OVI LJUDI SIGURNO NE MOGU RAČUNATI NA RAJ! Starac Jefrem kaže da ma koliko dobra činili, tamo im nije mesto!
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
U pravoslavlju, čovek nije pozvan samo da veruje – već da voli, da prašta, da se smirava i da u svakoj situaciji izabere dobro umesto zla.
U tome leži snaga pravoslavne vere: u pozivu da čovek postane nosilac Božjeg mira u svetu koji često gubi osećaj za blagost i saosećanje.
Upravo kroz takvo shvatanje ljubavi, pravoslavlje uči da je Bog uvek uz one koji podnose nepravdu bez mržnje, koji odgovaraju dobrotom na grubost i koji ostaju postojani u strpljenju, čak i onda kada je to najteže.
Trpljenje u veri nije slabost, već svedočanstvo istinske duhovne snage. Jer, kako sveti oci govore, samo srce koje je prošlo kroz ispit bola i ostalo čisto, može u potpunosti da razume dubinu Božje ljubavi.
U svakodnevnom životu to znači znati stati pred drugoga sa razumevanjem, pre nego sa osudom; pružiti ruku umesto da se podigne glas; izabrati blagost i smirenost, čak i kad nas okolnosti na to ne podstiču. To su putokazi kojima se čovek približava Bogu i istinskoj radosti duše. Dobro koje činimo nije samo moralni čin – ono je most između nas i Carstva nebeskog.
Mnogi duhovnici podsećaju da ljubav i dobrota nisu samo reči, već dela koja nose težinu večnosti.
Zato i opomena koju ostavlja starac Jovan Krestjankin dolazi kao snažan podsetnik svima koji zaborave na lice drugog čoveka, na njegovu tugu i dostojanstvo, na ono što je u temelju hrišćanskog života:
"Ko poživi na račun tuđih suza, neka i ne sanja o sreći".
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Starac nas podseća da je nada u Boga oružje koje razara svaku đavolsku zamku, jer nada rađa poverenje i smirenje.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Bez ljubavi, svaki podvig postaje prazan, a svaka molitva – bez duše.
Kada vas preplave ljutnja i frustracija, postoji način da ih preusmerite –- saznajte praktične savete koji će vam pomoći da sačuvate unutrašnju ravnotežu i harmoniju u odnosima.
Kada se susretnemo sa nekim zlodelom, u nama raste želja da reagujemo i zaštitimo se. Međutim, pravoslavna mudrost ovog sveca nas podseća da prava snaga leži u smirenju i praštanju. Saznajte kako praštanje i dobrota prema onima koji nas povrede ne samo da donose unutrašnji mir, već nas i približavaju spasenju.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Protojerej Vladimir Dolgih objašnjava da se iza karata, zvezda i proročanstava krije duhovna opasnost koja čoveka vodi dalje nego što misli.
Slavski kolač se osvećuje da bismo ga jeli i, upravo jedući ga, osvećujemo i sebe i dom u kome slavimo, objašnjava sveštenik.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Ispovest oslobađa čoveka od greha za koji se iskreno kaje, ali mnogi i dalje nastavljaju da ga ponavljaju.