OVIM ČOVEK SEBE NAJVIŠE UBIJA, A TO JE JEDINO ŠTO MOŽE DA MENJA: Otac Gervasije o najvećem paradoksu savremenih ljudi
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
Smirenje, strpljenje i prihvatanje su put kojim se stiče pravi mir, dok želja da utičemo na tuđe ponašanje često samo otkriva naše nedostatke.
U svakodnevnim odnosima često se suočavamo sa potrebom da menjamo ljude oko sebe. Nekad nas iritira tuđa brzopletost, nekad tvrdoglavost, a nekad samo drugačiji način razmišljanja.
Kao da očekujemo da će se naš unutrašnji mir pojaviti tek kada se i drugi uklope u naše predstave o tome kako bi trebalo da se ponašaju.
Ipak, ta potreba da "popravljamo" druge obično nas vodi samo u još veću napetost.
Pravoslavlje na ovakve situacije gleda drugačije. Prema učenju Crkve, čovek ne može i ne treba da menja druge, jer je svako biće slobodno i nosi vlastitu unutrašnju borbu.
Umesto toga, naglasak se stavlja na promenu sopstvenog srca. Smirenje, strpljenje i prihvatanje su put kojim se stiče pravi mir, dok želja da utičemo na tuđe ponašanje često samo otkriva naše nedostatke: nespremnost da čujemo, manjak tolerancije ili presnažnu vezanost za sopstvene predstave o tome šta je ispravno.
Prema pravoslavlju, drugi ljudi nam nisu dati da bismo ih oblikovali, već da bismo kroz njih prepoznali sopstvene slabosti i naučili vrline koje nam nedostaju. U tom susretu sa različitim karakterima čovek sazreva, ali samo ukoliko prihvatanje postane deo njegovog duhovnog puta.
O tome jasno govori i starac Emilijan:
"Moraš da prihvatiš ljude onakvima kakvi jesu. Ako želiš da promeniš njihov govor, njihov život, njihov pogled na svet, njihovo srce, njihov stav prema tebi, nećeš uspeti. Jedna osoba će te naučiti strpljenju, druga će te naučiti oproštaju, a treća će ti pomoći da postaneš krotak. Kada se konačno smiriš i prihvatiš ljude sa svim njihovim slabostima, više se nećeš brinuti o tome kako se ponašaju prema tebi. I tek tada ćeš pronaći mir i spokoj za kojima čezneš".
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.