SVETLOST KOJU NE VIDIMO, A ONA MENJA SVE: Vladika Nikolaj o svedocima večne istine
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u ovoj besedi razotkriva tajne Oca, Sina i Duha Svetoga i upozorava na opasnosti ljudske radoznalosti bez čiste duše.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.
Kada čitamo besedu vladike Nikolaja Velimirovića za 22. ponedeljak po Duhovima, činimo korak u srce koje diše Duhom Božjim. Reči ovde nisu samo izgovorene – one izbija iz dubine nabujalog srca, poput izvora koji ne može da zadrži svoju vodu. Svaka rečenica nosi radost viđenja Hrista, ljubav koja nadilazi vreme i teskobu, i tiho nas poziva da i mi dopustimo blagodati da oblikuju naše misli i jezik. U toj nežnoj moći reči krije se čudesna snaga: da očisti, da osvetli i da približi Carstvo Božje srcu svakog čoveka.
Otrignuće srce moje riječ dobru. Jezik je moj trska knjižnika hitropisca. (Ps. 44, 1)
Evo nadahnuća Duhom Božjim! Prorok hoće da govori o Hristu Gospodu, i srce mu nabujalo silom i mudrošću. Zato on ne kaže: rećiće ili iskazaće srce moje reč dobru, nego otrignuće, kao da deo svoga sopstvenog srca iznosi napolje. Kao mlaz vode iz prepunog izvora. Bujna voda tesni se u teskobi podzemnoj, i kad stigne na otvor izvora izbija u velikim mlazevima.
Takvo je srce proroka kad hoće da govori o Hristu. Takva je sila blagodati stešnjene u srcu ljudskom. Ako se ne projavi u moćnim rečima, ili ako se ne projavi u čudotvornim delima, ona će unutra u čoveku svetliti i čudesa činiti. A kad ishodi u rečima, jezik prorokov postaje kao trska, kao pero književnika hitropisca. Jer se tu ne muči čovek da sastavi misao, niti da misao obuče u odelo reči, nego blagodat sama navire na jezik sa gotovim mislima i rečima.
Otkuda takva sila u čoveku? Od Boga Duha Svetoga. Zašto tolika sila? Jer prorok hoće da govori Caru o samome Caru. Izrećiću ja djela moja Caru. Delo i reč ovde se istovetuju, kao što to češće biva u Svetom Pismu. Gde Duh govori, tu i deluje; i gde deluje, tu i govori. Najsilnije se govori kroz dela.
Prorok uzima od Hrista Cara i daje Hristu Caru. On govori oduševljenjem ljubavi prema Spasitelju sveta; govori iz srca navrelog oduševljenjem ljubavi božanske. Iz daljine vremena on vidi Vaploćenog Sina Božjeg, i srce mu igra od radosti. Kao namučeni putnik u noći kad sagleda krasnu zoru na istoku!
O Gospode Bože Duše Sveti, ne uskrati i nama blagodat Tvoju svetu i silnu, da se možemo očistiti od greha i udostojiti Carstva Hristovog. Tebi slava i hvala uvek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u ovoj besedi razotkriva tajne Oca, Sina i Duha Svetoga i upozorava na opasnosti ljudske radoznalosti bez čiste duše.
U besedi za 18. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na savršeno jedinstvo Svete Trojice i uči nas kako blagodat Duha Svetoga vodi vernike ka razumevanju Božje slave.
U svojoj besedi za 18. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva duboku poruku Hristovih reči koje otkrivaju nebesko bogatstvo, savršeno jedinstvo i večnu tajnu odnosa Oca, Sina i Duha.
U besedi za 19. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o plamenu roditeljske i sinovske ljubavi koji menja srce – samo retki ga primećuju.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 20. četvrtak po Duhovima govori o unutrašnjoj borbi, demonima koji opsedaju pravednike i neuništivoj moći krsta koja pobedonosno sija kroz tamu.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Jedna pouka Svetog Nikodima Agiorita otkriva kako preobilje informacija može postati prepreka jasnom viđenju stvarnosti.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
Veliki ruski svetitelj na jednostavan način osvetljava tešku istinu: sve što se meri slavom i bogatstvom gubi smisao pred delima učinjenim drugome.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.