U oproštajnom obraćanju, episkop švajcarski deli lične trenutke poslednjih dana svoje majke, zahvalnost za molitve i poruku o duhovnoj svetlosti koja prati odlazak iz ovog života u večnost.
Episkop švajcarski Andrej, arhijerej Srpske pravoslavne crkve, oprostio se od svoje majke Marijane, koja je u Gospodu mirno usnula u Diseldorfu. Rođen u Nemačkoj, kao sin protojereja stavrofora Dobrivoja Ćilerdžića i Nemice Marijane, vladika Andrej je odrastao u dijaspori i iz prve ruke poznaje potrebe i razumevanje vernika u različitim sredinama.
U oproštajnom obraćanju vernicima, vladika Andrej je istakao:
- I ovim putem od srca blagodarim na iskrenim izrazima saučešća svih vas. Ceo dan mi je telefon zvonio, stizale su stotine poruka i mnogi mejlovi — među njima, na prvom mestu, saučešća Njegove Svetosti Patrijarha, Kraljevske porodice Karađorđević, naših uvaženih mitropolita i episkopa, Republičke uprave za dijasporu, kao i brojnih poštovalaca voljene protinice Marijane. Hvala svima od srca.
Dirljivi trenutci poslednjih dana
- Moja majka je predosećala svoju končinu, jer je u poslednje vreme često govorila da joj predstoji prelazak u večni život, gde slavu Božiju gledaju svi oni koji su u ovome svetu živeli pobožno i vrlinski. Jasno je predosećala nebrojeno mnoštvo anđela, zborove apostola i mučenika i sabranje pravednih. Veoma često smo se, protinica Marijana i ja, zajedno molili Presvetoj Majci Božjoj, nadi svih blagočestivih i pobožnih hrišćana.
Još u nedelju, na arhijerejskoj liturgiji, moja majka se pričestila; sve je bilo u najboljem redu. Ali već u četvrtak osetila je naglu slabost i odmah je upućena u univerzitetsku kliniku, gde je posle nekoliko sati mirno usnula u Gospodu - bez bola, bez patnje, bez ikakvih komplikacija. Samo me je blago pogledala, blagodarila, držala me za ruku i nakon 19 časova predala svoju plemenitu dušu u ruke Gospodnje.
Facebook/Episkop Andrej
Patrijarh Porfirije sa Marijanom Ćilerdžić, majkom vladike Andreja
Duhovna svetlost i spokoj
- Verovatno su anđeli, od Boga poslani, došli da isprate dušu moje voljene majke iz ovoga života u onaj svet. U samom trenutku njenog upokojenja, u bolničkom odeljenju, nisam osetio ništa teško, niti išta što bi nasilno odvojilo dušu od tela; naprotiv - nazirao sam dolazeće savršeno spokojstvo i duhovnu svetlost. Protinica je i u životu zračila tom duhovnom svetlošću, sve do svog poslednjeg daha - kazao je vladika i dodao:
- Hvala vam svima na pažnji i izrazima saučešća. Za sada je planiran čin opela i sahrana u Diseldorfu, sa blagoslovom nadležnog vladike Grigorija, u četvrtak 11. decembra u 13:30 časova. Početkom naredne nedelje poslaćemo zvanično saopštenje.
Smirenost, molitva i duhovna snaga
Vladika Andrej je svojom smirenošću i duhovnom čvrstinom pokazao kako pravoslavni hrišćanin može dostojanstveno da se oprosti od voljene osobe, uz molitvu i zahvalnost Bogu. Njegov odnos sa majkom Marijanom bio je utemeljen na veri, zajedničkim molitvama i međusobnom duhovnom poštovanju, što se jasno vidi u njegovim rečima.
Ovaj oproštaj je primer kako duhovna snaga, zahvalnost i vera u večni život donose spokoj srcu i porodici, čak i u trenucima gubitka.
Od Palama kod Sarajeva do manastira Novi Kalenić u Australiji – put svetosti i predanosti koji je ostavio neizbrisiv trag u srcima vernika i zajednice.
Svečanim činom osvećenja nekadašnje evangelističke crkve, mitropolit nemački Grigorije utemeljio je novi duhovni dom Srpske pravoslavne crkve na jugozapadu Nemačke.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Jerej Srpske pracvoslavne crkve govori kako se od nekoliko porodica u Madridu stiglo do stotina vernika, zašto Španci ostaju do kraja pravoslavne liturgije i kako izgleda vera daleko od kuće.
U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Hiljade vernika danas obilaze grobove svojih predaka, zbog čega na gradskim grobljima važe posebne mere, dok su za starije građane i osobe koje se otežano kreću obezbeđena vozila za prevoz do najudaljenijih parcela.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.
Uoči praznika Silaska Svetog Duha, vernici pale sveće i uznose molitve, verujući da se u zajedničkom bogosluženju briše granica između sećanja i nade u večni život.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Andronika po starom i prepodobnog Isakija ispovednika po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Ivanku Orleanku, dok muslimani obeležavaju četvrti dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.