Praznici i sveci 24.03.2026 | 18:30

ON JE UDARIO TEMELJ KONTEMPLATIVNOJ MOLITVI: Sutra slavimo Prepodobnog Simeona Novog Bogoslova

Slika Autora
Autor: M. M.
ON JE UDARIO TEMELJ KONTEMPLATIVNOJ MOLITVI: Sutra slavimo Prepodobnog Simeona Novog Bogoslova
Wikipedia Prepodobni Simeon Novi Bogoslov

Godine 1009. morao se povući s ovog položaja u Hrizopolj blizu Carigrada zbog previše strogog upravljanja manastirom i zbog sukoba s carigradskim patrijarhom oko metoda duhovnosti.

Srpska pravoslavna crkva 25. marta slavi Prepodobnog Simeona Novog Bogoslova. 

Prepodobni Simeon Novi Bogoslov je bio vizantijski monah i mistički pisac. Nazvan je Novim Bogoslovom kako bi se razlikovao od druga dva pravoslavna sveca koji takođe nose epitet "Bogoslov" - apostola Jovana i Grigorija Bogoslova.

Simeon je rođen oko 949. u Galati Paflagonijskoj (Mala Azija), a školovao se u Carigradu. Bio je dvorjanin cara Vasilija i Konstantina Porfirogenita.

Nakon toga je ostavio svet i povukao se u Studitski manastir, gde se podvizavao pod rukovodstvom starca Simeona Studite. Bio je orijentisan prvenstveno na monašku kontemplaciju.

Svojim duhovnim iskustvima, koja je doživeo pod neposrednim uticajem Duhovne lestvice Jovana Lestvičnika, a koja je i zapisao, Simeon je udario temelje isihazmu, kontemplativnoj molitvi koja je cvetala u vizantijskom pravoslavlju u 14. veku.

Simeon je 980. godine postao starišana manastira Svetog Mamanta blizu Carigrada.

Godine 1009. morao se povući s ovog položaja u Hrizopolj blizu Carigrada zbog previše strogog upravljanja manastirom i zbog sukoba s carigradskim patrijarhom oko metoda duhovnosti, posebno njegove privrženosti svom duhovnom ocu Simeonu Studiti. Nakon toga je postao otšelnik.

Preminuo je 1022. ili 1032. godine u Hrisopolju. 

Pravoslavna crkva slavi ga 12. marta po julijanskom, a 25. marta po gregorijanskom kalendaru.

Simeon je pisao katiheze, teološke i etičke propovedi, pisma, himne o ljubavi božjoj (u kojima opisuje svoja duhovna iskustva)... Čuvena mu je i Poslanica o ispovedanju, dugo pripisivana Jovanu Damaskinu, koja je jedno od najvažnijih svedočanstava o duhovnim koncepcijama vizantijskog monaštva.