Neki običaji datiraju još iz vremena kada je naš narod bio mnogobožački, pa tako i ovaj.
Otac Aleksandar Pavičar u jednoj od svojih nedavnih beseda osvrnuo se na to kako se danas organizuju sahrane i kako ispraćamo naše najmilije na onaj svet i zamolio ljude da se u ime pokojnika ne zadužuju da bi one koji na pogreb dođu lepo ugostili i nahranili.
On je najpre objasnio da ručak, odnosno daća, nije propisana od strane crkve, kao i da je to, isključivo, narodni običaj.
- Neki običaji datiraju još iz vremena kada je naš narod bio mnogobožački, pa tako i ovaj koji se odnosi na pripremanje ručka (daće) za sahrane upokojenih - naveo je otac Aleksandar.
Naglašavaj da "daća“ znači dati i da je ovaj običaj nastao iz stare prakse, u smislu davanja milostinje (koja može biti hrana, novac ili nešto drugo) za pokojnika.
- U ranoj hrišćanskoj praksi hrana se davala siromašnima u ime pokojnika. Po učenju crkve, deljenje hrane siromašnima i milostinja u ime upokojenoga, duhovno su korisni za dušu pokojnika, jer siromašni dobijaju hranu, a kao znak zahvalnosti uzvraćaju molitvom za dušu pokojnika - objasnio je on, između ostalog, u svojoj besedi.
printskrin tik tok/vladabokidara2
Daća nije propisana od strane Crkve
Ističe da se u današnje vreme, nažalost, sve završava za pretrpanom trpezom, a naglasio je da, među onima koji dolaze na sahranu, i nema gladnih.
Posebno se osrnuo na to, da ima dosta porodica koje se, kad im se neko upokoji, zbog nedostaka novca, čak i zadužuju kako bi "pokojnika dostojno ispratili na onaj svet" ili još gore da ih ne bi ogovarali.
- Ima slučajeva gde su se porodice zaduživale, kako bi odgovorile savremenom izazovu, a potom su godinama vraćali dug. Takve situacije su znale biti još bolnije za porodicu, samim tim što bi, ako bi došlo do nekih nesuglasica sa onima koji su im pozajmili novac da pripreme ručak povodom sahrane upokojenoga, imali prigovor kako su im oni spremili sahranu upokojenog, bez obzira što je porodica pošteno vratila pozajmljeni novac - istakao je otac Aleksandar i glasno i jasno rekao da nema razloga da oni, koji nemaju novca, se zadužuju u ime pokojnika.
Schuttersock/fotodrobik
Upokojenima najviše pomaže molitva
- Posebno što je danas taj ručak izgubio svoj smisao, i to bar iz dva razloga. Prvi razlog je taj što se ručak ne priprema za siromašne, odnosno za oni koje nemaju šta da jedu. Drugi razlog je upravo to da, od onih koji prisustvuju ručku, niko nije ugrožen do te mere da nema šta da jede, pa samim tim ručak, iako je žrtva, ipak ne predstavlja milostinju. Gospod Isus Hristos je rekao: "Kada činiš gozbu, zovi siromahe, bogalje, hrome, slijepe; I blažen ćeš biti što ti oni nemaju čime vratiti; nego će ti se vratiti o vaskrsenju pravednih"(Lk 14, 13 – 14). Poznato je da i danas u mnogim krajevima, na dan sahrane, porodica pita da upokojeni nije nekome nešto ostao dužan, ako jeste, da im se javi taj kome se duguje, da mu se vrati dug i tako oprosti upokojenom u zagrobnom životu - naveo je otac Aleksandar, između ostalog, u svojoj besedi.
Priprema pokojnika za sahranu ne shvata samo kao tehnički čin, već kao sveti trenutak u kome porodica i Crkva iskazuju ljubav, poštovanje i veru u vaskrsenje.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.