OVO JE JEDINA STVAR U ŽIVOTU KOJU TREBA MRZETI! Velika životna lekcija Svetog Gavrila Gruzijskog!
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Prema pravoslavlju, Bog je večni, svemogući i nepojmljivi tvorac svega vidljivog i nevidljivog. On je neko ko voli, koji se otkriva i koji poziva čoveka u zajednicu sa sobom.
Pravoslavna vera ispoveda Boga kao Svetu Trojicu: Oca, Sina i Svetoga duha — tri različite ličnosti u jednoj suštini, nerazdeljivo povezane savršenom ljubavlju.
Bog je izvor svega postojanja. Isus Hristos, postao je čovek, da bi čoveka podigao iz greha i smrti i vratio ga Bogu. Sveti Duh deluje u svetu i u srcima ljudi, osvećujući, obnavljajući i dajući život svemu što postoji. U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje. On je nepojmljiv umom, ali blizak srcu svakoga ko ga iskreno traži.
U hrišćanskom iskustvu Bog nije daleki sudija, već Otac koji neprestano brine o svojim stvorenjima. On želi čoveka spasi, prosvetli i uvede u večnu radost i večni život. Svaki pokret duše ka dobru, svaka iskrena molitva, svako pokajanje — sve je to odgovor na Božji poziv. Ljubav, kojom Bog voli čoveka, nema mere ni granice; ona prevazilazi svaku ljudsku predstavu o ljubavi.
Zato hrišćanstvo ne uči samo o veri u Boga, već o životu sa Bogom — o stalnom preobražaju srca kroz ljubav, smirenje i praštanje. Onaj ko se otvori toj ljubavi, vidi svet novim očima i shvata da je svaki trenutak dar, a svaka osoba ikona Božja.
O toj tajni odnosa između Boga i čoveka, sveti oci su kroz vekove govorili o ljubavi kao o samoj suštini Božjeg bića. Jer, kako kaže Sveto pismo: "Bog je ljubav.“
A, tu ljubav niko nije opisao jednostavnije i dublje od starca Gavrila Gruzijskog, koji je rekao:
"Kad bi znao koliko te Bog voli, zaplakao bi od radosti. Ljubav je veća od svakog čuda. A, smirenje je presto te ljubavi.“
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
U stvarnosti, mnoge odluke donosimo verujući da imamo punu kontrolu nad ishodom, ali to nije tako.
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.
Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
U besedi za četvrtak sedmice mitara i fariseja Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se iza spoljne moći često krije unutrašnja praznina, a iza spoljne nemoći snaga koja ne zavisi ni od okolnosti ni od položaja.
Dok jurimo prečice, planove i "sigurne kombinacije", zaboravljamo ono što ne može da se zameni nijednim trikom: rumunski podvižnik objašnjava zašto se pred Bogom ne pregovara - i kako se stvarno prolazi kroz nevolje.
U otvorenom intervjuu patrijarh carigradski osudio, kako kaže, lažne optužbe i propagandu, optužio protivnike da uništavaju jedinstvo Pravoslavlja i stvorili "hibrid pod kontrolom Rusije".
Život u skladu sa Bogom, prema učenju Svetih otaca, ne oslobađa čoveka od teškoća.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
U pravoslavlju se naglašava da Bog ne stvara zlo niti uživa u ljudskoj patnji, ali dopušta iskušenja radi duhovne koristi.
Fil od vanile, orasi i šerbet čine desert koji se ne razlikuje od mrsnog, a recept monahinje Atanasije Rašić iz Manastira Rukumija već godinama kruži među domaćicama.