U svetu koji veliča moć i osvetu, pravoslavna duhovnost otkriva drugačiju istinu. Sveštenik Valerij Duhanjin objašnjava zašto jesmirenje najmoćnije oružje protiv zla.
U savremenom svetu, gde se često veličaju snaga, dominacija i moć, smirenje se neretko doživljava kao slabost. Ipak, pravoslavna duhovnost otkriva nam sasvim drugačiju perspektivu – smirenje nije znak nemoći, već istinska snaga duha. O tome govori i protojerej Valerij Duhanjin, ističući da pravo smirenje nije malodušnost niti unutrašnja slabost, već hrabrost da se pobedi sopstveni gnev i osećaj uvređenosti.
- Malodušnom čoveku bilo bi drago da se osveti, ali mu unutrašnja bojažljivost to ne dozvoljava, te misli da nema dovoljno telesne i duševne snage. U tome, međutim, nema nikakvog smirenja, već samo osećaj sopstvene nemoći - objašnjava otac Valerij. Smiren čovek, naprotiv, poseduje unutrašnju snagu da odgovori na uvredu ljubavlju, da pokaže plemenitost umesto osvete i da, ukoliko je to volja Božija, pokaže silu – ali uvek sa pouzdanjem u Gospoda.
Sveti Nikolaj Velimirović potvrđuje ovu misao rečima: „Zločin je uvek slabost. Zločinac je kukavica, a ne junak. Zato uvek smatraj da je onaj koji ti čini zlo slabiji od tebe.“ Onaj ko se ne sveti i ostaje u smirenju sakuplja snagu u sebi i postaje poput mora koje ne izliva svoje obale zbog kamenčića koje neko baca u njega.
Wikipedia
Vladika Nikolaj Velimirović
Duhovna istorija svedoči o tome da je smirenje neretko donosilo pobedu nad zlom. Tako u žitiju svete mučenice Favste nalazimo priču o njenom molitvenom podvigu u mučeništvu. Dok su je mučili, ona se molila za svog mučitelja Maksima, i ta ljubav dotakla je njegovo srce – poverovao je u Hrista i zajedno sa njom primio mučenički venac. Ljubav i smirenje nadjačali su surovost i nasilje.
Otac Valerij Duhanjin upućuje nas na još jedan značajan primer iz Drevnog paterika: kada je monaha ošamarila demonizovana devojka, on joj je, u skladu sa Hristovom zapovešću, okrenuo i drugi obraz. Tada je demon zavapio: „Zapovest Isusa Hrista me izgoni!“ i napustio devojku. Ovaj događaj potvrđuje reči starohrišćanskog podvižnika ave Mojsija: „Onaj ko ima smirenje – smiruje demone, a onoga ko nema smirenje – smiruju demoni.“
shutterstock.com
Hristos je postavio temelj Carstva nebeskog u smirenju i ljubavi
Na vrhuncu hrišćanske vere stoji primer Hrista, koji je na Krstu pobedio đavola upravo smirenjem. Dok je nevin stradao, nije uzvratio uvredama, nije planuo gnevom, već je oprostio i pokazao ljubav. Tako je Gospod svojom krotkošću satro gordost sila tame, pokazujući da samo dobro može pobediti zlo.
Arhimandrit Sofronije Saharov ovu istinu opisuje slikom obrnutog poretka sveta. Dok ljudsko društvo često funkcioniše kao piramida moći, gde najjači vladaju slabima, Hristos je ovu piramidu okrenuo naglavce – postao je sluga svima i postavio temelj Carstva nebeskog u smirenju i ljubavi. Ko god želi da bude istinski veliki, treba da se ugleda na Njega, a ne na one koji su Ga raspeli.
Smirenje se ne može do kraja objasniti rečima – ono se razume tek kroz iskustvo duhovnog života. Kada srce nauči da prepozna njegovu snagu, tada ćemo shvatiti da smirenje nije slabost, već pobeda nad sopstvenim strastima i put ka pravoj, neprolaznoj slavi.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Razorna vatra sravnila je sa zemljom hram Sretenja Gospodnjeg na grčkom ostrvu Poros, ostavljajući za sobom samo pepeo i tugu. Ali usred zgarišta, jedna svetinja ostala je netaknuta – ikona Hrista kao Velikog Arhijereja, neoštećena i postojana.
Podnaslov: U celosti prenosimo rukom pisano svedočanstvo Borjanke Vraneš, rođene Savić, o Božijem daru koji je dva veka pratio njenu porodicu – od Stare Hercegovine i Istočne Bosne, kroz gubitke i stradanja, sve do Tumana, gde i danas donosi veru i utehu.
Verni narod se sabrao u Hramu Svete prepodobne Paraskeve, dok je mitropolit mileševski Atanasije pozivao vernike da u kriznim vremenima jačaju u veri i predaju Gospodu svoje misli i dela.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika Stefana, poglavar Srpske pravoslavne crkve pred vernicima u Slancima pozvao na smirenje, jedinstvo i ljubav prema bližnjima i neprijateljima.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
U besedi za 8. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako deluju lažni učitelji koji pod plaštom istine šire jeresi i odvode narod od Gospoda.
U svojoj besedi za ponedeljak 8.sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički upozorava na posledice zaobilaženja Boga – i otkriva jedini put do istinske blagodati.
U svojoj besedi za 7. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je vera najčvršći bedem protiv svakog duhovnog napada i da se ona, kao i ljubav, potvrđuje kroz stradanje.
Podnaslov: U celosti prenosimo rukom pisano svedočanstvo Borjanke Vraneš, rođene Savić, o Božijem daru koji je dva veka pratio njenu porodicu – od Stare Hercegovine i Istočne Bosne, kroz gubitke i stradanja, sve do Tumana, gde i danas donosi veru i utehu.
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Dok je plamen uništavao okolinu crkve u Patrasu, hram i mošti svetitelja iz 20. veka ostali su neoštećeni – meštani tvrde da je u pitanju čudotvorna intervencija Svetog Gervazija.
Poziv na zajedničku molitvu muslimana u centru grada izazvao je burne reakcije i zabrinutost vlasti zbog mogućeg narušavanja verskog mira u jednom od najosetljivijih područja Hercegovine.