OVE VAM ŽELJE BOG NIKAD NEĆE ISPUNITI, PA MAKAR MU SE I PO CEO DAN MOLILI: Otac Dejan o pitanju koje muči mnoge vernike
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
Od listića palme se priprema čaj po posebnom receptu.
Malo ljudi zna da u Lavri Svetog Save Osvećenog, koja je smeštena između Vitlejema i Mrtvog mora, postoji posebna palma za koju se veruje da ima isceliteljsku moć i da pomaže ljudima u najtežim životnim situacijama.
Prema predanju koje se u manastiru čuva, ova palma je imala i ima čudotvornu ulogu - veruje se da je njeno dejstvo pomagalo u isceljenju teških bolesti, uključujući i rak, kao i da je pomaže bezdetnim parovima da dobiju decu.
U ranijim vremenima u Lavri je postojala jedna palma čiji su plodovi, prema predanju, imali isceliteljsko dejstvo u slučaju neplodnosti. Ljudi su dolazili sa verom, a mnogi parovi su, kako se veruje, nakon molitve i korišćenja ploda dobijali potomstvo.
Palma se, kako se navodi, osušila neposredno pre povratka moštiju Svetog Save u manastir 1965. godine. Nakon toga, poklonicima je kao blagoslov deljen po jedan osušeni komadić njenog stabla.
Zanimljivo je da je posle nekoliko godina iz njenog korena ponovo počela da niče mladica, a listovi nove palme se takođe smatraju blagoslovenim.
Od njih se priprema čaj po posebnom receptu i daje se bezdetnim roditeljima, uz post, molitvu i pokajanje, a prema verovanju mnogi od njih potom dobijaju decu.
Kako se koristi ova palma objasnio je otac Dejan Krstić jednoj vernici.
Naime, ona ga je pitala gde da nađe uputstvo za korišćenje palme Svetog Save Osvećenog.
- Moj brat i snaha nemaju dece, dobili su palmu Svetog Save od prijatelja. Žele da je koriste pravilno, ali nikako da nađu uputstvo.
Otac Dejan joj je odgovorio:
- Skraćeno, pravilo je sledeće: 40 dana posta i molitve uz rukovođenje duhovnika, po isteku tih dana ispovest i pričešće, a od listića palme se skuva jak čaj i supružnici ga popiju. Palmine listiće spaliti u kadionici ili zakopati na čistom mestu.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje. Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja. Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu. Kako je objasnila vernica, ono što je videla na Ostrogu u nedelju pamtiće ceo život.

OVE VAM ŽELJE BOG NIKAD NEĆE ISPUNITI, PA MAKAR MU SE I PO CEO DAN MOLILI: Otac Dejan o pitanju koje muči mnoge vernike
ŠTA SA BARJAKOM I CRNINOM KAD PROĐE GODIŠNJICA: Sveštenik kaže da ih treba skloniti, a evo i gde i kako
SME LI SVEĆA KOJA SE UGASILA NA GROBU DA SE VRAĆA KUĆI? Sveštenik rešava jednu od najvećih nedoumica vernika
ZAŠTO SU U NEDELJU SVI KOJI SU SE NAŠLI NA OSTROGU - PLAKALI! Vernica o trenutku koji će pamtiti dok je živa!
Manje od godinu dana pošto je prošla kroz dvostruku mastektomiju nakon što je saznala da ima treći stadijum raka dojke, posle pregleda na PET skeniru, lekar joj je saopštio ono što niko ne želi da čuje.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Iza dileme koja deli vernike stoji jednostavno pravilo – važnije je srce sa kojim se molitva upućuje nego mesto na kojem se sveća pali.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Sveštenik ističe da nema malih svetitelja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.