Neki običaji datiraju još iz vremena kada je naš narod bio mnogobožački, pa tako i ovaj.
Otac Aleksandar Pavičar u jednoj od svojih nedavnih beseda osvrnuo se na to kako se danas organizuju sahrane i kako ispraćamo naše najmilije na onaj svet i zamolio ljude da se u ime pokojnika ne zadužuju da bi one koji na pogreb dođu lepo ugostili i nahranili.
On je najpre objasnio da ručak, odnosno daća, nije propisana od strane crkve, kao i da je to, isključivo, narodni običaj.
- Neki običaji datiraju još iz vremena kada je naš narod bio mnogobožački, pa tako i ovaj koji se odnosi na pripremanje ručka (daće) za sahrane upokojenih - naveo je otac Aleksandar.
Naglašavaj da "daća“ znači dati i da je ovaj običaj nastao iz stare prakse, u smislu davanja milostinje (koja može biti hrana, novac ili nešto drugo) za pokojnika.
- U ranoj hrišćanskoj praksi hrana se davala siromašnima u ime pokojnika. Po učenju crkve, deljenje hrane siromašnima i milostinja u ime upokojenoga, duhovno su korisni za dušu pokojnika, jer siromašni dobijaju hranu, a kao znak zahvalnosti uzvraćaju molitvom za dušu pokojnika - objasnio je on, između ostalog, u svojoj besedi.
printskrin tik tok/vladabokidara2
Daća nije propisana od strane Crkve
Ističe da se u današnje vreme, nažalost, sve završava za pretrpanom trpezom, a naglasio je da, među onima koji dolaze na sahranu, i nema gladnih.
Posebno se osrnuo na to, da ima dosta porodica koje se, kad im se neko upokoji, zbog nedostaka novca, čak i zadužuju kako bi "pokojnika dostojno ispratili na onaj svet" ili još gore da ih ne bi ogovarali.
- Ima slučajeva gde su se porodice zaduživale, kako bi odgovorile savremenom izazovu, a potom su godinama vraćali dug. Takve situacije su znale biti još bolnije za porodicu, samim tim što bi, ako bi došlo do nekih nesuglasica sa onima koji su im pozajmili novac da pripreme ručak povodom sahrane upokojenoga, imali prigovor kako su im oni spremili sahranu upokojenog, bez obzira što je porodica pošteno vratila pozajmljeni novac - istakao je otac Aleksandar i glasno i jasno rekao da nema razloga da oni, koji nemaju novca, se zadužuju u ime pokojnika.
Schuttersock/fotodrobik
Upokojenima najviše pomaže molitva
- Posebno što je danas taj ručak izgubio svoj smisao, i to bar iz dva razloga. Prvi razlog je taj što se ručak ne priprema za siromašne, odnosno za oni koje nemaju šta da jedu. Drugi razlog je upravo to da, od onih koji prisustvuju ručku, niko nije ugrožen do te mere da nema šta da jede, pa samim tim ručak, iako je žrtva, ipak ne predstavlja milostinju. Gospod Isus Hristos je rekao: "Kada činiš gozbu, zovi siromahe, bogalje, hrome, slijepe; I blažen ćeš biti što ti oni nemaju čime vratiti; nego će ti se vratiti o vaskrsenju pravednih"(Lk 14, 13 – 14). Poznato je da i danas u mnogim krajevima, na dan sahrane, porodica pita da upokojeni nije nekome nešto ostao dužan, ako jeste, da im se javi taj kome se duguje, da mu se vrati dug i tako oprosti upokojenom u zagrobnom životu - naveo je otac Aleksandar, između ostalog, u svojoj besedi.
Priprema pokojnika za sahranu ne shvata samo kao tehnički čin, već kao sveti trenutak u kome porodica i Crkva iskazuju ljubav, poštovanje i veru u vaskrsenje.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
U besedi za subotu 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svet često odbacuje one koji upozoravaju, opominju i pozivaju na duhovnu promenu, ali i zašto upravo takvi ostavljaju najdublji trag kroz vreme.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
U besedi za subotu 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svet često odbacuje one koji upozoravaju, opominju i pozivaju na duhovnu promenu, ali i zašto upravo takvi ostavljaju najdublji trag kroz vreme.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simona Zilota po starom i Svetog Mihaila Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Deziderija, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.