Smrt deteta ruši prirodni poredak stvari - roditelji su stvoreni da isprate svoju decu u život, a ne u smrt.
Nema većeg bola niti težeg iskušenja u ljudskom životu od gubitka deteta. Ta rana ne zarasta bez obzira na godine koje prolaze.
Smrt deteta ruši prirodni poredak stvari: roditelji su stvoreni da isprate svoju decu u život, a ne u smrt. Zato se ovaj gubitak doživljava kao lom duše, kao tišina koja nadjačava sve reči i kao pitanje na koje ljudski razum ne može da nađe odgovor.
Pravoslavna crkva nikada nije umanjivala težinu ovog bola. Naprotiv, ona ga prepoznaje kao krst koji je iznad ljudskih snaga, ali ne i izvan Božjeg promisla.
Schutterstock
Deca usnula u Gospodu odlaze pravo u raj
U pravoslavnom bogoslovlju, život na zemlji nije konačna mera postojanja. Smrt nije kraj, već prelaz. Posebno mesto u tom razumevanju imaju deca. Dete nije opterećeno zlobom, svesnim grehom i okorelošću srca. Njegova čistota i nevinost svedoče o bliskosti Carstvu Božjem.
Kada se govori o tome zašto neki ljudi gube decu, pravoslavno predanje poziva na veliku duhovnu opreznost, ali i uči da ništa nije izgubljeno u Bogu. Ljubav između roditelja i deteta ne prestaje smrću, već se preobražava.
U tom duhu, reči svetih otaca često donose utehu tamo gde ljudske reči zataje.
Sveti Pajsije Svetogorac, jedan od najvoljenijih savremenih svetitelja, ostavio je svedočanstvo koje mnogima postaje svetlost u tami gubitka.
Greek Reporter
Starac Pajsije
- Ako usnu u Gospodu, mala deca odlaze pravo u raj, kao angelopodobna. I kada, došavši na red, umru njihovi roditelji, ta dečica, ti anđelčići, dočekuju roditelje svoje sa upaljenim kandilima. Otac i majka imaju duhovnu nagradu za ove anđelčiće. Nasuprot, dešava se da dete, čim donekle poodraste, odabere nepravilan put i tada i roditeljima biva (duhovna) šteta - isticao je starac Pajsije.
Sveti Pajsije Svetogorac objašnjava kako pojanje tropara oslobađa dušu od teskobe, donosi spokoj i pomaže da se prevaziđu iskušenja svakodnevnog života
Često se događa da baš u danu porodične radosti i blagoslova nešto pođe po zlu: javi se nesloga, nervoza, sitna prepirka ili iskušenje koje pomuti raspoloženje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.