OVI LJUDI ĆE SIGURNO OTIĆI KAD UPADNETE U NEVOLJU, A EVO I PO ČEMU ĆETE IH NAJLAKŠE PREPOZNATI: Arhimandrit Lazar o "farisejskom kvascu" od kojeg je i Isus upozoravao da se čuvamo
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro.
U vremenu u kojem se čovek sve češće zatvara u sebe, u svoje potrebe, planove i brige, Pravoslavna crkva neprestano podseća da je put Hristov – put darivanja. Ljubav se u pravoslavnom predanju ne shvata kao osećanje koje dolazi i prolazi, već kao delatna sila koja pokreće srce da izađe iz sebe i prinese se drugome.
Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro. Nije dovoljno želeti mir, potrebno je biti mirotvorac.
Sveti oci učili su da je čovek stvoren po liku Božjem upravo zato da bi voleo. Bog daje bez mere - sunce i dobrima i zlima, kišu i pravednima i nepravednima. Takva nesebičnost jeste mera hrišćanskog života.
Kada vernik pomaže bližnjem, kada oprosti uvredu, kada podeli hleb sa gladnim ili uteši ožalošćenog, on tada postaje svedok Carstva Božjeg već ovde na zemlji.
U svakodnevici, to često podrazumeva male, tihe podvige. Reč utehe izgovorena u pravom trenutku, strpljenje prema bližnjima, odricanje od sopstvene sujete radi mira u porodici – sve su to žrtve koje se ne vide na prvi pogled, ali imaju večnu vrednost. Crkva uči da nijedno dobro delo ne ostaje neprimećeno pred Bogom. Svaki iskreni dar, makar bio i čaša hladne vode, postaje seme koje donosi duhovni rod.
Hrišćanski život nije trgovina sa Bogom, već slobodno prinošenje ljubavi. Kada čovek drugome želi ono što želi sebi - zdravlje, radost, oproštaj i milost - tada njegovo srce postaje prostrano i sposobno da primi Božju blagodat.
Starac Pajsije Svetogorac često je govorio da je tajna duhovnog napretka upravo u jednostavnosti i darežljivosti srca.
"To što želiš za sebe, daj drugima. Što više budeš davao, to ćeš više dobijati, jer će ti Bog davati u izobilju svoju blagodat i ljubav".
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
I dobro i loše je od Gospoda.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Bog, kažu sveti oci, ne gleda na spoljašnjost dela, već u srce onoga koji ga čini.
U vremenima kada se često meri koliko će se dobiti zauzvrat, pravoslavlje podseća da prava vrednost leži u onome što se daje bez kalkulacije.
Sveti Teofan piše o tome kako, uprkos tome što mnogi veruju da Božije milosrđe neće dopustiti večnu odbačenost, postoji i realnost da ljudi, kroz svoju nepopravljenost i tvrdoglavost u zlu, sami postavljaju prepreke između sebe i Boga. On upozorava na opasnost da zlo može napredovati baš kao i dobro, i da grešnici, ukoliko ne traže pokajanje, ostaju zatvoreni u svom zlu, što ih vodi u večnu udaljenost od Božije svetlosti. Za Svetog Teofana, pakao nije mesto koje je Bog stvorio da bi kaznio ljude, već je to posledica slobodnog izbora ljudi koji nisu želeli da se isprave.
Deset godina je upravljao crkvom Aleksandrijskom kao istinski pastir, čuvajući je od neznabožaca i jeretika.
Mitropolit limasolski objašnjava kako se kroz veru i molitvu možemo suočiti sa strahom, pobediti unutrašnji kukavičluk i pronaći mir jači od smrti.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Doktorka kaže da je na osnovu priče monahinje Teodore napisala i tekst "Zidanje kamena radosti".
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Ove godine 7. april donosi retko poklapanje koje menja ustaljeni tok bogosluženja - službe se prepliću, čitaju se tekstovi oba dana, a vernici će primetiti i drugačija pravila u postu.
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
Ovaj recept bez mleka, jaja i ulja pokazuje da jednostavnost ne znači odricanje - naučite kako pripremiti mekane kore i bogat fil koji će uneti toplinu u svaki postni trenutak.