: Episkop bihaćko-petrovački u obraćanju vernicima govori o svetu prepunom gordosti i pohlepe, ali i o putu povratka kroz veru, ljubav i pokajanje.
Početak Božićnog posta svake godine donosi isti kalendarski datum, ali nikada istu unutrašnju spremnost ljudi da ga dočekaju. Negde između umora, brzine i preopterećenosti svakodnevicom, post često dočekujemo kao obavezu, a ne kao priliku. Upravo na tom mestu, gde čovek najčešće posustane, u poruci episkopa bihaćko-petrovačkog i rmanjskog Sergija pojavljuje se poziv na zaustavljanje, sabiranje rasutog bića i povratak onome što je suštinsko.
- Dočekujući početak posta koji nas nenametljivo uvodi u tajnu Rođenja Hristovog, otvorimo dveri sopstvenog srca za sve one od kojih su nas odvojili vreme, obaveze i raznorazni životni putevi i stranputice, kako bismo bar malo zastali, osvrnuli se iza sebe i oko sebe, da bismo ugledali Lik Hristov u sebi i bližnjima - istakao je vladika Sergije.
Nemanja Pančić
Vladika Sergije
U ovim rečenicama vladika ne govori samo o crkvenom kalendaru, već o unutrašnjem rasporedu čoveka. Post, kako ga on vidi, nije izdvojeni period uzdržanja, već trenutak u kojem se prekida trka i otvara prostor za susret sa sobom i sa drugima. To je poziv da se obnovi ono što je potrošeno i izgubljeno u neumoljivoj svakodnevici.
Kada se trka zaustavi i pogled podigne ka Nebu
- Teško je, čini se, u vremenu koje nas nemilosrdno gazi, uspraviti oči k Nebu, zastati i pomoliti se, oslušnuti vapaj onih koji pate i postati rame za plakanje i ruka koja daje onima kojima treba, jer dani u kojima trajemo vode nas, sve zajedno, u jednu drugu izopačenu stvarnost u kojoj je čovek čoveku vuk - kazao je vladika.
Episkop bez ulepšavanja govori o atmosferi u kojoj ljudi žive, o pritisku, otuđenju i surovosti odnosa. U takvim okolnostima podvig posta ne postaje lakši, ali upravo zato dobija svoju posebnu težinu: jer se odvija uprkos svemu što čoveka gura u suprotnom pravcu.
"Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi"
- Hristos nam, u Jevanđelju po Mateju, poručuje: Evo, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi (Mt 10, 16). Budimo mudri da bismo spoznali zamke u koje nas uvlači svet koji je obojen ratovima, pohlepom i gordošću, ali u svojoj dečjoj bezazlenosti sačuvajmo ljubav prema Bogu i svedočimo je u odnosu sa bližnjima - istakao je vladika Sergije.
Ova jevanđelska slika nije samo upozorenje, već i putokaz. Čovek je pozvan da vidi opasnosti sveta u kojem živi, ali i da u njemu ne izgubi čistoću srca. Mudrost i bezazlenost ovde stoje zajedno kao dva stuba hrišćanskog života.
SPC/Eparhija bihaćko-petrovačka
Vladika Sergije
Post nije dijeta, već unutrašnji preobražaj
- Post je najmanje uzdržavanje od mrsne hrane, a njegova suština ogleda se u želji i sposobnosti svakog od nas da postane bolji i Bogu bliži nego što je do juče bio. Post je put popločan trudom i ukrašen ljubavlju, bez koje ovaj svet nije ništa drugo do tamnica naših darova.
Vladika jasno razdvaja spoljašnje i unutrašnje. Tanjir bez mrsne hrane ne znači mnogo ako srce ostaje tvrdo. Post bez ljubavi ostaje samo forma bez sadržaja.
Ruke Hristove uvek su širom raširene
- Rođeni smo da volimo, da budemo voljeni, da dajemo i da primamo, ali i da se kroz dela milosrđa i bratske ljubavi približimo jedni drugima; da se potrudimo, kao istinska braća, da izmireni sa sobom i sa onima oko sebe krenemo u susret Onome koji se radi nas i radi našeg spasenja ovaplotio i postao Čovek, da bismo Njime vaskrsnuli u Poslednji dan.
Ove reči vraćaju post u sferu odnosa, odnosa koji se obnavljaju, popravljaju i spasavaju. Dolazak Hristov ovde je prikazan kao lični poziv svakom čoveku na promenu načina postojanja.
- Ruke Hristove za nas su uvek širom raširene, Gospod nas čeka kao otac bludnog sina, da se pokajemo i krenemo Mu u susret i zagrljaj koji ne menja samo život pojedinca već čitav svet. U tom zagrljaju počiva naše spasenje, naš prelazak iz vremena u večnost, iz zla ovog sveta u večno dobro Višnjeg Jerusalima - rekao je episkop bihaćko-petrovački.
Ovaj deo poruke nosi snažnu utehu, ništa nije trajno izgubljeno dok postoji spremnost na povratak. Pokajanje se ne tumači kao slabost, već kao početak istinske slobode.
YT/ Телевизија Храм
Vladika Sergije
- Vreme još uvek stoji pred nama, a post otvara dveri pokajanja. I zato iskoristimo četrdeset dana da se istinski pokajemo, da zamolimo za oprost one koje smo možda povredili ili razočarali, ali i da obiđemo one koji su ostavljeni i sami, da pomognemo onima kojima će naša pomoć biti dragocena, kao i da se obnove narušeni porodični odnosi.
"Ne čekajmo da se promene ljudi i okolnosti - menjajmo sebe"
Post ovde dobija sasvim konkretnu dimenziju: pomirenja, povratke, razgovore koji su predugo odlagani, tiha dela koja niko ne vidi, a sve menjaju.
- Ako ne znamo kojim putem treba da idemo, važno je prepoznati znakove pored puta, a tome nas uči Jevanđelje. Zato se iznova vratimo njegovim spasonosnim istinama, da bismo Bogomladenca Hrista dočekali kao Onoga čija je žrtvena ljubav jedini spas za čoveka i čovečanstvo.
Bez tog povratka izvoru, svi putokazi lako postaju pogrešni, a smer kretanja neprimetno vodi u prazninu.
- Ne čekajmo da se promene ljudi i okolnosti. Menjajmo sebe i time ćemo ispuniti ono što Gospod od nas očekuje.
U toj jednoj rečenici sabrana je cela logika hrišćanske odgovornosti: svet počinje da se menja tek onda kada čovek prestane da čeka druge.
Na kraju, episkop Sergije svoju poruku zaokružuje pastirskim blagoslovom:
- Želeći svima srećne, plodonosne i blagoslovene dane Božićnog posta, bratski, sinovski i očinski pozdravljam svu braću i sestre u Hristu Gospodu iz drevnog manastira Rmnja, u kojem stoluje ljubav Svetog oca Nikolaja, našeg nebeskog zaštitnika i pokrovitelja.
Iz ovih reči ne ostaje samo poruka o postu, već i jasna slika duhovnog puta koji ne počinje u jelovniku, već u srcu. Božićni post se, u ovoj poruci, pokazuje kao vreme povratka smislu, obnove odnosa i tihog, ali odlučnog okretanja ka dobru koje još uvek čeka da bude izabrano.
Umesto brojanja zalogaja i pravila, protojerej Aleksej Uminski ukazuje na unutrašnju borbu i lični odnos sa Bogom koji se ne da svesti na spiskove dozvola i zabrana.
Reči igumana manastira Podmaine o božićnom postu ruše privid sigurnosti i otvaraju pitanje izbora - između praznog života i života koji kroz pokajanje, Crkvu i duhovnu borbu dobija istinski smisao.
Od Sampsona koji je pobedio hiljade neprijatelja, preko proroka Ilije koji je vaskrsavao mrtve, do Svetog Jovana Krstitelja – otkrijte tajnu četrdesetodnevnog posta i njegovu duhovnu snagu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celini, protojerej Slobodan Lukić kroz svedočanstva Svetog Jovana Zlatoustog i vizantijske tipike objašnjava nastanak, razvoj i današnje ustrojstvo Božićnog posta u pravoslavnoj crkvi.
Od jevanđeljskog simbola i hrišćanskih običaja do saveta iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. godine – kako je jedna namirnica postala tiha spona vere, prirode i svakodnevice pravoslavnih vernika.
Krompir, sir i brašno dovoljni su da nastane pita koja je nekada okupljala porodice širom Hercegovine i bila jednako prisutna u domovima različitih vera.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Nastajali bez autora i plana, oblikovani kroz vekove straha, vere i svakodnevice, običaji su preživeli čak i onda kada su njihova prvobitna značenja nestala.
U besedi za četvrtak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se najdublja ljubav prema Gospodu ne rađa iz onoga što oči vide, već iz srca otvorenog za Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Jakinta po starom i Svetog sveštenomučenika Antinogena po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Gospe Karmelske, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Svetom apostolu Filipu, dok se u narodu obeležavaju poklade kao duhovna i običajna priprema za četrdeset dana uzdržanja.
Sabrat manastira Toma Lazarević primio je monaški postrig i dobio ime Makarije, a svečani čin uoči Petrovdana okupio je brojne vernike u drevnoj ribničkoj svetinji.
Verni narod sabrao se u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Aranđelovcu, gde su posle svete liturgije i litije osvećeni slavski kolač i prinosi, a prazničnu besedu održao je protojerej-stavrofor dr Zoran Krstić.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Kao mladić koji je izgubio veru, Nikolaj Vorobjov tražio je smisao u filozofiji i nauci, sve dok u trenutku očaja nije postavio Bogu pitanje na koje je, kako je svedočio, dobio odgovor.
Bugarska je vetom sprečila da patrijarh Kiril bude stavljen na listu sankcionisanih lica, uz obrazloženje da se politički sukobi ne smeju prenositi na verske institucije.