Po blagoslovu patrijarha Porfirija, svetinja velikog pravoslavnog iscelitelja doneta je među male pacijente, njihove roditelje i lekare, a mnogi su sa verom celivali mošti tražeći utehu, snagu i nadu u borbi za zdravlje.
U prostoru u kojem se svakodnevno vodi borba za zdravlje najmlađih retko se dogodi trenutak koji na isti način dotakne i lekare, i roditelje, i decu. Upravo takav trenutak zabeležen je u beogradskom Institutu za majku i dete "Dr Vukan Čupić", kada su u ovu zdravstvenu ustanovu donete mošti velikog pravoslavnog svetitelja, Svetog Nektarija Eginskog.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija, Misionarska delatnost pri Hramu Svetog Save organizuje posete zdravstvenim ustanovama u okviru projekta „Molitva kao lek“. Jedna od takvih poseta dogodila se u nedelju, 8. marta, kada su mošti ovog svetitelja, poznatog kao velikog utešitelja bolesnih, donete u Institut za majku i dete.
Molitva u bolničkoj kapeli i susret koji se dugo pamti
Svetinju su u ustanovu doneli otac Dimitrije Kasapis, otac đakon Nikola Rašković i Ivana Jelić. Dočekali su ih duhovnik bolnice otac Lazar Manigoda, zamenik direktora doc. dr Aleksandar Sovtić, kao i brojni lekari, medicinsko osoblje, roditelji i mali pacijenti.
Foto: Hram Svetog Save
U Institutu za maku i dete služen je akatist Svetom Nektariju Eginskom
U jednoj od bolničkih prostorija potom je služen akatist Svetom Nektariju Eginskom, a otac Dimitrije je okupljenima uputio kratku besedu o značaju vere i molitve u trenucima kada čovek prolazi kroz teška iskušenja. Nakon molitve, svi koji su želeli mogli su da sa poštovanjem i verom celivaju svete mošti.
Kada medicina i vera zajedno donose nadu
Takvi susreti u bolničkom okruženju nose posebnu težinu. U ustanovi u kojoj se leče deca - najmlađi i često najhrabriji među nama, svaka reč ohrabrenja i svaki znak pažnje imaju posebno značenje. Dok lekari i medicinsko osoblje svakodnevno ulažu znanje i napor da pomognu malim pacijentima, molitva i duhovna podrška često postaju izvor dodatne snage i nade za njihove porodice.
Prisustvo moštiju Svetog Nektarija Eginskog tog dana unelo je tihu radost među okupljene. Roditelji su prilazili svetinji sa nadom, deca sa radoznalošću, a medicinsko osoblje sa tihim poštovanjem prema tradiciji koja vekovima prati brigu o bolesnima.
Iz Hrama Svetog Save posebno su istakli zahvalnost domaćinima na toplom i srdačnom prijemu. Kako navode, posvećenost lekara i medicinskih radnika, njihova pažnja i ljudska toplina ostavljaju snažan utisak i svedoče o brizi sa kojom pristupaju svakom detetu.
„Neka molitve Svetog Nektarija donesu utehu, isceljenje i snagu svima koji se leče, ali i onima koji ih sa velikom požrtvovanošću leče i neguju“, poručili su iz Hrama Svetog Save.
U bolničkim hodnicima, gde se svakodnevno susreću strah i nada, taj susret sa svetinjom ostavio je trag koji se ne meri medicinskim izveštajima. Za mnoge prisutne bio je to trenutak podsećanja da, uz znanje i terapiju, čoveku često najviše znači — ohrabrenje koje dolazi iz vere.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Nakon uznemirujućih tvrdnji o stanovima, poslovnim zgradama i promeni izgleda Svetosavskog platoa, SPC se oglasila saopštenjem koje razdvaja urbanističke planove od onoga što predstavlja stvarni interes Crkve.
U Parohijskom domu hrama Svetog Save biće otvorena izložba radova studenata Akademije SPC koji kroz ikone i freske podsećaju na stradanje srpskih svetinja na Kosmetu.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.
U okviru projekta „Molitva kao lek“, u ustanovu u kojoj se leče najdublje rane psihe uneta je duhovna dimenzija koja je izbrisala granice između lekara i pacijenata i otvorila prostor za drugačije razumevanje ozdravljenja.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.