OVI LJUDI ĆE SIGURNO OTIĆI KAD UPADNETE U NEVOLJU, A EVO I PO ČEMU ĆETE IH NAJLAKŠE PREPOZNATI: Arhimandrit Lazar o "farisejskom kvascu" od kojeg je i Isus upozoravao da se čuvamo
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro.
U vremenu u kojem se čovek sve češće zatvara u sebe, u svoje potrebe, planove i brige, Pravoslavna crkva neprestano podseća da je put Hristov – put darivanja. Ljubav se u pravoslavnom predanju ne shvata kao osećanje koje dolazi i prolazi, već kao delatna sila koja pokreće srce da izađe iz sebe i prinese se drugome.
Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro. Nije dovoljno želeti mir, potrebno je biti mirotvorac.
Sveti oci učili su da je čovek stvoren po liku Božjem upravo zato da bi voleo. Bog daje bez mere - sunce i dobrima i zlima, kišu i pravednima i nepravednima. Takva nesebičnost jeste mera hrišćanskog života.
Kada vernik pomaže bližnjem, kada oprosti uvredu, kada podeli hleb sa gladnim ili uteši ožalošćenog, on tada postaje svedok Carstva Božjeg već ovde na zemlji.
U svakodnevici, to često podrazumeva male, tihe podvige. Reč utehe izgovorena u pravom trenutku, strpljenje prema bližnjima, odricanje od sopstvene sujete radi mira u porodici – sve su to žrtve koje se ne vide na prvi pogled, ali imaju večnu vrednost. Crkva uči da nijedno dobro delo ne ostaje neprimećeno pred Bogom. Svaki iskreni dar, makar bio i čaša hladne vode, postaje seme koje donosi duhovni rod.
Hrišćanski život nije trgovina sa Bogom, već slobodno prinošenje ljubavi. Kada čovek drugome želi ono što želi sebi - zdravlje, radost, oproštaj i milost - tada njegovo srce postaje prostrano i sposobno da primi Božju blagodat.
Starac Pajsije Svetogorac često je govorio da je tajna duhovnog napretka upravo u jednostavnosti i darežljivosti srca.
"To što želiš za sebe, daj drugima. Što više budeš davao, to ćeš više dobijati, jer će ti Bog davati u izobilju svoju blagodat i ljubav".
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
I dobro i loše je od Gospoda.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Bog, kažu sveti oci, ne gleda na spoljašnjost dela, već u srce onoga koji ga čini.
U vremenima kada se često meri koliko će se dobiti zauzvrat, pravoslavlje podseća da prava vrednost leži u onome što se daje bez kalkulacije.
Sveti Teofan piše o tome kako, uprkos tome što mnogi veruju da Božije milosrđe neće dopustiti večnu odbačenost, postoji i realnost da ljudi, kroz svoju nepopravljenost i tvrdoglavost u zlu, sami postavljaju prepreke između sebe i Boga. On upozorava na opasnost da zlo može napredovati baš kao i dobro, i da grešnici, ukoliko ne traže pokajanje, ostaju zatvoreni u svom zlu, što ih vodi u večnu udaljenost od Božije svetlosti. Za Svetog Teofana, pakao nije mesto koje je Bog stvorio da bi kaznio ljude, već je to posledica slobodnog izbora ljudi koji nisu želeli da se isprave.
Deset godina je upravljao crkvom Aleksandrijskom kao istinski pastir, čuvajući je od neznabožaca i jeretika.
Tuga i čamotinja muče sve veći broj ljudi.
Vladika mileševski sa sveštenstvom obišao je završne radove na objektu, a prethodno je u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla služio svetu liturgiju.
U besedi za utorak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o granicama ljudskog saznanja i upozorava da se Božja istina prima čistim i smirenim srcem.
Njegove reči otvaraju pitanje koje se često prećuti kada nestanu bliskost, strpljenje i razumevanje, a odgovor ne upućuje prvo na drugoga, već na naš odnos prema Bogu.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva 6. oktobra slavi praznik začeća Preteče Gospodnjeg, sina Zaharije i Jelisavete.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Svečanost je okupila sveštenstvo i vernike, a posle bogosluženja uručena su visoka crkvena odlikovanja i priznanja zaslužnim parohijanima.