- Ove reči ("Nek mu je laka crna zemlja.." p. a.) poreklom su od drevnorimske kletve upućene pokojniku. Pagani su smatrali vrhuncem sramote da telo ne počiva u zemlji. Takođe, smatrali su da je s telom pod zemljom i duša pokojnika - počeo je on, pa dalje objasnio:
Kirill_ak_ white/Shutterstock
Pokojnik se na onaj svet ispraća molitvom
- Izvorno to je glasilo "Sit tibi terra levis, mollique tegaris harena, Ne tua non possint eruere ossa canes" ili u prevodu "Neka zemlja blago leži na tebi i nežno te pokrije pesak, tako da psi mogu da iskopaju tvoje kosti..."
Takvi epitafi su, naglaša čtec, pisani na nadgrobnim spomenicima onih koji su omraženi i prokleti.
- Ali zapamtite, ovo zahteva rasuđivanje i duhovni takt. Ako čujete ožalošćenu osobu kako na sahrani kaže: "Nek ti je laka zemlja“, verovatno nije najbolje vreme da je "urazumljujete" ili započnete diskusiju. Sačekajte malo, i kada se ukaže prilika, veoma pažljivo joj objasnite da pravoslavni hrišćani ne bi trebalo da koriste takve izraze.
Wikipedia
Čtec Sergij
On kaže da, umesto paganskog izraza "Nek mu je laka zemlja", treba se zapravo kratko pomoliti.
- Treba reći: "Upokoj, Gospode, dušu novoprestavljenog sluge tvoga (ime) i oprosti mu sve grehe njegove, voljne i nevoljne, i daruj mu Carstvo nebesko" - objašnjava čtec Sergij.
Ono što bi trebalo treba naglasiti jeste da ta crnina ne bi trebalo da bude opterećenje našoj okolini, nego treba da bude izražaj našeg stanja u tom trenutku, kaže sveštenik Predrag Milutin.
Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Timoteja i Mavru po starom i Prepodobnog Teodora Osveštanog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana Nepomuka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.