Dok ulazimo u završne trenutke Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na važnost introspekcije i samoproučavanja. U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, on nam postavlja pitanje koje se odnosi na naš duhovni napredak: „Da li smo trčali, i da li smo, trčeći, postigli očekivano?“ U jedinstvenom pozivu na duhovnu borbu, svetitelj nas poziva da preispitamo svoj trud, svoje misli i dela, kako bismo uočili pravi dobitak ovog posta.
"Okončani su dani svete Četrdesetnice! Sada neka svaki sedne i pogleda na rezultat – šta je bilo na početku, a kako je sada? Bila je trgovina – i kakav je dobitak? Ima li bar male zarade? Mi smo stupili na trkalište i šta: da li smo trčali, i da li smo, trčeći, postigli očekivano? Bitka je bila objavljena i šta: da li smo se naoružali, da li smo se tukli i, boreći se, da li smo pobedili ili pali?
Oprezni i bodri posnici, koji su se trudili skrušenim i smirenim srcem, ne mogu a da se ne raduju, osvrćući se unatrag. A mi lenjivi i telougodnici, koji smo se samo oko strasti i utešenja paštili, možemo se samo stideti. Međutim, ni toga nema. Jer, postoje neki koje biju, a oni uopšte ne osećaju bol, pošto im je čelo gvozdeno, a vrat od železa."
Smirenje, krotost, pravdoljubivost i čisto srce – osobine koje vode u večnu blaženost. „Ako želiš raj, budi takav“, poručuje svetitelj u svojoj pouci za nedelju četvrte sedmice Velikog posta.
Grešnik misli da ga niko ne vidi, ali Božje oko sve zna – pokajanje je jedini put spasenja, poručuje svetitelj u svojim duhovnim poukama za utorak pete sedmice Velikog posta.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, u petak pete sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik piše o sudbini duša koje se okreću od Gospoda i upozorava na nevidljivu silu koja ih odvlači u vrtlog obmane.
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini"svetac razotkriva duboku duhovnu istinu o tome zašto samo fizičko uzdržavanje nije dovoljno da bi post bio prijatan Bogu, već da u njemu mora biti i pravde i ljubavi.