NA NJIHOVIM ČUDOTVORNIM MOŠTIMA SVETI JOVAN ZLATOUSTI JE PODIGAO CRKVU! Sutra slavimo Svete mučenike Markijana i Martirija
Oni su odbili da prodaju svoju veru i pređu na arijansku jeres, nakon čega su osuđeni na smrt.
Galaktion nikako nije želeo da se ženi, te je najpre posavetovao Epistimu da se krsti, a potom i da se zamonaši istovremeno sa njim.
SPC sutra slavi Prepodobnomučenika Galaktiona i Epistimu.
Oboje su rođeni u neznabožačkim porodicama u gradu Edesa u Finikiji.
Galaktionova majka bila je nerotkinja sve dok se nije krstila. Potom je i svog muža prevela u hrišćanstvo, a krstila je i vaspitavala u veri i sina Galaktiona.
Kada je Galaktion odrastao i stastao za ženidbu, majka mu se upokojila, "a otac obruči za nj neku devicu Epistimu". Galaktion nikako nije želeo da se ženi, te je najpre posavetovao Epistimu da se krsti, a potom i da se zamonaši istovremeno sa njim.
Otišli su oboje na goru Puplion, Galaktion u muški a Epistima u ženski manastir.
"I svako od njih dvoje pokaza se u svom manastiru pravo svetilo. Prvi na trudu, prvi na molitvi, prvi u smirenosti i poslušnosti, prvi u ljubavi. Iz manastira ne izlažahu, niti jedno drugo videše više osim pred smrt", piše u žitijama.
Kada je krenulo gonjenje hrišćana, i njih dvoje su izvedeni na sud.
"I kada Galaktiona nemilosrdno šibahu, Epistima plakaše. Tada i nju šibaše. Potom odsekoše im ruke, pa noge, pa najzad i glave".
Njihova tela uzeo je Evtolije i česno sahrani. Evtolije je, inače, najpre bio rob Epistiminih roditelja, a posle monah zajedno sa Galaktionom. On je i napisa žitije ovih svetitelja, koji su postradali 253. godine
Tropar - Prepodobnomučenik Galaktion i Epistima (glas 4):
Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.
Oni su odbili da prodaju svoju veru i pređu na arijansku jeres, nakon čega su osuđeni na smrt.
Bog im je dao zapovest koja glasi: "Zabadava ste dobili, zabadava i dajte".
Svi su bili hrišćani iz Persije, koji su postradali u vreme cara Sapora (Savorija), 355. godine.
I pre i posle smrti smatran je velikim čudotvorcem.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Kao dečaci ostali su bez oba roditelja, a sada se jedan od njih bori sa teškim oboljenjem jetre i čeka priliku za nastavak lečenja.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Na kraju otac Bojan upozorava da stalno pucanje zbog sitnica ne može biti način života.