Duhovna riznica 08.06.2026 | 11:25

PET RAZLOGA ZBOG KOJIH BI SVAKI VERNIK TREBALO DA POSTI PETROVSKI POST: Objašnjenje oca Jevgenija mnoge je iznenadilo

Slika Autora
Izvor: foma.ru
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
PET RAZLOGA ZBOG KOJIH BI SVAKI VERNIK TREBALO DA POSTI PETROVSKI POST: Objašnjenje oca Jevgenija mnoge je iznenadilo
Shutterstock/AntonSAN, rokmp.de

Dok jedni u njemu vide teret i još jednu obavezu posle Velikog posta, drugi u ovom periodu prepoznaju priliku da preispitaju navike, ojačaju volju i pronađu unutrašnju ravnotežu kroz jednostavne, ali snažne duhovne korake.

Petrovski post za neke može delovati opterećujuće, jer im se čini da je pretežak. Veliki post se nedavno završio, a evo opet borba, i to još leti, kada su svuda roštilji, odmori i vikendice. A za neke je, naprotiv, privlačan upravo svojom „udobnošću”, odnosno manjom strogošću. Ako se Veliki post može uporediti sa napornim maratonom, Petrovski je pre kao lagano zagrevanje. Ali upravo u tome je njegova važna prednost. Petrovski post je odlična prilika da se čovek oproba u postu bez rizika da se razočara u sebe, posebno za one koji poste prvi put. Protojerej Jevgenij Murzin, sveštenik Ruske pravoslavne crkve, navodi pet razloga zbog kojih bi svaki vernik trebalo da posti Petrovski post:

1. Okušati se u malom, da se ne bismo plašili većeg

Mnogi se plaše posta zato što ga povezuju sa naglom promenom načina života i ne žele da osećaju krivicu zbog „padova“. Sve to jeste karakteristično za Veliki post. Ali Petrovski post je uređen drugačije. On je blaži, mirniji i mnogo bliži našem uobičajenom načinu života. Osim gastronomskih ograničenja, čitav poredak crkvenog života i bogosluženja ostaje isti kao i u ostalim danima godine. Pri tom, kao i u svakom drugom postu, izuzimanje određenih namirnica iz ishrane nije samo sebi cilj. Post kao telesni podvig služi jačanju volje i podseća da i na druge oblasti života treba da gledamo sa istom pažnjom.

2. Proveriti ko je gazda u kući

Savremen čovek navikava da živi u režimu reakcije, bez posebnog naprezanja. Ogladni – naruči picu, umori se – uključi omiljenu seriju i slično. Petrovski post na nekoliko nedelja vraća čoveku sposobnost da preispita svoje želje i da prestane da ih ispunjava automatski. Na prvi pogled, to su sitnice: pojesti ribu umesto mesa, odreći se beskonačnog skrolovanja ili drugih svakodnevnih i naizgled bezazlenih navika. Ali upravo takve sitnice pomažu čoveku da stekne unutrašnju slobodu i preuzme odgovornost za svoj život. A to je, zapravo, često veoma teško.

3. Sačuvati u sebi ukus večnog života

Bilo koji post nije „plan spušten odozgo” radi samomučenja. Postove su sami hrišćani ustanovili, i to sa životvornim, a ne potiskujućim ciljem. Uzmimo poređenje: stomatologija se retko povezuje sa radošću, ali su je ljudi sami razvili. Svi znaju kako zubobolja oduzima ukus svemu oko nas, ne samo hrani. Jedno je kada na ivici nesvestice trčimo kod zubara i prolazimo kroz dugo lečenje, a drugo kada redovno održavamo zdravlje kratkim kontrolama. Tako i Petrovski post daje priliku duši da prođe kroz svojevrsne „preventivne tretmane”, kako različite slasti i nečisti svakodnevice ne bi ugušile ukus večnog života.

4. Početi da rastemo, ne čekajući idealan trenutak

Petrovski post je povezan sa Svetim apostolima Petrom i Pavlom. To su veoma žive i emotivne ličnosti, čiji su životi prolazili kroz teške periode. Petar je jednom izdao svog Učitelja, kome je nedugo pre toga obećavao vernost. A Pavle je u trenutku svog obraćenja Hristu bio progonitelj hrišćana. I uprkos tome, upravo oni postaju glavni propovednici Jevanđelja, prvi među apostolima. Mnogi se ne odlučuju na post jer misle da najpre treba da „srede sebe”, počnu da idu u crkvu, nauče da se mole, pa tek onda da započnu „ozbiljan” duhovni život koji uključuje post. Ali u stvarnosti niko ne dolazi Bogu u idealnom stanju. Petar i Pavle su dokaz toga. Gledajući njihov primer, ima smisla prestati sa razmišljanjem u stilu „prvo ću postati ispravan, pa ću se baviti duhovnim životom”, prihvatiti sebe u sopstvenoj nesavršenosti i početi da se trudimo.

5. Prevazići usamljenost.

Pravoslavni hrišćani drže Petrovski post već vekovima. I kada čovek makar malo uđe u ovaj osveštani, vekovima star crkveni ritam, kada zajedno sa celom Crkvom ograničava sebe, više se moli i pažljivije posmatra svoj život, prestaje da se oseća kao usamljenik. Javlja se osećaj uključenosti u veliko zajedničko delo, u iskustvo Crkve kroz koje su prošli i kojim i danas idu milioni ljudi. Za savremenog čoveka, koji često oseća usamljenost, to je veoma važno iskustvo.