OVIM ČOVEK SEBE NAJVIŠE UBIJA, A TO JE JEDINO ŠTO MOŽE DA MENJA: Otac Gervasije o najvećem paradoksu savremenih ljudi
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka.
U pravoslavnoj duhovnosti trpljenje zauzima posebno mesto i smatra se jednom od najuzvišenijih hrišćanskih vrlina.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka. Ne shvata se kao pasivno podnošenje teškoća, već kao aktivno, svesno i smireno suočavanje sa životnim izazovima, utemeljeno na veri da Bog deluje i onda kada čoveku izgleda da je sve izmaklo kontroli.
Pravoslavno poimanje trpljenja povezuje se sa Hristovim stradanjem, ali i sa svakodnevnim borbama koje vernik nosi u svom srcu. Trpeći, čovek ne pobeđuje samo okolnosti, već pre svega samoga sebe – svoje slabosti, strasti, nestrpljenje, unutrašnji nemir.

U savremenom svetu, u kojem je sve ubrzano, gde se traže brza rešenja i trenutna zadovoljstva, trpljenje se često doživljava kao nepotrebno opterećenje. Međutim, u duhovnoj tradiciji ono je uslov izgradnje čvrstine duha i istinske slobode.
Trpljenje, kako uči crkveno predanje, ne slabi čoveka, već ga čini otpornijim i zrelijim. Ono donosi smirenje, jer otkriva da život nije samo niz prolaznih briga i dužnosti, već put na kojem se čovek uči poverenju u Boga.
To je istako i otac Benedikt za TV Hram govoreći koliko je trpljenje bitno za sve nas, pogotovo u današnje vreme, kada se često susrećemo sa teškim iskušenjima.
- Ono što je napotrebnije danas je trpljenje. Trpljenje je velika vrlina. Trpljenje je kažu spasenje. Neće ljudi i ne vole da trpe, a ne znaju da kroz to jačamo duh, da time pobeđujemo sve slabosti i strasti, a onda se osećamo i sigurnijim, zaštićenijim... Jeste teško, čovek je danas rasejan, na mnogo strana su obaveze, trči se, razni su tu problemi, tačno je da ne možeš da se sastaviš sa sobom. Međutim, jedini pravi način da se to sve savlada jeste da se fokusiramo na Boga i na molitvu i da tu tražimo pomoć i rešenje. Tu je način da sve stignemo i postignemo.
Kaže da ako mislimo da ćemo sami, zahvaljujući svojim umovanjem sve ovo prevazići, samo ćemo pasti i razočarati se.
- Budimo jednostavni, živimo i dišimo s Gospodom i onda ćemo shvatiti da smo u sigurnom okruženju.
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca. Duhovni mir postao je retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi. U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme. Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
OVIM ČOVEK SEBE NAJVIŠE UBIJA, A TO JE JEDINO ŠTO MOŽE DA MENJA: Otac Gervasije o najvećem paradoksu savremenih ljudi
OVAKO SE STIČE MIR U SRCU! Shijeromonah Mihail kaže da je suština u dve stvari, a jedna se tiče okoline!
ŠTA ČINI, A ŠTA BI TREBALO DA URADI ČOVEK KOME SE RASPADAJU I ŽIVOT, I DOM, I PORODICA: Starac Emilijan o zamci u kojoj se od jednog problema napravi 10 još težih
KAD DOĐU PATNJE I TUGE, UVEK NA UMU IMAJTE OVO! Strac Jefrem Arizonski kaže da tako nikada nećete upasti u očajanje!
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
U besedi za utorak 3. sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da se sve otkriva, od najmračnijih izdajničkih planova do dobrih dela učinjenih u tajnosti, i kako će svako osetiti strah ili radost koju istina donosi.
Jedna snažna pouka svetogorskog podvižnika otkriva zašto je dužnost vernika da dobrim mislima, rečima i brigom za drugoga sačuvaju zajednicu od raspadanja.
Otac Pjer al-Rai iz južnog Libana nastradao je dok je ostao sa svojim vernicima, odbijajući evakuaciju i pokazujući koliko su lokalne hrišćanske zajednice ranjive u sukobima između Izraela i Irana.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Idejno rešenje hrama predato je gradskim vlastima, a ktitor iz Banje Luke darovao zemljište za novu crkvu koja će okupiti sve veći broj vernika.
Dok se sukob između Irana, Izraela i Sjedinjenih Američkih Država opasno zaoštrava, poglavari pomesnih pravoslavnih crkava upozoravaju na katastrofalne posledice i pozivaju da se zaustavi nasilje.
Crkva podstiče roditelje da krštenje obave što ranije, bez čekanja posebnih životnih ili materijalnih uslova.