DANAS JE VELIKI PRAZNIK I CRNO SLOVO: Obeležavamo Svetih četrdeset mučenika u Sevastiji
Svi su bili vojnici u rimskoj vojsci i svi su tvrdo verovali u Isusa.
Bio je brat blizanac svete Sholastike.
Srpska pravoslavna crkva 27. marta slavi Prepodobnog Benedikta Nursijskog, koji se smatra ocem zapadnog monaštva i osnivačem reda benediktinaca.
Poznat je po strogom podvižničkom životu, osnivanju manastira Monte Kasino i pravilu "moli se i radi".
Bio je brat blizanac svete Sholastike.
Rođen je u Nursijskoj oblasti u Italiji 480. godine, od roditelja bogatih i znamenitih.
U školi se nije zadržao dugo, "jer sam uvide da zbog knjižnog učenja može izgubiti veliki razum duše svoje”.
Pobegao je u manastir gde ga je inok Roman zamonašio posle čega se povukao u jednu vrletnu goru i u pećini je ostao preko tri godine.
Roman mu je donosio hleb. Iz pećine se sklonio kad su ljudi čuli za njega.
Prema sebi je bio vrlo strog. Jednom kad ga je bes telesne pohodi spopao, skinuo se nag i valjao se po koprivi i trnju dok nije odstranio svaku pomisao na ženu.
Bog ga je obdario mnogim duhovnim darovima: proziraše, isceljivaše, izgonjaše zle duhove, vaskrsavaše mrtve, javljaše se drugima i na javi i na daljini u snu.
"Jedanput prozre, da mu je naslužena čaša vina s otrovom. On prekrsti čašu, i čaša pršte".
Osnovao je 12 manastira i ustrojio život monaha po principu "Ora et labora" tj. moli se i radi.
Docnije se stvorio naročiti red benediktinaca, koji i danas postoji u Rimokatoličkoj crkvi.
Šest dana pred smrt, naredio je da se otvori njegov grob, ranije pripremljeni, jer je prozreo da mu je kraj blizu.
Sabrao je sve monahe, posavetovao ih i posle toga se upokojio.
Kad je Sveti Benedikt ispustio dušu, dva monaha, jedan na putu, a drugi opet u nekoj udaljenoj ćeliji na molitvi, videše istovremeno istu viziju: put od zemlje do nebesa zastrt skupocenim tkaninama i osvetljen po stranama redovima ljudi; na vrhu toga puta stajaše neki čovek neopisane krasote i svetlosti, koji im reče, da je taj put spremljen za Benedikta, Bogu omiljenoga.
Upokojio se mirno.
Svi su bili vojnici u rimskoj vojsci i svi su tvrdo verovali u Isusa.
Kad je napunio 12 godina, sišao je u grad, i tamo su ga neki dobri ljudi zavoleli i upisali u školu.
Bio je veliki učitelj, podvižnik i branilac pravoslavne vere.
Godine 1009. morao se povući s ovog položaja u Hrizopolj blizu Carigrada zbog previše strogog upravljanja manastirom i zbog sukoba s carigradskim patrijarhom oko metoda duhovnosti.
Kada je odrastao, ostavio je sve i krenuo da propoveda Jevanđelje, pozivajući ljude da se okrenu Hristu.
Njihova imena vezuju se za početke širenja Hristove vere i apostolsku službu.
Pantelejmon je svoje lekarsko znanje spojio sa verom u Hrista, verujući da je pravi Iscelitelj sam Gospod.
Posle smrti roditelja donela je odluku koja je obeležila čitav njen život - razdelila je celokupno porodično imanje siromašnima, odrekla se zemaljskog bogatstva i zamonašila se.
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Vernici često zanemare kako prilaze Svetoj čaši.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Manastir obeležava 540 godina od osnivanja, 270 godina od osvećenja hrama i dve decenije od obnove monaškog života, uz podsećanje na njegovu veliku duhovnu i kulturnu ulogu kroz istoriju.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.