OVI LJUDI SIGURNO NE MOGU RAČUNATI NA RAJ! Starac Jefrem kaže da ma koliko dobra činili, tamo im nije mesto!
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
U pravoslavlju, čovek nije pozvan samo da veruje – već da voli, da prašta, da se smirava i da u svakoj situaciji izabere dobro umesto zla.
U tome leži snaga pravoslavne vere: u pozivu da čovek postane nosilac Božjeg mira u svetu koji često gubi osećaj za blagost i saosećanje.
Upravo kroz takvo shvatanje ljubavi, pravoslavlje uči da je Bog uvek uz one koji podnose nepravdu bez mržnje, koji odgovaraju dobrotom na grubost i koji ostaju postojani u strpljenju, čak i onda kada je to najteže.
Trpljenje u veri nije slabost, već svedočanstvo istinske duhovne snage. Jer, kako sveti oci govore, samo srce koje je prošlo kroz ispit bola i ostalo čisto, može u potpunosti da razume dubinu Božje ljubavi.
U svakodnevnom životu to znači znati stati pred drugoga sa razumevanjem, pre nego sa osudom; pružiti ruku umesto da se podigne glas; izabrati blagost i smirenost, čak i kad nas okolnosti na to ne podstiču. To su putokazi kojima se čovek približava Bogu i istinskoj radosti duše. Dobro koje činimo nije samo moralni čin – ono je most između nas i Carstva nebeskog.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Zato i opomena koju ostavlja starac Jovan Krestjankin dolazi kao snažan podsetnik svima koji zaborave na lice drugog čoveka, na njegovu tugu i dostojanstvo, na ono što je u temelju hrišćanskog života:
"Ko poživi na račun tuđih suza, neka i ne sanja o sreći".
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Starac nas podseća da je nada u Boga oružje koje razara svaku đavolsku zamku, jer nada rađa poverenje i smirenje.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
Ljubav je u hrišćanstvu postavljena kao temelj svega.
U svom teološkom osvrtu arhijerej Grčke pravoslavne crkve upozorava na širenje praksi koje, prema pravoslavnom učenju, mogu dovesti do duhovne obmane i udaljavanja od Crkve.
Pravoslavna vera uči da čovek nikad nije prepušten sam sebi, naročito u trenucima najtežih iskušenja.
Ako nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan, naglašava otac Ananije.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Ako nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan, naglašava otac Ananije.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
Islam se temelji na verovanje u anđele, od kojih su mnogi zajednički sa judaizmom i hrišćanstvom.