OVE VAM ŽELJE BOG NIKAD NEĆE ISPUNITI, PA MAKAR MU SE I PO CEO DAN MOLILI: Otac Dejan o pitanju koje muči mnoge vernike
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji, sveća ima duboko i višeslojno značenje koje prevazilazi sam čin njenog paljenja. Ona je pre svega vidljivi znak nevidljive molitve - simbol vere, nade i ljubavi koju vernik prinosi Bogu.
Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu. Kada se pali sveća za žive ili upokojene, ona predstavlja tihu, ali snažnu molitvu, znak sećanja i duhovne povezanosti.
Ipak, u narodu su se vremenom ukorenila i određena verovanja koja nemaju uporište u učenju Crkve. Jedno od njih jeste i bojazan koja se javlja kada se sveća ugasi sama od sebe ili ne izgori do kraja, naročito na groblju. Mnogi u takvim situacijama osećaju nelagodu, pa čak i strah, pitajući se da li to ima neko dublje, možda i loše značenje.
Na to pitanje odgovorio je otac Dejan Krstić, razjašnjavajući nedoumice koje muče vernike odgovarajući upravo na pitanje žene koja je tražila savet šta da uradi sa svećom posle obeležavanja godišnjice majci, koja nije cela izgorela.
- Sveća neće uspeti da izgori cela jer je još ostalo 30 cm. Sa groblja ništa ne vraćam i moje pitanje bi bilo šta da radim sa svećom pokojne majke ako na groblju ne izgori cela? Duhovnik je takođe u nedoumici kako to rešiti? - pitala je vernica.
Otac Dejan joj je odgovorio da nema nikakvog greha niti duhovne opasnosti ako sveća na grobu ne izgori cela i da je važno razumeti da sveća nije magični predmet čija dužina sagorevanja određuje sudbinu duše pokojnika.
- Sveća je znak molitve, ljubavi i sećanja, a Bog gleda na srce i veru, ne na to koliko je voska fizički izgorelo. Ako sveća ne izgori cela, možete je slobodno ostaviti na grobu da vremenom dogori. To je najčešća i ispravna praksa. Nije greh ni ako se ugasi od vetra ili kiše, jer je suština već ispunjena, vi ste prineli molitvu Bogu.
Takođe, rekao je da je veoma iznenađen da joj duhovnik nije jasno objasnio da stav "ništa ne vraćam sa groblja" nije crkveno pravilo, već obično sujeverje koje ne dolikuje pravoslavnim hrišćanima.
- Predmeti sami po sebi nemaju duhovnu silu. Uostalom, mi se sami vraćamo sa groblja, zar ne? Kada bi postojalo neko duhovno pravilo da se "ništa ne vraća", onda ni mi ne bismo smeli da se vratimo. To jasno pokazuje da je reč o sujeverju i praznoverju i, u krajnjoj liniji, maloverju, a ne o učenju Crkve.
Groblje za nas pravoslavne, kako je istakao otac Dejan, nije mesto straha, već sveto mesto molitve i nade u vaskrsenje.
- Ako sveća ne izgori cela, može ostati. Ako bi se i ponela, nema greha. Najvažnije je da je molitva prinesena sa verom. Za dušu vaše majke najviše pomažu molitva, pomeni u crkvi, liturgija, milostinja i vaša ljubav - istakao je otac Dejan.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje. Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja. Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga. Prema pravoslavlju, veza između živih i upokojenih ne prekida se smrću, već se nastavlja kroz molitvu, sećanje i ljubav.

OVE VAM ŽELJE BOG NIKAD NEĆE ISPUNITI, PA MAKAR MU SE I PO CEO DAN MOLILI: Otac Dejan o pitanju koje muči mnoge vernike
ŠTA SA BARJAKOM I CRNINOM KAD PROĐE GODIŠNJICA: Sveštenik kaže da ih treba skloniti, a evo i gde i kako
KAKVU KORIST IMAJU NAŠI UPOKOJENI OD OBILASKA GROBOVA NOĆU?! Teolog Aleksandar o onome što mnogima uteruje strah u kosti!
NIŠTA NAŠIM UPOKOJENIMA NE DONOSI MIR KAO OVO! Starac Pajsije o "anteni" preko koje stupamo u kontakt sa umrlima i kako se oni zbog toga raduju
Ono što treba izbegavati jeste sujeverno shvatanje da sveća sama po sebi ima moć, istakao je otac Dejan.
Sveti oci vekovima upozoravaju da se istina ne nameće silom niti se izgovara u trenutku kada druga strana nije spremna da je prihvati.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna neobična pouka o kanti punoj vode otkriva zašto veliki broj ljudi dolazi pred Boga sa molbama, ali malo njih sa iskrenim pokajanjem.