OVO DOVODI ČOVEKA DO DNA! Mitropolit Atanasije Limasolski o "skrupuloznoj savesti", kao najvećem problemu današnjice - "Zbog nje pijemo lekove..."
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Učenje svetitelja kroz vekove svedoči da se duhovni život ne gradi naglo i spektakularno, već postepeno, kroz male, ali istrajne korake.
U vremenu ubrzanog života, velikih očekivanja i stalnih pritisaka, mnogi ljudi se suočavaju sa osećajem nemoći. Često se čuje rečenica: "Nemam snage".
Nedostatak volje, umor, razočaranja i strahovi postaju deo svakodnevice, a duhovni život, koji bi trebalo da bude oslonac, neretko se stavlja po strani upravo zbog osećaja slabosti. Međutim, pravoslavno predanje podseća da snaga čoveka ne dolazi samo iz njegovih ličnih mogućnosti, već iz poverenja u Boga.
Učenje svetitelja kroz vekove svedoči da se duhovni život ne gradi naglo i spektakularno, već postepeno, kroz male, ali istrajne korake. Nije svako u stanju da podnese velike podvige, stroge postove ili dugotrajne molitve. Ali svako može da učini onoliko koliko je u njegovoj moći. Upravo u toj spremnosti da se započne, makar i od najmanjeg, krije se temelj duhovnog rasta.
KAD BI LJUDI OVO ZNALI, NE BI PRESTAJALI DA PLAČU! Starac Gavrilo o istini koja lomi i najtvrđa srca
Savremeni čovek često upada u zamku perfekcionizma – ili sve ili ništa. Ako ne može savršeno, odustaje potpuno. Takav pristup, međutim, vodi u obeshrabrenost i očajanje. Crkva uči drugačije: važno je ne prekidati, ne napuštati započeto dobro delo, ma koliko ono izgledalo skromno. I najmanji napor, ako je iskren, ima svoju vrednost.
Primeri iz života svetih pokazuju da Bog ne traži od čoveka ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već očekuje trud u skladu sa merom njegove vere. Vera je ta koja daje snagu, a snaga se umnožava kroz poverenje. Kada čovek prestane da se oslanja isključivo na sebe i svoje procene, otvara prostor da deluje blagodat.
Jedan od onih koji je snažno govorio o ovoj jednostavnoj, ali dubokoj istini bio je Sveti Gavrilo Gruzijski. Njegove reči i danas ohrabruju vernike da ne klonu duhom i da ne potcenjuju male korake na putu vere.
"Ne govori: 'Nemam snage'. Snaga se daje po meri vere. Što je vera veća, to Gospod daje više snage. Počni od malog, od onoga što može. Ne možeš da postiš strogo? Posti kako možeš. Ne možeš dugo da se moliš? Moli se kratko, ali od srca. Ne možeš da čitaš mnogo? Čitaj malo, ali pažljivo. Glavno, ne očajavaj i ne ostavljajte ono što ste započeli. Uradi šta možeš, i Gospod će te videći tvoje napore, ojačati. Verujte mu potpuno. Predaj mu sve svoje brige, ceo svoj život. Reci: 'Gospode čini kako znaš. Ne moja volja, nego tvoja volja.' I tada će biti mir u duši.“
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
U trci za bogatstvom, čovek lako gubi osećaj za meru.
Nije čoveku dato da bude sudija bližnjima, niti da meri tuđu veru i padove, već da bdije nad sopstvenim mislima, rečima i delima.
Pravoslavno predanje uči da se odnos sa Bogom ne stvara naglo niti samo spoljašnjim pravilima, već promenom srca i načina života.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
Praktičan vodič kroz poredak službi, redosled dešavanja u hramu i najvažnije stvari koje vernici često ne znaju pre ulaska u prazničnu noć.
Blagodatni oganj se prvi put javio 335. godine na Veliku subotu i posle godinama do dana današnjeg i to samo pravoslavnom patrijarhu, dajući time potvrdu istinitosti i ispravnosti naše pravoslavne vere.
Suština Vaskrsa ne nalazi se samo u običajima već u dubokoj poruci koju nosi Vaskrs - u potrebi za pokajanjem, praštanjem i promenom života.
Pravoslavna crkva i pravoslavna tradicija ne poznaju nikakve zečeve, kaže otac Goran.
Blagodatni oganj se prvi put javio 335. godine na Veliku subotu i posle godinama do dana današnjeg i to samo pravoslavnom patrijarhu, dajući time potvrdu istinitosti i ispravnosti naše pravoslavne vere.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za Veliku subotu objašnjava kako dve biblijske figure oblikuju sudbinu čoveka kroz pad i uzdizanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliku subotu po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Džeme Galgani, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.