Od Palama kod Sarajeva do manastira Novi Kalenić u Australiji – put svetosti i predanosti koji je ostavio neizbrisiv trag u srcima vernika i zajednice.
Sa dubokom verom u Boga i predanošću Crkvi, monah Simeon (Ilija) Veselinović okončao je svoj zemaljski život, upokojio se u miru i molitvi, ostavivši neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali.
Njegov život bio je život služenja, podviga i ljubavi prema bližnjima.
Dolazak u Australiju i posvećenost crkvi
Rođen 2. avgusta 1938. godine na Palama kod Sarajeva, na krštenju je dobio ime Ilija Veselinović. Svoj put nastavio je daleko od zavičaja, doselivši se u Sidnej u septembru 1969. godine. Ubrzo po dolasku postao je član Crkvene opštine Sveti Georgije u Kabramati, gde je svojom predanošću i trudom zaslužio ugled i poštovanje.
Metropolitanate of Australia and New Zealand SOC
Monah Simeon
Služenje narodu i angažman u organizacijama
Pored crkvenog života, aktivno je učestvovao i u nacionalnim organizacijama – bio je član Srpske narodne odbrane, gde su njegovi sinovi dugo učestvovali u kulturnim aktivnostima, a obavljao je i značajne dužnosti kao predsednik Organizacije srpskih četnika Ravne Gore i dugogodišnji blagajnik Eparhije.
Kao ponosni otac dvojice sinova, Srđana i Đorđa, koji su Božijom milošću obojica sveštenici Srpske pravoslavne crkve, monah Simeon je životom pokazivao vernost i ljubav prema svojoj porodici i narodu.
Monaški život i duhovni podvig
Nakon dugogodišnjeg služenja u crkvenim i nacionalnim poslovima, povukao se kako bi se pripremio za poslednju i najvažniju duhovnu borbu. Stanovao je i podvizavao se u manastiru Sveti Sava – Novi Kalenić, gde ga je mitropolit Siluan zamonašio, prvo u rasofornog monaha, a potom u malu šimu, dajući mu monaško ime Simeon. Tamo je nastavio svoj podvig pokajanja i molitve, kako za sebe, tako i za ceo srpski pravoslavni rod.
Sledeći jevanđeljsku vrlinu ljubavi prema bližnjima, sve vreme je gledao da pomogne potrebitima, bilo blizu, bilo daleko. Imao je blagoslov da obiđe Svetu zemlju kao hadžija, upotpunjujući svoj duhovni život.
Monaškim življenjem i podvigom okončao je svoj životni put u predanosti Bogu i Crkvi, ostavivši za sobom primer istinske smirenosti, vere i ljubavi.
Zavetna slava u manastiru Svetog apostola Marka okuplja rasejane Srbe u molitvi i sećanju, čuvajući večnu vezu sa domovinom kroz monaške živote i svetiteljske vrednosti.
Vernici iz Sidneja, Njukastla i Pits Ridža okupili su se uz svetu Liturgiju i horsko pojanje, pokazujući da pravoslavna vera i tradicija ne poznaju granice.
Postavka podseća na značaj manastira Visoki Dečani, Gračanice, Pećke patrijaršije i Crkve Bogorodice Ljeviške, koji vekovima čuvaju tragove vere, kulture i istorije srpskog naroda.
U besedi za petak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da čovek nije stvoren samo za prolazni život i objašnjava zbog čega se prava priprema za večnost odvija upravo danas.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Emilijana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evdokim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ignacija Lojolskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Nova platforma Artos povezuje pravoslavna preduzeća, parohije, manastire i porodične poslove širom sveta, a njen cilj nije samo trgovina već i očuvanje hrišćanskih vrednosti, uz planove za širenje na evropske države.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Uz praznične liturgije, osvećene grančice i reči vladike Siluana, pravoslavni vernici iz dijaspore sabrali su se u hramovima širom Melburna – slaveći Gospoda i oproštajući se od prote Petra Damnjanovića, čija služba ostaje duboko urezana u srca vernog naroda.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Vernici su se sabrali u prvoj srpskoj školi u dijaspori, gde je nova direktorka uvedena u dužnost molitvom, a zajednica još jednom pokazala kako se identitet čuva znanjem, verom i zajedništvom.
Protojerej-stavrofor Nedeljko Milanović, koji je kao mladi jerej trpeo pritiske komunističkog režima, najveći deo svoje službe proveo je u rasejanju, da bi se pred kraj života vratio u Srbiju i tu završio svoj zemaljski put.
Postavka podseća na značaj manastira Visoki Dečani, Gračanice, Pećke patrijaršije i Crkve Bogorodice Ljeviške, koji vekovima čuvaju tragove vere, kulture i istorije srpskog naroda.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Početak radova blagoslovio je mitropolit mileševski Atanasije, a novi gradski prostor podsetiće buduće generacije na patrijarha Varnavu Rosića, rođenog Pljevljaka koji je predvodio SPC u burnim istorijskim vremenima.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
U okviru manastira Vatoped biće podignuta ustanova vredna 3,4 miliona evra, koja će unaprediti zdravstvenu zaštitu na Atonu i nastaviti dugu tradiciju brige o bolesnima, čiji počeci vode do Hilandara i Svetog Save.