Po blagoslovu patrijarha Porfirija, svetinja velikog pravoslavnog iscelitelja doneta je među male pacijente, njihove roditelje i lekare, a mnogi su sa verom celivali mošti tražeći utehu, snagu i nadu u borbi za zdravlje.
U prostoru u kojem se svakodnevno vodi borba za zdravlje najmlađih retko se dogodi trenutak koji na isti način dotakne i lekare, i roditelje, i decu. Upravo takav trenutak zabeležen je u beogradskom Institutu za majku i dete "Dr Vukan Čupić", kada su u ovu zdravstvenu ustanovu donete mošti velikog pravoslavnog svetitelja, Svetog Nektarija Eginskog.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija, Misionarska delatnost pri Hramu Svetog Save organizuje posete zdravstvenim ustanovama u okviru projekta „Molitva kao lek“. Jedna od takvih poseta dogodila se u nedelju, 8. marta, kada su mošti ovog svetitelja, poznatog kao velikog utešitelja bolesnih, donete u Institut za majku i dete.
Molitva u bolničkoj kapeli i susret koji se dugo pamti
Svetinju su u ustanovu doneli otac Dimitrije Kasapis, otac đakon Nikola Rašković i Ivana Jelić. Dočekali su ih duhovnik bolnice otac Lazar Manigoda, zamenik direktora doc. dr Aleksandar Sovtić, kao i brojni lekari, medicinsko osoblje, roditelji i mali pacijenti.
Foto: Hram Svetog Save
U Institutu za maku i dete služen je akatist Svetom Nektariju Eginskom
U jednoj od bolničkih prostorija potom je služen akatist Svetom Nektariju Eginskom, a otac Dimitrije je okupljenima uputio kratku besedu o značaju vere i molitve u trenucima kada čovek prolazi kroz teška iskušenja. Nakon molitve, svi koji su želeli mogli su da sa poštovanjem i verom celivaju svete mošti.
Kada medicina i vera zajedno donose nadu
Takvi susreti u bolničkom okruženju nose posebnu težinu. U ustanovi u kojoj se leče deca - najmlađi i često najhrabriji među nama, svaka reč ohrabrenja i svaki znak pažnje imaju posebno značenje. Dok lekari i medicinsko osoblje svakodnevno ulažu znanje i napor da pomognu malim pacijentima, molitva i duhovna podrška često postaju izvor dodatne snage i nade za njihove porodice.
Prisustvo moštiju Svetog Nektarija Eginskog tog dana unelo je tihu radost među okupljene. Roditelji su prilazili svetinji sa nadom, deca sa radoznalošću, a medicinsko osoblje sa tihim poštovanjem prema tradiciji koja vekovima prati brigu o bolesnima.
Iz Hrama Svetog Save posebno su istakli zahvalnost domaćinima na toplom i srdačnom prijemu. Kako navode, posvećenost lekara i medicinskih radnika, njihova pažnja i ljudska toplina ostavljaju snažan utisak i svedoče o brizi sa kojom pristupaju svakom detetu.
„Neka molitve Svetog Nektarija donesu utehu, isceljenje i snagu svima koji se leče, ali i onima koji ih sa velikom požrtvovanošću leče i neguju“, poručili su iz Hrama Svetog Save.
U bolničkim hodnicima, gde se svakodnevno susreću strah i nada, taj susret sa svetinjom ostavio je trag koji se ne meri medicinskim izveštajima. Za mnoge prisutne bio je to trenutak podsećanja da, uz znanje i terapiju, čoveku često najviše znači — ohrabrenje koje dolazi iz vere.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Nakon uznemirujućih tvrdnji o stanovima, poslovnim zgradama i promeni izgleda Svetosavskog platoa, SPC se oglasila saopštenjem koje razdvaja urbanističke planove od onoga što predstavlja stvarni interes Crkve.
U Parohijskom domu hrama Svetog Save biće otvorena izložba radova studenata Akademije SPC koji kroz ikone i freske podsećaju na stradanje srpskih svetinja na Kosmetu.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
Patrijarh srpski razgovarao je sa predsednikom slovenačke vlade o položaju Crkve, slobodi veroispovesti i odnosima države i verskih zajednica, na dan kada je obeleženo 90 godina od osnivanja crkve Svetih Kirila i Metodija.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve Patrijarh Porfirije snimio je uvodne i završne kadrove filma "Sveti Sava", koji donosi svedočenja, prizore svetinja i nepoznate detalje o nasleđu prvog srpskog arhiepiskopa.
Dobili su dar isceljenja, a za svoju pomoć nisu tražili ništa osim vere u Hrista, a njihov život ostao je primer milosrđa, služenja drugima i nepokolebljivosti uprkos progonima.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Patrijarh srpski razgovarao je sa predsednikom slovenačke vlade o položaju Crkve, slobodi veroispovesti i odnosima države i verskih zajednica, na dan kada je obeleženo 90 godina od osnivanja crkve Svetih Kirila i Metodija.
Svečanost je protekla u znaku jubileja svetinje posvećene slovenskim prosvetiteljima, dok je patrijarh srpski u besedi govorio o Hristu, jedinstvu i ljubavi kao suštini hrišćanskog života.
Tri jufke, sočan nadev od mlevenog mesa i luka i posebna završnica u kojoj se krajevi testa preklapaju preko nadeva daju mu izgled i ukus koji se pamte.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.