U oproštajnom obraćanju, episkop švajcarski deli lične trenutke poslednjih dana svoje majke, zahvalnost za molitve i poruku o duhovnoj svetlosti koja prati odlazak iz ovog života u večnost.
Episkop švajcarski Andrej, arhijerej Srpske pravoslavne crkve, oprostio se od svoje majke Marijane, koja je u Gospodu mirno usnula u Diseldorfu. Rođen u Nemačkoj, kao sin protojereja stavrofora Dobrivoja Ćilerdžića i Nemice Marijane, vladika Andrej je odrastao u dijaspori i iz prve ruke poznaje potrebe i razumevanje vernika u različitim sredinama.
U oproštajnom obraćanju vernicima, vladika Andrej je istakao:
- I ovim putem od srca blagodarim na iskrenim izrazima saučešća svih vas. Ceo dan mi je telefon zvonio, stizale su stotine poruka i mnogi mejlovi — među njima, na prvom mestu, saučešća Njegove Svetosti Patrijarha, Kraljevske porodice Karađorđević, naših uvaženih mitropolita i episkopa, Republičke uprave za dijasporu, kao i brojnih poštovalaca voljene protinice Marijane. Hvala svima od srca.
Dirljivi trenutci poslednjih dana
- Moja majka je predosećala svoju končinu, jer je u poslednje vreme često govorila da joj predstoji prelazak u večni život, gde slavu Božiju gledaju svi oni koji su u ovome svetu živeli pobožno i vrlinski. Jasno je predosećala nebrojeno mnoštvo anđela, zborove apostola i mučenika i sabranje pravednih. Veoma često smo se, protinica Marijana i ja, zajedno molili Presvetoj Majci Božjoj, nadi svih blagočestivih i pobožnih hrišćana.
Još u nedelju, na arhijerejskoj liturgiji, moja majka se pričestila; sve je bilo u najboljem redu. Ali već u četvrtak osetila je naglu slabost i odmah je upućena u univerzitetsku kliniku, gde je posle nekoliko sati mirno usnula u Gospodu - bez bola, bez patnje, bez ikakvih komplikacija. Samo me je blago pogledala, blagodarila, držala me za ruku i nakon 19 časova predala svoju plemenitu dušu u ruke Gospodnje.
Facebook/Episkop Andrej
Patrijarh Porfirije sa Marijanom Ćilerdžić, majkom vladike Andreja
Duhovna svetlost i spokoj
- Verovatno su anđeli, od Boga poslani, došli da isprate dušu moje voljene majke iz ovoga života u onaj svet. U samom trenutku njenog upokojenja, u bolničkom odeljenju, nisam osetio ništa teško, niti išta što bi nasilno odvojilo dušu od tela; naprotiv - nazirao sam dolazeće savršeno spokojstvo i duhovnu svetlost. Protinica je i u životu zračila tom duhovnom svetlošću, sve do svog poslednjeg daha - kazao je vladika i dodao:
- Hvala vam svima na pažnji i izrazima saučešća. Za sada je planiran čin opela i sahrana u Diseldorfu, sa blagoslovom nadležnog vladike Grigorija, u četvrtak 11. decembra u 13:30 časova. Početkom naredne nedelje poslaćemo zvanično saopštenje.
Smirenost, molitva i duhovna snaga
Vladika Andrej je svojom smirenošću i duhovnom čvrstinom pokazao kako pravoslavni hrišćanin može dostojanstveno da se oprosti od voljene osobe, uz molitvu i zahvalnost Bogu. Njegov odnos sa majkom Marijanom bio je utemeljen na veri, zajedničkim molitvama i međusobnom duhovnom poštovanju, što se jasno vidi u njegovim rečima.
Ovaj oproštaj je primer kako duhovna snaga, zahvalnost i vera u večni život donose spokoj srcu i porodici, čak i u trenucima gubitka.
Od Palama kod Sarajeva do manastira Novi Kalenić u Australiji – put svetosti i predanosti koji je ostavio neizbrisiv trag u srcima vernika i zajednice.
Svečanim činom osvećenja nekadašnje evangelističke crkve, mitropolit nemački Grigorije utemeljio je novi duhovni dom Srpske pravoslavne crkve na jugozapadu Nemačke.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Jerej Srpske pracvoslavne crkve govori kako se od nekoliko porodica u Madridu stiglo do stotina vernika, zašto Španci ostaju do kraja pravoslavne liturgije i kako izgleda vera daleko od kuće.
U vremenu unutrašnjeg pritiska i nevidljivih lomova, pravoslavno učenje otkriva dve potpuno suprotne duhovne sile koje deluju gotovo isto, ali vode u različitim pravcima.
U jeku žestokih optužbi predsednika Sjedinjenih Američkih Država na račun poglavara Rimokatoličke crkve, Masud Pezeškijan iznenadio je javnost podrškom Svetom Ocu, uz oštru osudu korišćenja vere u političko-religijskim porukama.
Od zatvorenog oltara tokom posta do iznenadne otvorenosti koja briše granicu između čoveka i Boga, Svetla sedmica otkriva smisao koji mnogi primete tek kada zakorače unutra.
Izraelski ministar govori o širenju prisustva vernika i mogućnosti stalne molitve, dok rabin Volfson ovaj trenutak opisuje kao ispunjenje višemilenijskog očekivanja jevrejskog naroda.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Snažna beseda arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog otvorila je pitanje suštine vere i upozorila da se susret sa Bogom ne svodi na spoljašnje oblike, već na živo učešće u liturgiji i delatnu ljubav prema Hristu.
U paraklisu posvećenom Vaskrsenju Hristovom liturgiju su služili sveštenik Branislav Jocić, koordinator Verskog dobrotvornog starateljstva za pomoć porodici, i sveštenik Gligorije Marković, duhovnik paraklisa i Specijalne zatvorske bolnice
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
Episkop osečkopoljski i baranjski govori o raspadu porodičnih temelja, gubitku poverenja među ljudima i obrazovanju koje stvara uspešne pojedince, ali ne i zrele ličnosti sposobne za zajednicu i veru.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Snažna beseda arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog otvorila je pitanje suštine vere i upozorila da se susret sa Bogom ne svodi na spoljašnje oblike, već na živo učešće u liturgiji i delatnu ljubav prema Hristu.
Posle Vaskrsa u kuhinji ostaju šarena jaja i pitanje kako ih pretvoriti u nešto novo. Ovaj jednostavan recept spaja začine i tradiciju u jelo potpuno drugačijeg izgleda i ukusa.