O ČUDU JEDNOG OD NJIH PRIČAO JE CEO TADAŠNJI SVET! Danas slavimo Svetih sedam sveštenomučenika hersonskih!
Samo jedan od njih, Eterije, umro je prirodnom smrću.
Bio je veliki učitelj, podvižnik i branilac pravoslavne vere.
Srpska pravoslavna crkva 24. marta (11. marta po julijanskom kalendaru) proslavlja Svetog Sofronija Jerusalimskog, patrijarha poznatog po odbrani pravoslavlja, pisanju žitija Marije Egipćanke i sastavljanju čina velikog vodoosvećenja.
Rođen u Damasku, bio je veliki učitelj, podvižnik i branilac pravoslavne vere.
Rođen u Damasku (oko 560/580. godine), stekao je visoko obrazovanje i prozvan je "mudrim".
"Iako je stekao svetsku mudrost, on je težio ka duhovnoj mudrosti", piše u žitijama.
U lavri svetog Teodosija upoznao se sa inokom Jovanom Moshom, koji mu je postao učitelj, te zajedno sa njim krenuo je da obilazi manastire i podvižnike u Misiru.
"Lozinka mu beše: svaki dan naučiti više duhovne mudrosti".

Sve što su saznali, zapisali su i posle izdali u dve knjige pod imenom Limonar ili Cvećnik.
Docnije su otišli u Rim gde je Mosha umro ostavivši u amanet Sofroniju da ga prenese ili na Sinaj ili u lavru Teodosijevu. Sofronije je ispunio želju svoga učitelja i preneo mu telo u lavru Teodosijevu, a potom je ostao u Jerusalimu, koji baš u to vreme oslobođen od Persijanaca.
Prisustvovao je povratku Časnog krsta iz Persije, koga je car Iraklije na svojim leđima uneo u Sveti Grad. Stari patrijarh Zaharija, povraćen takođe iz ropstva, ne požive dugo, pa kad se preseli u onaj svet, zameni ga Modest, a posle ovoga zameni ga blaženi Sofronije.
"Sa osobitom mudrošću i revnošću on upravljaše crkvom deset godina. Ustajaše u odbranu pravoslavlja od monotelitske jeresi, koju on na svom Saboru u Jerusalimu osudi pre nego što ona bi osuđena na VI vaseljenskom saboru".
Kada je arapski kalif Omar osvojio Jerusalim, Sofronije ga je molio da poštedi hrišćane, što mu je ovaj i obećao.
Međutim, kada je Omar počeo da pljačka i zlostavlja hrišćane u Jerusalimu, Sofronije se tako predano molio Gospodu da ga uzme k sebi, jer to nije mogao da gleda.
Ubrzo se i upokojio 644. godine.
Samo jedan od njih, Eterije, umro je prirodnom smrću.
Sveti Teofilakt je bio veliki branilac ikona i čudotvorac.
Svi su bili vojnici u rimskoj vojsci i svi su tvrdo verovali u Isusa.
Kad je napunio 12 godina, sišao je u grad, i tamo su ga neki dobri ljudi zavoleli i upisali u školu.
Svetitelj je bio žrtva zeta cara Konstantina.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Imao je i nekoliko viđenja Presvete Bogorodice.
Svetitelj je bio žrtva zeta cara Konstantina.
Vladika Atanasije otkriva zbog čega se, kada dođe do ovakvog susreta praznika, ceo bogoslužbeni poredak prilagođava Vaskrsu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola i jevanđelistu Marka po starom, i Svetog apostola i jevanđelistu Jovana Bogoslova po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Device Marije Posrednice svih milosti, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznate velike praznike.
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.
Od nekoliko osnovnih sastojaka nastaje toplo i zasitno jelo koje je nekada bilo svakodnevica u srpskim kućama.