O ČUDU JEDNOG OD NJIH PRIČAO JE CEO TADAŠNJI SVET! Danas slavimo Svetih sedam sveštenomučenika hersonskih!
Samo jedan od njih, Eterije, umro je prirodnom smrću.
Bio je veliki učitelj, podvižnik i branilac pravoslavne vere.
Srpska pravoslavna crkva 24. marta (11. marta po julijanskom kalendaru) proslavlja Svetog Sofronija Jerusalimskog, patrijarha poznatog po odbrani pravoslavlja, pisanju žitija Marije Egipćanke i sastavljanju čina velikog vodoosvećenja.
Rođen u Damasku, bio je veliki učitelj, podvižnik i branilac pravoslavne vere.
Rođen u Damasku (oko 560/580. godine), stekao je visoko obrazovanje i prozvan je "mudrim".
"Iako je stekao svetsku mudrost, on je težio ka duhovnoj mudrosti", piše u žitijama.
U lavri svetog Teodosija upoznao se sa inokom Jovanom Moshom, koji mu je postao učitelj, te zajedno sa njim krenuo je da obilazi manastire i podvižnike u Misiru.
"Lozinka mu beše: svaki dan naučiti više duhovne mudrosti".

Sve što su saznali, zapisali su i posle izdali u dve knjige pod imenom Limonar ili Cvećnik.
Docnije su otišli u Rim gde je Mosha umro ostavivši u amanet Sofroniju da ga prenese ili na Sinaj ili u lavru Teodosijevu. Sofronije je ispunio želju svoga učitelja i preneo mu telo u lavru Teodosijevu, a potom je ostao u Jerusalimu, koji baš u to vreme oslobođen od Persijanaca.
Prisustvovao je povratku Časnog krsta iz Persije, koga je car Iraklije na svojim leđima uneo u Sveti Grad. Stari patrijarh Zaharija, povraćen takođe iz ropstva, ne požive dugo, pa kad se preseli u onaj svet, zameni ga Modest, a posle ovoga zameni ga blaženi Sofronije.
"Sa osobitom mudrošću i revnošću on upravljaše crkvom deset godina. Ustajaše u odbranu pravoslavlja od monotelitske jeresi, koju on na svom Saboru u Jerusalimu osudi pre nego što ona bi osuđena na VI vaseljenskom saboru".
Kada je arapski kalif Omar osvojio Jerusalim, Sofronije ga je molio da poštedi hrišćane, što mu je ovaj i obećao.
Međutim, kada je Omar počeo da pljačka i zlostavlja hrišćane u Jerusalimu, Sofronije se tako predano molio Gospodu da ga uzme k sebi, jer to nije mogao da gleda.
Ubrzo se i upokojio 644. godine.
Samo jedan od njih, Eterije, umro je prirodnom smrću.
Sveti Teofilakt je bio veliki branilac ikona i čudotvorac.
Svi su bili vojnici u rimskoj vojsci i svi su tvrdo verovali u Isusa.
Kad je napunio 12 godina, sišao je u grad, i tamo su ga neki dobri ljudi zavoleli i upisali u školu.
Svi su bili vojvode vizantijskog cara Teofila.
On je ženu preveo u hrišćanstvo i s njom živeo kao sa sestrom.
Prepodobni Gerasim, prema predanju, za vreme časnog posta nije jeo ništa osim što se pričešćivao.
Oni su bili drugovi Svetog Teodora Tirona.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Kodrata Korintskog po starom i Sveštenomučenike Nikona po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Turibija Mongrovejskog, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Kad je napunio 12 godina, sišao je u grad, i tamo su ga neki dobri ljudi zavoleli i upisali u školu.
Ovaj običaj duboko je ukorenjen u narodnoj tradiciji, pa se mladenci daruju, dočekuju prijatelje i porodicu, simbolično pokazujući gostoprimstvo, ljubav i zajedništvo koje tek treba da raste i sazreva.
Dodatni razlog zašto ovaj praznik ne treba posmatrati kao povod za gozbu i veselje je što on uvek pada u vreme posta, kada Crkva izričito zabranjuje sve skupove ovakve vrste.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
U crkvi Svete Petke, pred mnoštvom vernika, mitropolit šumadijski govorio o veri kao ličnom susretu sa Bogom i upozorio da bez istine nema ni mira ni izlaza iz očaja.
Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga.
Zapis iz „Srbskog kuvara“ otkriva jednostavan način pripreme hleba na kiselu vodu, čuvan u domaćinstvima i manastirima gde se testo mesi strpljenjem, a deli rukama uz osećaj zajedništva i blagoslova.