Prava duhovna promena zahteva odricanje od svega što nas vezuje za stari način života – od sopstvene volje, grehovnih navika i privrženosti svetu. Sveti Teofan Zatvornik u knjizi "Misli za svaki dan u godini" u petak četvrte sedmice Velikog posta ukazuje da hrišćanski put nije samo sledovanje zapovestima, već potpuno unutrašnje preobraženje.
Svetac tumači ovaj duhovni podvig kroz simboliku Avraamovog odlaska iz domovine, ukazujući da svako ko želi da krene za Hristom mora biti spreman da ostavi sve što ga sputava, čak i po cenu trpljenja i žrtve.
“Gospod je rekao Avraamu: Idi iz zemlje svoje i od roda svoga i iz doma oca svoga u zemlju koju ću ti ja pokazati (Post.12,1). To je očigledan praobraz promene srca koja se dešava kod istinoverujućih – kada iskreno uzmu na sebe krst svoj i krenu za Hristom.
Ostavljaju oni oca svoga – sopstvenost, raspinjući se samoodricanjem; ostavljaju rod svoj – svoje lične grehovne sklonosti, strasti i navike, raspinjući ih rešenošću da nepokolebivo u svemu sleduju strastoubistvenim zapovestima Gospodnjim; ostavljaju i zemlju svoju – svu oblast svoju, svet, sa svim njegovim prohtevima, raspinjući ih rešenošću da im budu tuđi, pa makar zbog toga bilo neophodno ne samo da izgube imanje i društveni prestiž, već i samu smrt da pretrpe.”
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", svetitelj piše o suprotnostima koje žive u čoveku tokom Velikog posta, o odnosu duha i tela, te o načinu na koji post vodi ka preobražaju duše i tela u skladu sa voljom Božijom.
Svetitelj u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za subotu druge sedmice Velikog posta, otkriva da put ka blagodatnom preobraženju vodi kroz tišinu i samoću, uz trud i poklone.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za nedelju druge sedmice Velikog posta, svetitelj piše o tome kako se, kroz Hrista, dolazi do spasenja, naglašavajući snagu vere, ljubavi i nade kao ključnih stanja koja nas vode ka Ocu.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, Sveti Teofan Zatvornik nas u ponedeljak četvrte sedmice Velikog posta poziva da kroz post zaboravimo zemaljske nade i okrenemo se večnim vrednostima.