U tišini duše može se čuti vapaj koji nadilazi sve reči: „Gotovo srce moje, Bože, gotovo srce moje!“ Ove reči svetog cara Davida, koje vladika Nikolaj Velimitović osvetljava u svojoj besedi za 22. subotu po Duhovima, otkrivaju srce oslobođeno svetskih briga i želja, spremno da bez straha i s poverenjem sledi volju Božju.
To je srce koje zna da u predaji Bogu leži mir i snaga, srce koje ne traži sopstvenu slavu, već se raduje u veličanju Stvoritelja. Beseda nas poziva da i mi učinimo svoj život lukom koja mirno doplovljava kroz oluje, kada srce bude potpuno usmereno ka Bogu.
Beseda o srcu uspremljenom za Boga
Gotovo srce moje, Bože, gotovo srce moje! (Ps. 57, 7)
Blago onom, braćo, ko može ovako reći Gospodu svome! Blago onom čije je srce potpuno gotovo da sleduje volji Božjoj. U tome i jeste gotovost srca čovečjeg – da radosno sleduje volji Božjoj i da se ne smućava nikakvim svojim pomislima i željama.
Pokajani car David sledovao je najpre svojim grešnim pomislima i željama i bio je kao lađa na burnome moru. No, kad je uvideo da će ga bura potopiti, obratio se Bogu s velikim pokajanjem i plačem i predao je lađu svoga života potpuno u ruke Božje. Gotovo srce moje, Bože, gotovo srce moje! uzvikuje on sa velikim mirom duševnim, jer zna da je predao lađu svoju u ruke najveštijem krmanošu.
Besni li još bura, navaljuju li vetrovi i talasi, on se ne boji, jer je uveren da njegovu lađu ništa ne može razbiti i da će mirno doploviti u tiho pristanište. Gotovo srce znači očišćeno srce od gordosti i smireno pred veličanstvom sile i mudrosti Božje.
Gotovo srce znači srce ispražnjeno od svih želja i maštanja svetskih, i ispunjeno jedino stremljenjem k Bogu i ljubavlju prema Bogu. Gotovo srce znači srce izlečeno od svih bespokojstava, briga i straha, i utišano i ohrabreno prisustvom blagodati Božje.
Hvaliću Te i pevaću Te u slavi mojoj, tako produžuje Psalmopevac. I to pokazuje koliko je uistinu njegovo srce gotovo. Na ime se ne ponosi carskom slavom svojom, nego je pripisuje Bogu. Ponizio se pred Bogom do ničega, i sva mu je sladost u tome da veliča i proslavlja Boga. Njegova lična slava daje mu samo povod za proslavljanje preslavnoga Boga svoga.
O, braćo moja, potrudimo se da i naše srce bude što skorije gotovo pred Bogom – gotovo da čuje reč Božju, gotovo da sleduje volji Božjoj, gotovo da proslavlja Boga živoga.
O Gospode Bože, Stvoritelju naš besmrtni, pomozi nam prigotoviti srce naše, da bude sasud blagodati Tvoje životvorne. Tebi slava i hvala uvek, Amin.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 21. nedelju po Duhovima vodi nas kroz vreme i svetinje, pozivajući na molitvu, samopregled i svesnost darova koje primamo svaki dan.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.
U besedi za 22. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća nas da tišina Božja nije odsustvo, već poslednja prilika da se pripremimo za dan kada više neće biti zabluda ni skrivanja.
U besedi za 22. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je beg u pustinju više od udaljavanja od ljudi — to je put očišćenja duše, borba protiv strasti i trenutak kada čovek prestaje da služi sujeti.