OVI LJUDI ĆE SIGURNO OTIĆI KAD UPADNETE U NEVOLJU, A EVO I PO ČEMU ĆETE IH NAJLAKŠE PREPOZNATI: Arhimandrit Lazar o "farisejskom kvascu" od kojeg je i Isus upozoravao da se čuvamo
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro.
U vremenu u kojem se čovek sve češće zatvara u sebe, u svoje potrebe, planove i brige, Pravoslavna crkva neprestano podseća da je put Hristov – put darivanja. Ljubav se u pravoslavnom predanju ne shvata kao osećanje koje dolazi i prolazi, već kao delatna sila koja pokreće srce da izađe iz sebe i prinese se drugome.
Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro. Nije dovoljno želeti mir, potrebno je biti mirotvorac.
Sveti oci učili su da je čovek stvoren po liku Božjem upravo zato da bi voleo. Bog daje bez mere - sunce i dobrima i zlima, kišu i pravednima i nepravednima. Takva nesebičnost jeste mera hrišćanskog života.
Kada vernik pomaže bližnjem, kada oprosti uvredu, kada podeli hleb sa gladnim ili uteši ožalošćenog, on tada postaje svedok Carstva Božjeg već ovde na zemlji.
U svakodnevici, to često podrazumeva male, tihe podvige. Reč utehe izgovorena u pravom trenutku, strpljenje prema bližnjima, odricanje od sopstvene sujete radi mira u porodici – sve su to žrtve koje se ne vide na prvi pogled, ali imaju večnu vrednost. Crkva uči da nijedno dobro delo ne ostaje neprimećeno pred Bogom. Svaki iskreni dar, makar bio i čaša hladne vode, postaje seme koje donosi duhovni rod.
Hrišćanski život nije trgovina sa Bogom, već slobodno prinošenje ljubavi. Kada čovek drugome želi ono što želi sebi - zdravlje, radost, oproštaj i milost - tada njegovo srce postaje prostrano i sposobno da primi Božju blagodat.
Starac Pajsije Svetogorac često je govorio da je tajna duhovnog napretka upravo u jednostavnosti i darežljivosti srca.
"To što želiš za sebe, daj drugima. Što više budeš davao, to ćeš više dobijati, jer će ti Bog davati u izobilju svoju blagodat i ljubav".
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
I dobro i loše je od Gospoda.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Bog, kažu sveti oci, ne gleda na spoljašnjost dela, već u srce onoga koji ga čini.
U vremenima kada se često meri koliko će se dobiti zauzvrat, pravoslavlje podseća da prava vrednost leži u onome što se daje bez kalkulacije.
Sveti Teofan piše o tome kako, uprkos tome što mnogi veruju da Božije milosrđe neće dopustiti večnu odbačenost, postoji i realnost da ljudi, kroz svoju nepopravljenost i tvrdoglavost u zlu, sami postavljaju prepreke između sebe i Boga. On upozorava na opasnost da zlo može napredovati baš kao i dobro, i da grešnici, ukoliko ne traže pokajanje, ostaju zatvoreni u svom zlu, što ih vodi u večnu udaljenost od Božije svetlosti. Za Svetog Teofana, pakao nije mesto koje je Bog stvorio da bi kaznio ljude, već je to posledica slobodnog izbora ljudi koji nisu želeli da se isprave.
Deset godina je upravljao crkvom Aleksandrijskom kao istinski pastir, čuvajući je od neznabožaca i jeretika.
Sveštenik upozorava da čovek u trci za udobnošću može zaboraviti duhovne vrednosti, podsećajući na značaj molitve, jednostavnosti i uzdržanja.
Iako je Crkva zvanično ne naziva „isceliteljkom od depresije“, brojni vernici svedoče da su kroz molitvu Svetoj Kirijakiji pronašli mir, snagu i nadu.
Monahinja Kornelija Ris govori o svom prisustvu molitvama za oslobođenje od đavoimanosti, upozoravajući da se suština duhovne borbe nalazi u molitvi, pokajanju i smirenju pred Bogom.
Crkva neprestano podseća roditelje da je najveći dar koji mogu da ostave svojoj deci upravo vera u Boga.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Ovaj hram danas je pod zaštitom države i uživa status kulturnog dobra.
Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već iz iskrene potrebe da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Jednostavan recept nadahnut pravoslavnom tradicijom donosi spoj ribe, mirisa limuna i hrskavih badema, a pokazuje da i skromne namirnice mogu postati pravo praznično uživanje.