U vremenu kada čovek sve teže pronalazi tišinu i mir u sopstvenoj duši, post se pred vernicima iznova otkriva kao put povratka sebi i Bogu.
On nije tek skup spoljašnjih pravila niti puko odricanje od određene hrane, već duboko duhovno delo koje obuhvata i telo i dušu, usmeravajući čoveka ka unutrašnjem preobražaju.
U pravoslavnoj tradiciji, post je vekovima čuvan kao dragoceno sredstvo očišćenja.
Kroz uzdržanje, čovek uči da vlada sobom, da prepozna svoje slabosti i da ih, uz pomoć molitve, pretvara u snagu. U svetu u kojem se sve meri količinom i uživanjem, post stoji kao tihi podsetnik da istinska punoća ne dolazi spolja, već iznutra - iz odnosa sa Bogom i bližnjima.
Uzdržavanje od hrane nije cilj sam po sebi, već sredstvo koje pomaže verniku da utiša telesne strasti i razbistri misli. Kada se telo smiruje, duša dobija prostor da progovori, a srce postaje osetljivije na ono što je zaista važno.
Tada molitva postaje dublja, pokajanje iskrenije, a ljubav prema drugima čistija i delatnija.
Post uči i smirenju. Čovek postaje svestan svoje zavisnosti od Boga, ali i prolaznosti svega zemaljskog.
Odricanjem od suvišnog, otvara se prostor za zahvalnost, za milosrđe i za pažnju prema onima koji nemaju ni ono osnovno. Upravo tada post prestaje da bude lični podvig i prerasta u delo ljubavi.
Kroz vekove, sveti oci su ukazivali da bez unutrašnjeg preobražaja, post ostaje nedovršen. Uzdržanje od hrane mora biti praćeno uzdržanjem od zlih misli, reči i dela.
Samo takav post, ukazivao je i Sveti Teofan Zatvornik, donosi plodove i vodi čoveka ka istinskom preobražaju.
"U postu je uzdržanje od nekih jela ustanovljeno ne zato, što su ona nečista, već da bi tim uzdržanjem, lakše dostigli stanjenje tela, neophodno za unutrašnje preuspevanje"
Crkva vekovima upozorava da čovek, kada počne da sudi drugima, lako zaboravlja sopstvene slabosti i sopstvenu borbu sa grehom.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Pravoslavno učenje podseća da niko nije savršen i da svi ljudi nose u sebi tragove slabosti.