ZAŠTO NEMA VENČANJA TOKOM POSTA I TREBA LI NA NJIH IĆI AKO VAS NEKO I POZOVE: Otac Dejan o izuzetku od pravila i principu ikonomije
Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta.
Spontani pobačaj često ne donosi samo tugu, već i niz teških pitanja, preispitivanja i unutrašnjih borbi.
Gubitak deteta, ma u kom trenutku trudnoće da se dogodi, za mnoge žene predstavlja duboku i bolnu ranu koja se teško zaceljuje.
Spontani pobačaj često ne donosi samo tugu, već i niz teških pitanja, preispitivanja i unutrašnjih borbi. U tišini Mnoge žene u tim trenucima počinju da sumnjaju u sebe, pitajući se da li su mogle nešto da učine drugačije, da li su negde pogrešile ili da li su krive za ono što se dogodilo.
Takva osećanja, iako razumljiva, često dodatno opterećuju već ranjeno srce. Umesto utehe, javlja se teret krivice koji nema uporište u stvarnosti, ali ima snažan uticaj na dušu.
Pravoslavna crkva na spontani pobačaj ne gleda kao na greh, jer u njemu nema svesne namere niti voljnog delanja. Naprotiv, reč je o stradanju koje dolazi mimo čovekove volje, kao deo tajne života koju često ne možemo da razumemo.
Crkva u takvim trenucima ne pristupa ženi kao krivcu, već kao onoj koja pati i kojoj su potrebni uteha, podrška i ljubav.
U duhovnom životu, bol se ne potiskuje, već se prinosi Bogu kroz molitvu, suze i razgovor.
Otac Dejan Krstić je jednoj vernici, kojoj su se više puta dešavali spontani pobačaji, izneo stav Crkve o ovom problemu, ali i šta bi trebalo da uradi kako bi olakšala sebi.
- U pravoslavnom razumevanju, spontani pobačaj se ne smatra grehom. To nije nešto što je učinjeno voljno, nego nešto što se dogodilo van vaše kontrole, i zato tu nema lične krivice. Ipak, u praksi Crkve je sasvim uobičajeno i korisno da se o tome razgovara na ispovesti. Ne zato što ste sagrešili, nego da biste od sveštenika mogli da dobijete utehu. Ispovest je tu i za rane i za stradanja, ne samo za svesne grehe.
Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta. Šta god čovek obeća u zanosu, strahu ili jakim emocijama – to ga kasnije može vezati više nego što je u stanju da ponese, istakao je otac Dejan. Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje. Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.
Mnoge žene upravo kroz molitvu i razgovor sa sveštenikom nalaze mir, jer se taj gubitak često duboko nosi u srcu - istakao je otac Dejan.
ZAŠTO NEMA VENČANJA TOKOM POSTA I TREBA LI NA NJIH IĆI AKO VAS NEKO I POZOVE: Otac Dejan o izuzetku od pravila i principu ikonomije
ZAŠTO NIKAD NE SMEMO DAVATI ZAVETE BOGU: Otac Dejan kaže da se s tim nije za šaliti - ovog vas niko ne može "razrešiti"
OVE VAM ŽELJE BOG NIKAD NEĆE ISPUNITI, PA MAKAR MU SE I PO CEO DAN MOLILI: Otac Dejan o pitanju koje muči mnoge vernike
ŠTA SA BARJAKOM I CRNINOM KAD PROĐE GODIŠNJICA: Sveštenik kaže da ih treba skloniti, a evo i gde i kako
Otac Dejan je ukazao da se u crkvi vodi računa o poretku tokom bogosluženja i da on ima svoju svrhu.
Ad i pakao nisu sinonimi.
Pravo pokajanje nikada ne isključuje preuzimanje odgovornosti za učinjeno zlo, ističe otac Dejan.
Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.