ŠTA JE AMANET, KO GA OSTAVLJA I KOME: Samo u jednom slučaju ne sme da se izvrši
Amanet se ostavlja pismeno ili usmeno, a u našem narodu se veruje da ako ti ga ostave roditelji, da se on mora ispoštovati.
Trebalo bi da pobožna razmišljanja češće dodirnu strune naše duše i našeg srca...
Arhimandrit Jovan Krestjankin, duhovnik Pskovo-Pečerske lavre, ostavio je iza sebe mnoge mudrosti, a često je i pozivao ljude da se duboko zamisle nad pitanjem vere i njenog pravog značenja u svakodnevnom životu.
On je često isticao da nije dovoljno samo pozivati se na Gospoda, a svojim delima se odricati od njega.
S tim u vezi ostavio je iza sebe i čuvenu pouku kad bi čovek zaista trebalo da porazgovara sam sa sobom.
"Moguće je da čovek dobro poznaje veru i da bude revnostan u njoj, a da u životu ipak služi strastima i da dušu odeva u sramnu odeždu greholjublja. Na jeziku "Gospode, Gospode", a iznutra: "Odriču Me se". Nakon toga, pred svakim pojedinačno i pred svima nama zajedno samo po sebi postavlja se pitanje: ko smo mi? Ko smo mi?
Prijatelji naši, brižljivo ćemo obrađivati svoje duše, i češće samima sebi odgovarati na pitanje: "Imamo li mi živu veru u Hrista? Tvorimo li dela za Boga, Boga radi i u slavu Božiju? Ili možda služimo svojim strastima i svom sebičnjaštvu? Da li Hristom ispravljamo i očišćujemo svoj život? Posedujemo li revnost i odlučnost da u vekove budemo sa Hristom?'' Trebalo bi da ovakva pobožna razmišljanja češće dodirnu strune naše duše i našeg srca, kako bi sve evanđelske priče, a njih je mnogo, mogle da nas podstaknu, da nas primoraju da se duboko zamislimo nad istinskim smislom života, posebno u ovo naše burno vreme i u naše izuzetno nemirne dane".
Amanet se ostavlja pismeno ili usmeno, a u našem narodu se veruje da ako ti ga ostave roditelji, da se on mora ispoštovati.
Ispovest, kako kaže sveštenik, nije nešto što treba odlagati zbog toga što se greh možda iznova ponovlja, jer u tom procesu duhovne borbe Božija blagodat je ključna.
Kao prvo, čovek treba da shvati da mu određena navika šteti, a zatim da poželi da se protiv nje bori ne bi li je se oslobodio, govorio je Starac Pajsije.
On se smatra jednim od najvećih mučenika u istoriji hrišćanstva.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
Sama reč "krštenje" znači pogruženje i zato Crkva od apostolskih vremena poznaje samo jedan puni i ispravan način vršenja ove Svete tajne.
U besedi za 33. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako mali izbori oblikuju put ka svetlu i spasenju.
Jedan jednostavan trenutak i obična reč mogu pokazati da duge molitve same po sebi nisu dovoljne, pa čak mogu čoveka odvesti u sagrešenje.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Jedan jednostavan trenutak i obična reč mogu pokazati da duge molitve same po sebi nisu dovoljne, pa čak mogu čoveka odvesti u sagrešenje.
Od dečaka koji se suprotstavio zabrani posta do arhijereja sa najdužim stažom u Srpskoj pravoslavnoj crkvi – podizao je hramove tamo gde ih nije bilo, vratio mošti Svetog vladike Nikolaja u otadžbinu i ostavio delo koje i danas živi.
U Beogradu se upokojila Mirjana Šakota, žena koja nije tražila slavu, ali je zauvek zadužila srpsku kulturu, Crkvu i pamćenje jednog naroda.