OVO JE JEDINA STVAR U ŽIVOTU KOJU TREBA MRZETI! Velika životna lekcija Svetog Gavrila Gruzijskog!
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Prema pravoslavlju, Bog je večni, svemogući i nepojmljivi tvorac svega vidljivog i nevidljivog. On je neko ko voli, koji se otkriva i koji poziva čoveka u zajednicu sa sobom.
Pravoslavna vera ispoveda Boga kao Svetu Trojicu: Oca, Sina i Svetoga duha — tri različite ličnosti u jednoj suštini, nerazdeljivo povezane savršenom ljubavlju.
Bog je izvor svega postojanja. Isus Hristos, postao je čovek, da bi čoveka podigao iz greha i smrti i vratio ga Bogu. Sveti Duh deluje u svetu i u srcima ljudi, osvećujući, obnavljajući i dajući život svemu što postoji. U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje. On je nepojmljiv umom, ali blizak srcu svakoga ko ga iskreno traži.
U hrišćanskom iskustvu Bog nije daleki sudija, već Otac koji neprestano brine o svojim stvorenjima. On želi čoveka spasi, prosvetli i uvede u večnu radost i večni život. Svaki pokret duše ka dobru, svaka iskrena molitva, svako pokajanje — sve je to odgovor na Božji poziv. Ljubav, kojom Bog voli čoveka, nema mere ni granice; ona prevazilazi svaku ljudsku predstavu o ljubavi.
Zato hrišćanstvo ne uči samo o veri u Boga, već o životu sa Bogom — o stalnom preobražaju srca kroz ljubav, smirenje i praštanje. Onaj ko se otvori toj ljubavi, vidi svet novim očima i shvata da je svaki trenutak dar, a svaka osoba ikona Božja.
O toj tajni odnosa između Boga i čoveka, sveti oci su kroz vekove govorili o ljubavi kao o samoj suštini Božjeg bića. Jer, kako kaže Sveto pismo: "Bog je ljubav.“
A, tu ljubav niko nije opisao jednostavnije i dublje od starca Gavrila Gruzijskog, koji je rekao:
"Kad bi znao koliko te Bog voli, zaplakao bi od radosti. Ljubav je veća od svakog čuda. A, smirenje je presto te ljubavi.“
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
U stvarnosti, mnoge odluke donosimo verujući da imamo punu kontrolu nad ishodom, ali to nije tako.
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.
Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.
U kratkoj poruci prvog srpskog arhiepiskopa krije se odgovor na nemir, svađe i sitne pobede koje nas troše - pouka koja ne traži da budemo jači od drugih, već da pobedimo sebe.
Stjuardesa koja je preživela nemoguće pronašla je snagu u veri i ikoni Svetog Save, čineći Savindan danom svog spasitelja.
Bračni par Tomas u Velsu kupio je staru crkvu iz 12. veka da u njoj napravi dom, a onda su radovi otvorili priču koju je vreme čuvalo vekovima i postavili pitanje: može li se živeti iznad tuđe večnosti?
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Pouka svetogorskog starca razotkriva zašto mnoge ljubavi pucaju pre nego što postanu porodica - i po čemu se zaista prepoznaje čovek sposoban da nosi zajednički život.
Recept jeromonaha Jeroteja Draganovića svedoči kako se u mrsnim danima u monaškoj kuhinji sprema hrana bez žurbe, ali sa merom i smislom.