GDE GREŠIMO KAD SE SUSRETNEMO SA TEŠKIM ISKUŠENJIMA: Vladeta Jerotić kaže da od dva puta, mi biramo najčešće onaj sa TRAGIČNIM POSLEDICAMA!
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
Svet u kojem živimo je odraz našeg srca.
U pravoslavnoj duhovnosti čovek se stalno podseća da je pravi životni preobražaj moguć jedino kroz unutrašnju promenu. Uči se da je besplodno i štetno gledati u tuđe mane, pripisivati drugima odgovornost za sopstvene teškoće ili očekivati da se svet prilagodi nama.
Kada čovek stalno traži krivce spolja, propušta da vidi ono što jedino može da menja — sebe.
Pravoslavlje zato poziva na preispitivanje srca, na borbu sa sopstvenim slabostima, na smirenje i iskreno suočavanje sa sobstvenim senkama.
Tek tada se menja i pogled na ljude, na događaje, na život. Spoljašnje okolnosti možda ostaju iste, ali čovek postaje drugačiji, slobodniji, dublji, svetliji.
Jer svet u kojem živimo, prema pravoslavnom shvatanju, nije odvojena scena koja neutralno reaguje na nas. On je odraz našeg srca. Ako u sebi nosimo nemir, i svet oko nas biće pun smetnji. Ako negujemo mržnju, svuda ćemo je videti. Ako se hranimo prezirom, drugi će nam se činiti nedostojnim. Ali, ako se potrudimo da u sebi gajimo tišinu, dobrotu, strpljenje i svetlost, i život će nam, makar spolja ostao isti, postati drugačiji.
Upravo zato, u pravoslavlju je najveća pobeda pobeda nad samim sobom, a najveći poraz — okriviti druge za ono što samo mi možemo da promenimo.
Na to je ukazivao i starac Gervasije Agiorit:
"Ako hoćeš da promeniš život, moraš promeniti sebe iznutra. Ako to ne želiš da shvatiš, moraćeš mnogo da postradaš. Čudo je koliko ljudi pre biraju da žive u agoniji i da se muče, nego da se menjaju. Neshvatljivo, kakva vezanost za ono šta ih ubija .. Tvoj um i srce ostvaruju zajednicu ili sa svetlošću ili sa tamom. Ako neguješ tamu u sebi - nikad neće biti svetlosti u tvome životu. Ako odbaciš zlo u sebi - nestaće ga u svim oblicima i u tvome životu!"
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Duhovni oci podsećaju da molitva traži trud, sabranost i istrajnost, jer tek kad je srce uključeno, molitva postaje istinska veza sa Bogom.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Snimak Čupića iz hrama objavili su "Studenti Raška".
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Smirenje podrazumeva da čovek ne pristupa molitvi kao da mu Bog nešto duguje, već sa svešću da ne zna uvek šta je za njega najbolje.
Čovek teži smirenju, a istovremeno teško priznaje da je pogrešio.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.