U okviru projekta „Molitva kao lek“, u ustanovu u kojoj se leče najdublje rane psihe uneta je duhovna dimenzija koja je izbrisala granice između lekara i pacijenata i otvorila prostor za drugačije razumevanje ozdravljenja.
U zgradi u kojoj se svakodnevno vode nevidljive bitke za ravnotežu čovekove duše, ovoga puta nije odjekivala samo tišina bolničkih hodnika. U Institut za mentalno zdravlje u Beogradu stigla je svetinja – i sa njom osećaj da lečenje ne mora uvek imati samo medicinski oblik.
Kada tišina bolničkih hodnika postane molitva
U okviru projekta „Molitva kao lek“, koji deluje pri Hramu Svetog Save na Vračaru, blagosloveno prisustvo Svetog Nektarija darovano je i ovoj ustanovi. Njegove svete mošti u Institut za mentalno zdravlje uneli su protojerej-stavrofor Dimitrije Kasapis, đakon Nikola Rašković i Ivana Jelić, donoseći sa sobom snažno svedočanstvo vere koja ne ostaje izvan bolničkih zidova.
Foto: SPC
Doček je bio dostojanstven i iskren. Prof. dr Čedo Miljević, zamenik direktora Instituta, zajedno sa lekarima, medicinskim osobljem i gotovo svim pacijentima, dočekao je svetinju. U prostoru naviknutom na dijagnoze i terapije našlo se mesta i za molitvu.
Posle reči dobrodošlice, uznete su molitve Svetom Nektariju – svetitelju kome se vernici posebno obraćaju za isceljenje duševnih i telesnih tegoba. Protojerej-stavrofor Dimitrije Kasapis podsetio je u svojoj besedi da molitva nije bekstvo od stvarnosti, već put ka njenom dubljem razumevanju, dotičući ono što u čoveku često ostaje izvan domašaja reči i terapije.
Trenutak kada su svi stajali u istoj potrebi
U dugim redovima, bez žurbe, sa tihom nadom, prisutni su prilazili da celivaju svete mošti. Nije bilo razlike između lekara i pacijenata – svi su stajali u istoj potrebi: da budu utešeni, ohrabreni i osnaženi.
Posebnu težinu ovom događaju dalo je i prisustvo predsednika Upravnog odbora Instituta, akademika prof. dr Dušice Lečić Toševski, kao i prof. dr Olivere Vuković, dr Jelene Popović iz Kliničkog centra Srbije i drugih uglednih stručnjaka. Njihovo prisustvo nije bilo formalnost, već znak da dijalog između nauke i vere više nije izuzetak, već potreba.
Prof. dr Miljević istakao je da ovaj susret ima posebno mesto u savremenoj srpskoj psihijatriji. Kako je naglasio, reč je o trenutku u kome se medicina ne odriče svoje naučne utemeljenosti, već je dopunjuje razumevanjem duhovne dimenzije čoveka. Podsetio je i na primer grčke prakse, gde je Sveti Porfirije Kavsokalivit bio prisutan u bolničkom okruženju kao duhovni oslonac, naglašavajući da se i kod nas sve jasnije prepoznaje da duhovnost nije dodatak, već sastavni deo ličnosti.
Ovaj događaj nije promenio terapijske protokole niti je zamenio medicinu. Ali je otvorio prostor u kome čovek nije posmatran samo kroz simptome, već kao celina – biće koje traži smisao, utehu i nadu, podjednako kao i ozdravljenje.
Mnogi supružnici svedoče da su, posle hodočašća u keliju ovog sveca na Egini i iskrenih molitava, dobili decu, a vernici veruju da ovaj svetitelj pomaže i u teškim životnim borbama, iskušenjima i molitvama za zaštitu porodice i naroda.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija, svetinja velikog pravoslavnog iscelitelja doneta je među male pacijente, njihove roditelje i lekare, a mnogi su sa verom celivali mošti tražeći utehu, snagu i nadu u borbi za zdravlje.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.