OVI LJUDI ĆE SIGURNO OTIĆI KAD UPADNETE U NEVOLJU, A EVO I PO ČEMU ĆETE IH NAJLAKŠE PREPOZNATI: Arhimandrit Lazar o "farisejskom kvascu" od kojeg je i Isus upozoravao da se čuvamo
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro.
U vremenu u kojem se čovek sve češće zatvara u sebe, u svoje potrebe, planove i brige, Pravoslavna crkva neprestano podseća da je put Hristov – put darivanja. Ljubav se u pravoslavnom predanju ne shvata kao osećanje koje dolazi i prolazi, već kao delatna sila koja pokreće srce da izađe iz sebe i prinese se drugome.
Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro. Nije dovoljno želeti mir, potrebno je biti mirotvorac.
Sveti oci učili su da je čovek stvoren po liku Božjem upravo zato da bi voleo. Bog daje bez mere - sunce i dobrima i zlima, kišu i pravednima i nepravednima. Takva nesebičnost jeste mera hrišćanskog života.
Kada vernik pomaže bližnjem, kada oprosti uvredu, kada podeli hleb sa gladnim ili uteši ožalošćenog, on tada postaje svedok Carstva Božjeg već ovde na zemlji.
U svakodnevici, to često podrazumeva male, tihe podvige. Reč utehe izgovorena u pravom trenutku, strpljenje prema bližnjima, odricanje od sopstvene sujete radi mira u porodici – sve su to žrtve koje se ne vide na prvi pogled, ali imaju večnu vrednost. Crkva uči da nijedno dobro delo ne ostaje neprimećeno pred Bogom. Svaki iskreni dar, makar bio i čaša hladne vode, postaje seme koje donosi duhovni rod.
Hrišćanski život nije trgovina sa Bogom, već slobodno prinošenje ljubavi. Kada čovek drugome želi ono što želi sebi - zdravlje, radost, oproštaj i milost - tada njegovo srce postaje prostrano i sposobno da primi Božju blagodat.
Starac Pajsije Svetogorac često je govorio da je tajna duhovnog napretka upravo u jednostavnosti i darežljivosti srca.
"To što želiš za sebe, daj drugima. Što više budeš davao, to ćeš više dobijati, jer će ti Bog davati u izobilju svoju blagodat i ljubav".
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
I dobro i loše je od Gospoda.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Bog, kažu sveti oci, ne gleda na spoljašnjost dela, već u srce onoga koji ga čini.
U vremenima kada se često meri koliko će se dobiti zauzvrat, pravoslavlje podseća da prava vrednost leži u onome što se daje bez kalkulacije.
Sveti Teofan piše o tome kako, uprkos tome što mnogi veruju da Božije milosrđe neće dopustiti večnu odbačenost, postoji i realnost da ljudi, kroz svoju nepopravljenost i tvrdoglavost u zlu, sami postavljaju prepreke između sebe i Boga. On upozorava na opasnost da zlo može napredovati baš kao i dobro, i da grešnici, ukoliko ne traže pokajanje, ostaju zatvoreni u svom zlu, što ih vodi u večnu udaljenost od Božije svetlosti. Za Svetog Teofana, pakao nije mesto koje je Bog stvorio da bi kaznio ljude, već je to posledica slobodnog izbora ljudi koji nisu želeli da se isprave.
Deset godina je upravljao crkvom Aleksandrijskom kao istinski pastir, čuvajući je od neznabožaca i jeretika.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu 12. sedmice po Duhovima vodi nas mnogo dalje od priče o drevnom idolopoklonstvu i suočava sa pitanjem čemu danas poklanjamo svoje srce.
Probajte đuveč sa krompirom po receptu iz „Srbskog kuvara“ jeromonaha Jeroteja Draganovića, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za subotu i duhovno se nadahnite poukom Prepodobnog Jefrema Katunakijskog.
Sveti starac govorio je bez uvijanja o onima koji zanemaruju svoje zdravlje, ali i o pogrešnom shvatanju vere zbog kojeg čovek odbacuje pomoć koja mu je pružena.
Vatrogasci su uspeli da lokalizuju vatru, povređenih nema, ali je konak pretrpeo velika oštećenja. Isti objekat goreo je i 2018. godine, kada su među ostacima pronađene poluizgorele ikone.
Vatrogasci su uspeli da lokalizuju vatru, povređenih nema, ali je konak pretrpeo velika oštećenja. Isti objekat goreo je i 2018. godine, kada su među ostacima pronađene poluizgorele ikone.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
U pravoslavnom hrišćanstvu, odnos prema teškoćama povezan je sa trpljenjem, smirenjem i poverenjem u Boga.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.