Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.
U pravoslavlju, krštenje je veoma važno jer se smatra neophodnim za spasenje duše. Prema učenju Crkve, krštenje je sveta tajna i smatra ključnim sakramentom jer omogućava osobi da postane član Crkve i uđe u savez sa Bogom.
Zbog toga, umrla nekrštena deca u pravoslavlju često izazivaju dublja teološka pitanja o njihovoj sudbini.
Nema jednoglasnog stava među teolozima o tome šta tačno događa s dušama nekrštene dece, ali postoji nekoliko ključnih tačaka koje su uglavnom prihvaćene.
Prema prvom stavu, veruje se da je Bog milostiv i pravedan, te da ne bi dopustio da duše nekrštene dece budu osuđene ako nisu imale mogućnost da prime sakrament. Mnogi teolozi smatraju da takva deca, budući da nisu odgovorna za svoje nekrštenje, mogu biti pod Božjom milošću i spasti.
Printscreen/Facebook/Духовне Поуке Светих Отаца наших
Starac Sava pskovo-pečerski
U mnogim pravoslavnim zajednicama postoje molitve za duše nekrštene dece, koje se često izgovaraju za vreme liturgije ili posebnih obreda. To se smatra izrazom nade da će Bog u svojoj ljubavi i milosti pružiti spasenje toj deci.
Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.
Međutim, upokojeni starac Sava pskovo-pečerski jednom prilikom je rekao da će i takva deca otići u raj, ali da njihovi roditelji moraju da urade jednu stvar.
Pakua Piotr / Alamy / Alamy / Profimedia
Starac Sava kaže da Gospod deci obezbeđuje spokojno mesto u Carstvu nebeskom
- Deci, koja nisu prosvećena svetim krštenjem, Gospod daje u budućem životu spokojno mesto i udeo u večnom životu u nebeskim naseljima. Ova svedočanstva pružaju izvesnu utehu roditeljima koji se žaloste zbog posmrtne sudbine umrle dece neprosvećene svetim krštenjem. Sa druge strane, ovakvu smrt dece Bog dopušta ni zbog čega drugog, već zbog grehova roditelja, i zato roditelji moraju da prinesu čistog srca pokajanje svoje pred Bogom zbog grehova, da isprave svoj život čestim i usrdnim molitvama u crkvi i kod kuće, držanjem postova, ljubavlju prema bližnjima, davanjem milostinje - govorio je on.
Na II vaseljenskom saboru, upravo je ovaj svetac kao svog naslednika postavio Grigorija Bogoslova na carigradskom patrijarškom prestolu, zađakonio je Vasilija Velikog i krstio Jovana Zlatousta.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje, preko Trojeručice i rukopisa, do požara koji je umalo promenio sudbinu – priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
U besedi za utorak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o bezbrojnim preobraženim dušama, skrivenim podvizima i svetosti koja je ostala nepoznata svetu, ali nije ostala sakrivena pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teraponta i Svetog Kirila Aleksandrijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Efrema Sirina (u zapadnom kalendaru), dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Što se tiče smrti beba, dece i uopšte moralno čistih mladića i devojaka, sveti oci dele mišljenje, ističe, da ih Bog uzima znajući da će u budućem oni voditi grešan život, izgubiti čistotu i lišiti se večnog života.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.
U besedi za utorak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o bezbrojnim preobraženim dušama, skrivenim podvizima i svetosti koja je ostala nepoznata svetu, ali nije ostala sakrivena pred Bogom.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.