EVO GDE ĆE DOČEKATI SVOJE RODITELJE I KAKO! Starac Pajsije o sudbini prerano upokojene dece!
Smrt deteta ruši prirodni poredak stvari - roditelji su stvoreni da isprate svoju decu u život, a ne u smrt.
Prema pravoslavlju, veza između živih i upokojenih ne prekida se smrću, već se nastavlja kroz molitvu, sećanje i ljubav.
U pravoslavnoj tradiciji, paljenje sveća zauzima posebno mesto u životu vernika. Ovaj jednostavan, ali duboko simboličan čin nije samo deo crkvenog obreda, već i lična molitva, tiho obraćanje Bogu i izraz ljubavi prema bližnjima, bilo da su oni među živima ili su se već upokojili.
Sveća, zapaljena u hramu ili u kućnoj molitvi, nosi višeslojno značenje.
Njena svetlost podseća na Hrista kao "svetlost svetu", ali i na unutrašnju potrebu čoveka da pronađe mir, utehu i smisao u trenucima iskušenja. Vernici često pale sveće za zdravlje svojih najmilijih, za izbavljenje iz nevolja, ali i za pokoj duša onih koji više nisu među nama.
U trenucima tuge, gubitka ili neizvesnosti, mnogi pronalaze utehu upravo u ovom tihom činu. Plamen sveće postaje simbol nade i vere da molitva dopire tamo gde reči više nisu dovoljne.
U pravoslavlju, veza između živih i upokojenih ne prekida se smrću, već se nastavlja kroz molitvu, sećanje i ljubav. Upravo zato, paljenje sveće za pokojne ima posebno mesto u duhovnom životu vernika.
U crkvama širom Srbije, pred ikonama i kandilima, svakodnevno se mogu videti ljudi koji u tišini prinose ovu malu žrtvu, izgovarajući imena svojih najbližih. U tim trenucima, prostor između neba i zemlje kao da se briše, a molitva postaje most koji povezuje vidljivi i nevidljivi svet.
O značaju ovog čina govorio je i starac Pajsije Svetogorac, čije reči dodatno osvetljavaju dubinu i smisao paljenja sveća:
"Kada pališ sveću i kažeš: ’Za one koji stradaju telesno i duševno, i za one kojima je to najpotrebnije‘, među tim ljudima su i živi i upokojeni. Znaš li kakav mir osećaju upokojeni kada za njih upalimo sveću? Tako smo u duhovnoj vezi i sa živima i sa upokojenima. Jednom rečju, sveća je ’antena‘ pomoću koje stupamo u kontakt sa Bogom, sa bolesnima, sa upokojenima i tako dalje."
Smrt deteta ruši prirodni poredak stvari - roditelji su stvoreni da isprate svoju decu u život, a ne u smrt.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro.
Kada se sav smisao života svede samo na uspeh, zaradu ili svakodnevnu užurbanost, čovek lako izgubi mir i radost.
Ono što treba izbegavati jeste sujeverno shvatanje da sveća sama po sebi ima moć, istakao je otac Dejan.
Paljenje sveće simbolično predstavlja prihvatanje Boga i pozivanje da obasja našu tamu, istakao je Đurđević.
Iza dileme koja deli vernike stoji jednostavno pravilo – važnije je srce sa kojim se molitva upućuje nego mesto na kojem se sveća pali.
Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu.
U besedi za sredu 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da će nestati zemlja i dela na njoj, ali ne i odgovornost čoveka pred Bogom.
Svetogorski starac objašnjava šta se događa u čoveku kada se smiri, zadobije blagodat Božiju i prestane da dozvoljava brigama da mu zavladaju dušom.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.