OVE VAM ŽELJE BOG NIKAD NEĆE ISPUNITI, PA MAKAR MU SE I PO CEO DAN MOLILI: Otac Dejan o pitanju koje muči mnoge vernike
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
Od listića palme se priprema čaj po posebnom receptu.
Malo ljudi zna da u Lavri Svetog Save Osvećenog, koja je smeštena između Vitlejema i Mrtvog mora, postoji posebna palma za koju se veruje da ima isceliteljsku moć i da pomaže ljudima u najtežim životnim situacijama.
Prema predanju koje se u manastiru čuva, ova palma je imala i ima čudotvornu ulogu - veruje se da je njeno dejstvo pomagalo u isceljenju teških bolesti, uključujući i rak, kao i da je pomaže bezdetnim parovima da dobiju decu.
U ranijim vremenima u Lavri je postojala jedna palma čiji su plodovi, prema predanju, imali isceliteljsko dejstvo u slučaju neplodnosti. Ljudi su dolazili sa verom, a mnogi parovi su, kako se veruje, nakon molitve i korišćenja ploda dobijali potomstvo.
Palma se, kako se navodi, osušila neposredno pre povratka moštiju Svetog Save u manastir 1965. godine. Nakon toga, poklonicima je kao blagoslov deljen po jedan osušeni komadić njenog stabla.
Zanimljivo je da je posle nekoliko godina iz njenog korena ponovo počela da niče mladica, a listovi nove palme se takođe smatraju blagoslovenim.
Od njih se priprema čaj po posebnom receptu i daje se bezdetnim roditeljima, uz post, molitvu i pokajanje, a prema verovanju mnogi od njih potom dobijaju decu.
Kako se koristi ova palma objasnio je otac Dejan Krstić jednoj vernici.
Naime, ona ga je pitala gde da nađe uputstvo za korišćenje palme Svetog Save Osvećenog.
- Moj brat i snaha nemaju dece, dobili su palmu Svetog Save od prijatelja. Žele da je koriste pravilno, ali nikako da nađu uputstvo.
Otac Dejan joj je odgovorio:
- Skraćeno, pravilo je sledeće: 40 dana posta i molitve uz rukovođenje duhovnika, po isteku tih dana ispovest i pričešće, a od listića palme se skuva jak čaj i supružnici ga popiju. Palmine listiće spaliti u kadionici ili zakopati na čistom mestu.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje. Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja. Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu. Kako je objasnila vernica, ono što je videla na Ostrogu u nedelju pamtiće ceo život.

OVE VAM ŽELJE BOG NIKAD NEĆE ISPUNITI, PA MAKAR MU SE I PO CEO DAN MOLILI: Otac Dejan o pitanju koje muči mnoge vernike
ŠTA SA BARJAKOM I CRNINOM KAD PROĐE GODIŠNJICA: Sveštenik kaže da ih treba skloniti, a evo i gde i kako
SME LI SVEĆA KOJA SE UGASILA NA GROBU DA SE VRAĆA KUĆI? Sveštenik rešava jednu od najvećih nedoumica vernika
ZAŠTO SU U NEDELJU SVI KOJI SU SE NAŠLI NA OSTROGU - PLAKALI! Vernica o trenutku koji će pamtiti dok je živa!
Manje od godinu dana pošto je prošla kroz dvostruku mastektomiju nakon što je saznala da ima treći stadijum raka dojke, posle pregleda na PET skeniru, lekar joj je saopštio ono što niko ne želi da čuje.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Poruka ruskog svetitelja suzbija naviku koja guši nadu i otkriva kako da se padovi pretvore u početak, a ne u kraj puta.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.