ZAŠTO NIKAD U GOSTIMA NE SMEMO UČINITI NIŠTA LOŠE: Protojerej Nikolaj otkrio šta će nas tada sačekati kod kuće
Svaki susret sa drugim čovekom prilika je da pokažemo kakvi smo u dubini duše.
Nije čoveku dato da bude sudija bližnjima, niti da meri tuđu veru i padove, već da bdije nad sopstvenim mislima, rečima i delima.
U vremenu u kojem su brzina života i stalna izloženost tuđim sudbinama postali svakodnevica, čovek sve češće zaboravlja da pogleda u sopstveno srce. Lakše je govoriti o drugima nego suočiti se sa sobom, lakše je uočiti tuđe slabosti nego priznati sopstvene.
Upravo u toj sklonosti ka osuđivanju, mnogi duhovnici vide jednu od najvećih opasnosti po dušu savremenog čoveka.
Pravoslavno učenje neprestano podseća da je put spasenja ličan i tih, ispunjen pokajanjem, smirenjem i unutrašnjim preispitivanjem.
Nije čoveku dato da bude sudija bližnjima, niti da meri tuđu veru i padove, već da bdije nad sopstvenim mislima, rečima i delima.
U svakodnevnim odnosima, gde se lako rađaju osuda, zavist i gnev, vernik je pozvan na drugačiji odgovor - na ćutanje, razumevanje i molitvu.
Mnogi zaboravljaju da svaka izgovorena reč o drugome, naročito ona koja nosi težinu osude, najpre ranjava onoga koji je izgovara. Umesto da donese istinu, ona često produbljuje udaljenost među ljudima i udaljava čoveka od Boga.
Duhovni život, kako uče Sveti oci, počinje onog trenutka kada čovek prestane da ispituje tuđe grehe i počne da oplakuje svoje.
Zato se u pravoslavnoj tradiciji naročito naglašava značaj unutrašnje borbe i stalnog vraćanja sebi. U toj borbi nema mesta za gordost ni za nadmoć nad drugima, već samo za iskreno pokajanje i želju za ispravljenjem.
Čovek koji poznaje svoje slabosti ne nalazi zadovoljstvo u razotkrivanju tuđih.
U tom duhu odzvanjaju i reči Sveti Jovan Zlatousti:
"Niko te nije postavio za sudiju tuđih postupaka niti za islednika tuđih grehova. Dužan si da sudiš sebi samome, a ne drugima. Jer, da smo sami sebe ispitivali, ne bismo bili osuđeni. A kad nam sudi Gospod, kažnjava nas, da ne budemo osuđeni sa svetom (1. Kor. 11, 31-32). A ti si izokrenuo taj poredak! Previđaš i svoje velike i svoje male grehe, a kod drugih detaljno razmatraš svaki greh".
Svaki susret sa drugim čovekom prilika je da pokažemo kakvi smo u dubini duše.
Crkva podseća da rat nikada ne donosi istinsku pobedu, već samo stradanje, razaranje i nove podele među ljudima.
Crkva vekovima upozorava da čovek, kada počne da sudi drugima, lako zaboravlja sopstvene slabosti i sopstvenu borbu sa grehom.
Pravoslavno predanje uči da se odnos sa Bogom ne stvara naglo niti samo spoljašnjim pravilima, već promenom srca i načina života.
Otac Gojko, nekadašnji rektor Cetinjske bogoslovije, podelio je lično iskustvo koje ga je, kako sam kaže, postidelo i duboko poučilo.
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Sveti Teofan ukazuje na to da mnogi ljudi ne shvataju ozbiljnost sablazni, kao ni greh osuđivanja. Sablaznitelj može biti slep za posledice svojih postupaka, šireći nesreću i zlo, dok osuđivač već nosi teret svoje grešnosti. Zbog toga ljudi često žive neoprezno, ne razmišljajući o tome da svojim ponašanjem mogu postati uzrok greha drugih, dok u isto vreme nisu svesni vlastite krivice. Njegova poruka je, dakle, poziv na opreznost i odgovornost u životu. Poziva ljude da razmišljaju o svojim postupcima i rečima, da ne budu izvor sablazni i greha za druge, i da budu svesni ozbiljnosti greha osuđivanja.
Sveti Teofan, kroz ovaj događaj, ukazuje na to da se vrlo često ono što spolja izgleda kao revnost prema zakonu, u stvari skriva duh osuđivanja i ogovaranja. Takav duh je prisutan u ljudima koji, umesto da traže opravdanje za postupke drugih, uvek nastoje da ih vide u negativnom svetlu. Ovaj duh osuđivanja, kako napominje Sveti Teofan, potiče iz nesavršenosti samog srca, jer ljudi skloni osudi često to čine kako bi opravdali svoje vlastite slabosti i greške. On nas upozorava da smo skloni da prebrzo donosimo zaključke o postupcima drugih, bez da uzmemo u obzir širu sliku ili unutrašnje motive tih postupaka.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Čovek mora da zapamti da mu niko ništa ne duguje, a ni on nikome ništa ne duguje osim ljubavi, napomenuo je sveštenik.
Gospod i pre nego što ga zamolimo sve čuje i sve zna, opominjao je starac Ilija.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.
Probajte pečeni plavi patlidžan po receptu monahinje Atanasije, pročitajte Molitvu protiv ružnih pomisli i kratku pouku Prepodobnog Sisoja Velikog.