Duhovna riznica 03.11.2025 | 07:30

OVE REČI ČISTE I OSNAŽUJU DUŠU: Vladika Nikolaj o sili jezika kroz koji progovara Duh Sveti

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
OVE REČI ČISTE I OSNAŽUJU DUŠU: Vladika Nikolaj o sili jezika kroz koji progovara Duh Sveti
Freepik

Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.

Kada čitamo besedu vladike Nikolaja Velimirovića za 22. ponedeljak po Duhovima, činimo korak u srce koje diše Duhom Božjim. Reči ovde nisu samo izgovorene – one izbija iz dubine nabujalog srca, poput izvora koji ne može da zadrži svoju vodu. Svaka rečenica nosi radost viđenja Hrista, ljubav koja nadilazi vreme i teskobu, i tiho nas poziva da i mi dopustimo blagodati da oblikuju naše misli i jezik. U toj nežnoj moći reči krije se čudesna snaga: da očisti, da osvetli i da približi Carstvo Božje srcu svakog čoveka.

Beseda o bogonadahnutom srcu i jeziku

Otrignuće srce moje riječ dobru. Jezik je moj trska knjižnika hitropisca. (Ps. 44, 1)

Evo nadahnuća Duhom Božjim! Prorok hoće da govori o Hristu Gospodu, i srce mu nabujalo silom i mudrošću. Zato on ne kaže: rećiće ili iskazaće srce moje reč dobru, nego otrignuće, kao da deo svoga sopstvenog srca iznosi napolje. Kao mlaz vode iz prepunog izvora. Bujna voda tesni se u teskobi podzemnoj, i kad stigne na otvor izvora izbija u velikim mlazevima.

Takvo je srce proroka kad hoće da govori o Hristu. Takva je sila blagodati stešnjene u srcu ljudskom. Ako se ne projavi u moćnim rečima, ili ako se ne projavi u čudotvornim delima, ona će unutra u čoveku svetliti i čudesa činiti. A kad ishodi u rečima, jezik prorokov postaje kao trska, kao pero književnika hitropisca. Jer se tu ne muči čovek da sastavi misao, niti da misao obuče u odelo reči, nego blagodat sama navire na jezik sa gotovim mislima i rečima.

Otkuda takva sila u čoveku? Od Boga Duha Svetoga. Zašto tolika sila? Jer prorok hoće da govori Caru o samome Caru. Izrećiću ja djela moja Caru. Delo i reč ovde se istovetuju, kao što to češće biva u Svetom Pismu. Gde Duh govori, tu i deluje; i gde deluje, tu i govori. Najsilnije se govori kroz dela.

Prorok uzima od Hrista Cara i daje Hristu Caru. On govori oduševljenjem ljubavi prema Spasitelju sveta; govori iz srca navrelog oduševljenjem ljubavi božanske. Iz daljine vremena on vidi Vaploćenog Sina Božjeg, i srce mu igra od radosti. Kao namučeni putnik u noći kad sagleda krasnu zoru na istoku!

O Gospode Bože Duše Sveti, ne uskrati i nama blagodat Tvoju svetu i silnu, da se možemo očistiti od greha i udostojiti Carstva Hristovog. Tebi slava i hvala uvek. Amin.