelja, ostavio je svedočanstvo koje mnogima postaje svetlost u tami gubitka.
Greek Reporter
Starac Pajsije
- Ako usnu u Gospodu, mala deca odlaze pravo u raj, kao angelopodobna. I kada, došavši na red, umru njihovi roditelji, ta dečica, ti anđelčići, dočekuju roditelje svoje sa upaljenim kandilima. Otac i majka imaju duhovnu nagradu za ove anđelčiće. Nasuprot, dešava se da dete, čim donekle poodraste, odabere nepravilan put i tada i roditeljima biva (duhovna) šteta - isticao je starac Pajsije.
Sveti Pajsije Svetogorac objašnjava kako pojanje tropara oslobađa dušu od teskobe, donosi spokoj i pomaže da se prevaziđu iskušenja svakodnevnog života
Često se događa da baš u danu porodične radosti i blagoslova nešto pođe po zlu: javi se nesloga, nervoza, sitna prepirka ili iskušenje koje pomuti raspoloženje.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.