OVIM ČOVEK SEBE NAJVIŠE UBIJA, A TO JE JEDINO ŠTO MOŽE DA MENJA: Otac Gervasije o najvećem paradoksu savremenih ljudi
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
Smirenje, strpljenje i prihvatanje su put kojim se stiče pravi mir, dok želja da utičemo na tuđe ponašanje često samo otkriva naše nedostatke.
U svakodnevnim odnosima često se suočavamo sa potrebom da menjamo ljude oko sebe. Nekad nas iritira tuđa brzopletost, nekad tvrdoglavost, a nekad samo drugačiji način razmišljanja.
Kao da očekujemo da će se naš unutrašnji mir pojaviti tek kada se i drugi uklope u naše predstave o tome kako bi trebalo da se ponašaju.
Ipak, ta potreba da "popravljamo" druge obično nas vodi samo u još veću napetost.
Pravoslavlje na ovakve situacije gleda drugačije. Prema učenju Crkve, čovek ne može i ne treba da menja druge, jer je svako biće slobodno i nosi vlastitu unutrašnju borbu.
Umesto toga, naglasak se stavlja na promenu sopstvenog srca. Smirenje, strpljenje i prihvatanje su put kojim se stiče pravi mir, dok želja da utičemo na tuđe ponašanje često samo otkriva naše nedostatke: nespremnost da čujemo, manjak tolerancije ili presnažnu vezanost za sopstvene predstave o tome šta je ispravno.
Prema pravoslavlju, drugi ljudi nam nisu dati da bismo ih oblikovali, već da bismo kroz njih prepoznali sopstvene slabosti i naučili vrline koje nam nedostaju. U tom susretu sa različitim karakterima čovek sazreva, ali samo ukoliko prihvatanje postane deo njegovog duhovnog puta.
O tome jasno govori i starac Emilijan:
"Moraš da prihvatiš ljude onakvima kakvi jesu. Ako želiš da promeniš njihov govor, njihov život, njihov pogled na svet, njihovo srce, njihov stav prema tebi, nećeš uspeti. Jedna osoba će te naučiti strpljenju, druga će te naučiti oproštaju, a treća će ti pomoći da postaneš krotak. Kada se konačno smiriš i prihvatiš ljude sa svim njihovim slabostima, više se nećeš brinuti o tome kako se ponašaju prema tebi. I tek tada ćeš pronaći mir i spokoj za kojima čezneš".
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Kada čovek srce ispuni poverenjem u Boga, tada i ono što izgleda nepodnošljivo dobija sasvim drugačiji smisao.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
U besedi za subotu 4. sedmice po Duhovima, Sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na razliku između prolazne slave i one koja dolazi od Boga.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
U sekundi posle greha, prema starcu Nikonu Voborjevu, odlučuje se unutrašnji ishod, a jedna kratka molitva menja tok onoga što sledi.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.