: Episkop bihaćko-petrovački u obraćanju vernicima govori o svetu prepunom gordosti i pohlepe, ali i o putu povratka kroz veru, ljubav i pokajanje.
Početak Božićnog posta svake godine donosi isti kalendarski datum, ali nikada istu unutrašnju spremnost ljudi da ga dočekaju. Negde između umora, brzine i preopterećenosti svakodnevicom, post često dočekujemo kao obavezu, a ne kao priliku. Upravo na tom mestu, gde čovek najčešće posustane, u poruci episkopa bihaćko-petrovačkog i rmanjskog Sergija pojavljuje se poziv na zaustavljanje, sabiranje rasutog bića i povratak onome što je suštinsko.
- Dočekujući početak posta koji nas nenametljivo uvodi u tajnu Rođenja Hristovog, otvorimo dveri sopstvenog srca za sve one od kojih su nas odvojili vreme, obaveze i raznorazni životni putevi i stranputice, kako bismo bar malo zastali, osvrnuli se iza sebe i oko sebe, da bismo ugledali Lik Hristov u sebi i bližnjima - istakao je vladika Sergije.
Nemanja Pančić
Vladika Sergije
U ovim rečenicama vladika ne govori samo o crkvenom kalendaru, već o unutrašnjem rasporedu čoveka. Post, kako ga on vidi, nije izdvojeni period uzdržanja, već trenutak u kojem se prekida trka i otvara prostor za susret sa sobom i sa drugima. To je poziv da se obnovi ono što je potrošeno i izgubljeno u neumoljivoj svakodnevici.
Kada se trka zaustavi i pogled podigne ka Nebu
- Teško je, čini se, u vremenu koje nas nemilosrdno gazi, uspraviti oči k Nebu, zastati i pomoliti se, oslušnuti vapaj onih koji pate i postati rame za plakanje i ruka koja daje onima kojima treba, jer dani u kojima trajemo vode nas, sve zajedno, u jednu drugu izopačenu stvarnost u kojoj je čovek čoveku vuk - kazao je vladika.
Episkop bez ulepšavanja govori o atmosferi u kojoj ljudi žive, o pritisku, otuđenju i surovosti odnosa. U takvim okolnostima podvig posta ne postaje lakši, ali upravo zato dobija svoju posebnu težinu: jer se odvija uprkos svemu što čoveka gura u suprotnom pravcu.
"Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi"
- Hristos nam, u Jevanđelju po Mateju, poručuje: Evo, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi (Mt 10, 16). Budimo mudri da bismo spoznali zamke u koje nas uvlači svet koji je obojen ratovima, pohlepom i gordošću, ali u svojoj dečjoj bezazlenosti sačuvajmo ljubav prema Bogu i svedočimo je u odnosu sa bližnjima - istakao je vladika Sergije.
Ova jevanđelska slika nije samo upozorenje, već i putokaz. Čovek je pozvan da vidi opasnosti sveta u kojem živi, ali i da u njemu ne izgubi čistoću srca. Mudrost i bezazlenost ovde stoje zajedno kao dva stuba hrišćanskog života.
SPC/Eparhija bihaćko-petrovačka
Vladika Sergije
Post nije dijeta, već unutrašnji preobražaj
- Post je najmanje uzdržavanje od mrsne hrane, a njegova suština ogleda se u želji i sposobnosti svakog od nas da postane bolji i Bogu bliži nego što je do juče bio. Post je put popločan trudom i ukrašen ljubavlju, bez koje ovaj svet nije ništa drugo do tamnica naših darova.
Vladika jasno razdvaja spoljašnje i unutrašnje. Tanjir bez mrsne hrane ne znači mnogo ako srce ostaje tvrdo. Post bez ljubavi ostaje samo forma bez sadržaja.
Ruke Hristove uvek su širom raširene
- Rođeni smo da volimo, da budemo voljeni, da dajemo i da primamo, ali i da se kroz dela milosrđa i bratske ljubavi približimo jedni drugima; da se potrudimo, kao istinska braća, da izmireni sa sobom i sa onima oko sebe krenemo u susret Onome koji se radi nas i radi našeg spasenja ovaplotio i postao Čovek, da bismo Njime vaskrsnuli u Poslednji dan.
Ove reči vraćaju post u sferu odnosa, odnosa koji se obnavljaju, popravljaju i spasavaju. Dolazak Hristov ovde je prikazan kao lični poziv svakom čoveku na promenu načina postojanja.
- Ruke Hristove za nas su uvek širom raširene, Gospod nas čeka kao otac bludnog sina, da se pokajemo i krenemo Mu u susret i zagrljaj koji ne menja samo život pojedinca već čitav svet. U tom zagrljaju počiva naše spasenje, naš prelazak iz vremena u večnost, iz zla ovog sveta u večno dobro Višnjeg Jerusalima - rekao je episkop bihaćko-petrovački.
Ovaj deo poruke nosi snažnu utehu, ništa nije trajno izgubljeno dok postoji spremnost na povratak. Pokajanje se ne tumači kao slabost, već kao početak istinske slobode.
YT/ Телевизија Храм
Vladika Sergije
- Vreme još uvek stoji pred nama, a post otvara dveri pokajanja. I zato iskoristimo četrdeset dana da se istinski pokajemo, da zamolimo za oprost one koje smo možda povredili ili razočarali, ali i da obiđemo one koji su ostavljeni i sami, da pomognemo onima kojima će naša pomoć biti dragocena, kao i da se obnove narušeni porodični odnosi.
"Ne čekajmo da se promene ljudi i okolnosti - menjajmo sebe"
Post ovde dobija sasvim konkretnu dimenziju: pomirenja, povratke, razgovore koji su predugo odlagani, tiha dela koja niko ne vidi, a sve menjaju.
- Ako ne znamo kojim putem treba da idemo, važno je prepoznati znakove pored puta, a tome nas uči Jevanđelje. Zato se iznova vratimo njegovim spasonosnim istinama, da bismo Bogomladenca Hrista dočekali kao Onoga čija je žrtvena ljubav jedini spas za čoveka i čovečanstvo.
Bez tog povratka izvoru, svi putokazi lako postaju pogrešni, a smer kretanja neprimetno vodi u prazninu.
- Ne čekajmo da se promene ljudi i okolnosti. Menjajmo sebe i time ćemo ispuniti ono što Gospod od nas očekuje.
U toj jednoj rečenici sabrana je cela logika hrišćanske odgovornosti: svet počinje da se menja tek onda kada čovek prestane da čeka druge.
Na kraju, episkop Sergije svoju poruku zaokružuje pastirskim blagoslovom:
- Želeći svima srećne, plodonosne i blagoslovene dane Božićnog posta, bratski, sinovski i očinski pozdravljam svu braću i sestre u Hristu Gospodu iz drevnog manastira Rmnja, u kojem stoluje ljubav Svetog oca Nikolaja, našeg nebeskog zaštitnika i pokrovitelja.
Iz ovih reči ne ostaje samo poruka o postu, već i jasna slika duhovnog puta koji ne počinje u jelovniku, već u srcu. Božićni post se, u ovoj poruci, pokazuje kao vreme povratka smislu, obnove odnosa i tihog, ali odlučnog okretanja ka dobru koje još uvek čeka da bude izabrano.
Umesto brojanja zalogaja i pravila, protojerej Aleksej Uminski ukazuje na unutrašnju borbu i lični odnos sa Bogom koji se ne da svesti na spiskove dozvola i zabrana.
Reči igumana manastira Podmaine o božićnom postu ruše privid sigurnosti i otvaraju pitanje izbora - između praznog života i života koji kroz pokajanje, Crkvu i duhovnu borbu dobija istinski smisao.
Od Sampsona koji je pobedio hiljade neprijatelja, preko proroka Ilije koji je vaskrsavao mrtve, do Svetog Jovana Krstitelja – otkrijte tajnu četrdesetodnevnog posta i njegovu duhovnu snagu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celini, protojerej Slobodan Lukić kroz svedočanstva Svetog Jovana Zlatoustog i vizantijske tipike objašnjava nastanak, razvoj i današnje ustrojstvo Božićnog posta u pravoslavnoj crkvi.
Od jevanđeljskog simbola i hrišćanskih običaja do saveta iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. godine – kako je jedna namirnica postala tiha spona vere, prirode i svakodnevice pravoslavnih vernika.
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Obrezanje Isusa Hrista i Svetog Vasilija Velikog po starom kalendaru i Svetog Savu po novom. Katolici proslavljaju Svetog Feliksa iz Nole, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Svetom apostolu Filipu, dok se u narodu obeležavaju poklade kao duhovna i običajna priprema za četrdeset dana uzdržanja.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Izjava nekadašnjeg reis-ul-uleme Mustafe Cerića rasplamsava strasti u regionu, dok Episkop Sergije i Mitropolit Fotije upozoravaju na opasnost od političkih eksperimenta sa vekovnim crkvenim tradicijama i mir među narodima.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Dok građani jedva čekaju 1. januar, crkva čuva liturgijsku i „staru“ Novu godinu, a posebni molebani i običaji pokazuju kako se vere i porodične tradicije prepliću u svakodnevnom životu vernika.
Dok mnogi zaboravljaju koliko njihove reči oblikuju svet oko njih, starac pokazuje kako molitva i čistota misli čuvaju unutrašnji mir i otvaraju put ka blagoslovu.