OVIM ČOVEK SEBE NAJVIŠE UBIJA, A TO JE JEDINO ŠTO MOŽE DA MENJA: Otac Gervasije o najvećem paradoksu savremenih ljudi
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka.
U pravoslavnoj duhovnosti trpljenje zauzima posebno mesto i smatra se jednom od najuzvišenijih hrišćanskih vrlina.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka. Ne shvata se kao pasivno podnošenje teškoća, već kao aktivno, svesno i smireno suočavanje sa životnim izazovima, utemeljeno na veri da Bog deluje i onda kada čoveku izgleda da je sve izmaklo kontroli.
Pravoslavno poimanje trpljenja povezuje se sa Hristovim stradanjem, ali i sa svakodnevnim borbama koje vernik nosi u svom srcu. Trpeći, čovek ne pobeđuje samo okolnosti, već pre svega samoga sebe – svoje slabosti, strasti, nestrpljenje, unutrašnji nemir.

U savremenom svetu, u kojem je sve ubrzano, gde se traže brza rešenja i trenutna zadovoljstva, trpljenje se često doživljava kao nepotrebno opterećenje. Međutim, u duhovnoj tradiciji ono je uslov izgradnje čvrstine duha i istinske slobode.
Trpljenje, kako uči crkveno predanje, ne slabi čoveka, već ga čini otpornijim i zrelijim. Ono donosi smirenje, jer otkriva da život nije samo niz prolaznih briga i dužnosti, već put na kojem se čovek uči poverenju u Boga.
To je istako i otac Benedikt za TV Hram govoreći koliko je trpljenje bitno za sve nas, pogotovo u današnje vreme, kada se često susrećemo sa teškim iskušenjima.
- Ono što je napotrebnije danas je trpljenje. Trpljenje je velika vrlina. Trpljenje je kažu spasenje. Neće ljudi i ne vole da trpe, a ne znaju da kroz to jačamo duh, da time pobeđujemo sve slabosti i strasti, a onda se osećamo i sigurnijim, zaštićenijim... Jeste teško, čovek je danas rasejan, na mnogo strana su obaveze, trči se, razni su tu problemi, tačno je da ne možeš da se sastaviš sa sobom. Međutim, jedini pravi način da se to sve savlada jeste da se fokusiramo na Boga i na molitvu i da tu tražimo pomoć i rešenje. Tu je način da sve stignemo i postignemo.
Kaže da ako mislimo da ćemo sami, zahvaljujući svojim umovanjem sve ovo prevazići, samo ćemo pasti i razočarati se.
- Budimo jednostavni, živimo i dišimo s Gospodom i onda ćemo shvatiti da smo u sigurnom okruženju.
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca. Duhovni mir postao je retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi. U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme. Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
OVIM ČOVEK SEBE NAJVIŠE UBIJA, A TO JE JEDINO ŠTO MOŽE DA MENJA: Otac Gervasije o najvećem paradoksu savremenih ljudi
OVAKO SE STIČE MIR U SRCU! Shijeromonah Mihail kaže da je suština u dve stvari, a jedna se tiče okoline!
ŠTA ČINI, A ŠTA BI TREBALO DA URADI ČOVEK KOME SE RASPADAJU I ŽIVOT, I DOM, I PORODICA: Starac Emilijan o zamci u kojoj se od jednog problema napravi 10 još težih
KAD DOĐU PATNJE I TUGE, UVEK NA UMU IMAJTE OVO! Strac Jefrem Arizonski kaže da tako nikada nećete upasti u očajanje!
Sveti oci često su podsećali da pad sam po sebi ne određuje put čoveka, već odnos prema tom padu.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Mnogi vernici mogu da posvedoče da su tek nakon određenog vremena razumeli zašto ih je Gospod poveo baš određenim putem.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja ostavio je snažnu pouku o trenucima kada vernik ne sme da se povuče pred pritiskom ljudi, već da sačuva vernost Bogu i onome što smatra svetim.
Vatrogasna služba u Kareji pojačala pripravnost, kontrolišu se putevi, održavaju vežbe i uvode novi sistemi za rano otkrivanje dima.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Ruski jeroshimonah ostavio je dubok trag u životima mnogih vernika, a kraj svog monaškog puta dočekao je u blizini srpske svetinje na Atosu.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Spoj meke teletine, domaćih mlečnih proizvoda i tradicionalnog načina pripreme čini ovo jelo nezaobilaznim delom bogate trpeze.
Ruski jeroshimonah ostavio je dubok trag u životima mnogih vernika, a kraj svog monaškog puta dočekao je u blizini srpske svetinje na Atosu.
U hramu Svetog velikomučenika Prokopija svečano je obeležena hramovna slava, a Episkop valjevski Isihije pozvao je vernike da u patnji bližnjih prepoznaju priliku za ljubav, saosećanje i delatnu hrišćansku veru.