Video Printscreen You tube/ShutterstockOtac Vasilije
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
U savremenom društvu, uprkos tome što se tolerancija promoviše kao ključna vrednost, ljudi se često suočavaju sa osudama, kako od svojih bližnjih, tako i od šire zajednice. Pored toga, mnogi smatraju da imaju pravo da sude drugima zbog njihovih postupaka.
Hrišćanstvo jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog. Prema Svetom Pismu, Isus Hristos uči da osuda nije u Božijoj volji i da nije ispravno suditi druge.
U Evanđelju po Mateju (7:1-5), Isus Hristos upozorava: "Ne sudite da vam se ne bi sudilo", podsećajući da će merilo prema kojem sudimo drugima biti isto ono koje će se primeniti na nas.
Video Printscreen You tube
Otac Vasilije
Apostol Pavle, u Poslanici Rimljanima (2:1), takođe ukazuje na to da osuda drugih zapravo odražava unutrašnju nepravednost onoga koji sudi ("Zato nemaš izgovora, ti koji sudiš, jer u čemu sudiš drugoga, osuđuješ sebe").
.Hrišćanstvo uči važnosti milosrđa, oproštaja i ljubavi prema bližnjem, a ne traženja grešaka kod drugih.
Otac Vasilije Kostić dodatno objašnjava opasnosti osude i klevete, govoreći da kada upremo prst u drugog, tri prsta se okrenu prema nama samima. On ističe da često ono što nam smeta kod drugih, zapravo odražava ono što nosimo u sebi.
- Kada prstom pokazuješ na nekoga i kažeš: "On je ovakav, on je onakav, bludnik, grešnik, lopov, nikakav, ogovara", kad pokazuješ prstom na njega, ona preostala tri, pokazuje na tebe, i to puta tri. Nama u drugima smeta ono što imamo u sebi - objasnio je nekad jasnije otac Vasilije.
U snimku koji je na društvenim mrežama i koji je sablaznuo mnoge, episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirilo, pozvao je sabrane da se pomole za državu Hrvatsku, ne pominjući u tom delu, nigde Srbiju.
Događaj je upotpunjen kulturno-umetničkim programom u kojem su nastupili članovi folklorne sekcije Narodne biblioteke Merošina, kao i izvođač Anđela Stanković sa izvornim narodnim pesmama.
Svetac takođe upućuje na ozbiljan problem – postojanje prvorodnog greha. Iako detinjstvo u svom početku može delovati kao čist period života, sveti Teofan nas podseća da greh, iako skriven u početku, postepeno izlazi na površinu i menja našu prirodu. Ovaj proces nije pitanje slučajnosti, već, kako svetac objašnjava, deo naše slobode i odgovornosti. Greh nije nešto što nas neizbežno mora odvesti u propast, već nešto sa čim se moramo boriti.
Znak krsta je za vernike podsetnik na veru i Božije prisustvo, a njegovo mesto nije samo u crkvi ili za vreme molitve već i u mnogim svakodnevnim trenucima.
Vaznesenjski hram u Beogradu 21. septembra ugostiće igumana Hilandara arhimandrita Metodija, koji će sasluživati sa episkopom lipljanskim Dositejem i delom hilandarskog bratstva.
U besedi za četvrtak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je pretvaranje vode u vino osnova Hristovih čudesa i kakvu poruku nosi čoveku čija su vera, nada i unutrašnja snaga oslabile.
Jake reči upotrebljava kralj Solomon, ne kaže da to nije ugodno Bogu, da Gospod na to ne gleda blagonaklono, da je protivno volji njegovoj, nego upotrebljava veoma izraz "odvratno", priča otac Miroslav o ogovaranju.
Pravoslavna tradicija uči da najveća opasnost nije u onome što drugi govore ili čine protiv nas, već u tome da dopustimo da tuđa zloba unese nemir u našu dušu.
Pitanje kako čovek može da prepozna dejstvo Svetog Duha u sebi upravo je povezano sa njegovim unutrašnjim stanjem, odnosom prema Bogu, sopstvenoj savesti i ljudima oko sebe.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Viktorija Sinis je nekada verovala da joj takav način života donosi slobodu i finansijsku sigurnost, a onda je donela odluku koja joj je promenila život.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.