OVI LJUDI SIGURNO NE MOGU RAČUNATI NA RAJ! Starac Jefrem kaže da ma koliko dobra činili, tamo im nije mesto!
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
U pravoslavlju, čovek nije pozvan samo da veruje – već da voli, da prašta, da se smirava i da u svakoj situaciji izabere dobro umesto zla.
U tome leži snaga pravoslavne vere: u pozivu da čovek postane nosilac Božjeg mira u svetu koji često gubi osećaj za blagost i saosećanje.
Upravo kroz takvo shvatanje ljubavi, pravoslavlje uči da je Bog uvek uz one koji podnose nepravdu bez mržnje, koji odgovaraju dobrotom na grubost i koji ostaju postojani u strpljenju, čak i onda kada je to najteže.
Trpljenje u veri nije slabost, već svedočanstvo istinske duhovne snage. Jer, kako sveti oci govore, samo srce koje je prošlo kroz ispit bola i ostalo čisto, može u potpunosti da razume dubinu Božje ljubavi.
U svakodnevnom životu to znači znati stati pred drugoga sa razumevanjem, pre nego sa osudom; pružiti ruku umesto da se podigne glas; izabrati blagost i smirenost, čak i kad nas okolnosti na to ne podstiču. To su putokazi kojima se čovek približava Bogu i istinskoj radosti duše. Dobro koje činimo nije samo moralni čin – ono je most između nas i Carstva nebeskog.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Zato i opomena koju ostavlja starac Jovan Krestjankin dolazi kao snažan podsetnik svima koji zaborave na lice drugog čoveka, na njegovu tugu i dostojanstvo, na ono što je u temelju hrišćanskog života:
"Ko poživi na račun tuđih suza, neka i ne sanja o sreći".
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Starac nas podseća da je nada u Boga oružje koje razara svaku đavolsku zamku, jer nada rađa poverenje i smirenje.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti.
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
Probajte riblji paprikaš po receptu iz „Srbskog kuvara“, jeromonaha Jeroteja Draganovića, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za sredu i duhovno se nadahnite poukom Svetog Porfirija Kavsokalivita.
Svetogorski starac govorio je o nemiru koji nastaje kada čovek pokušava da upravlja svakim ishodom i ukazao na put koji vodi ka drugačijem odnosu prema onome što mu život donosi.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Peta Božja zapovest jedinstvena je to tome što jedina sadrži i konkretno obećanje.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Loptice od kuvanog krompira, praziluka i brašna najpre se kuvaju, zatim uvaljaju u prezle i peršun, pa zapeku do zlatne korice, a uz domaći kuvani paradajz postaju jednostavan i zasitan obrok.
Peta Božja zapovest jedinstvena je to tome što jedina sadrži i konkretno obećanje.
U svetinji kod Priboja mitropolit mileševski služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju i monaško opelo, a potom besedio o tihom podvigu, smirenju i putu jedne sluškinje Božije koja je dane provodila daleko od zemaljske slave.