U besedi za 20. četvrtak po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović nas vodi kroz svet u kojem patnja, iskušenje i zlo postaju ogledalo naše vere. Kroz Davidove mučne staze vidimo prorokovanu Hristovu pobedu nad demonima i smrću, i učimo da u svom svakodnevnom životu možemo pronaći snagu i zaštitu u imenu i krstu Gospoda našeg.
Beseda o mukama Davidovim i proročanstvu muka Hristovih
Opkoliše me psi mnogi, četa zlih veza me,
probodoše ruke moje i noge moje. (Ps. 21, 17)
Ovo je tajanstveni doživljaj pokajnika Davida, i u isto vreme jasno proročanstvo Hristovih stradanja. I svi koji hoće pobožno da žive u Hristu Isusu biće gonjeni (II Tim. 3, 12), veli apostol Pavle.
Kada je car David grešio, đavoli mu se nisu javljali niti ga uznemiravali. No, kada se počeo kajati i život svoj upravljati na put Božji, tada su ga đavoli zli opkolili i počeli ga držati i mučiti. Ovde nije reč o ljudima, nego demonima, koji se ili sami javljaju pokajniku, ili ga muče preko ljudi.
David ne bi nazvao ljude Božje, krunu stvorenja Božjeg, psima; nego je psima nazvao demone, koji se javljaju ljudima pravednim – bilo kao psi, bilo kao zmije, bilo kao crnci, bilo kao lavovi, bilo u ma kom drugom obliku. A da on ovde pod psima razume zle duhove, možemo se uveriti iz života velikih podvižnika, kojima su se demoni, radi zastrašivanja, javljali u vidu pasa.
Još se možemo u to uveriti iz reči Gospoda Spasitelja, koje je sa krsta izrekao: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine“ (Lk. 23, 34)! To znači, ne čine svoju volju, nego volju nečiju tuđu, na ime demonsku. Psi mnogi i četa zlih sabraše se da unište Hrista Gospoda.
Kad nije mogao đavo – iskušač da pobedi Gospoda na Gori Iskušenja svojim lažnim obećanjima, tada je sa svom silom svojom navalio, da ga uništi kroz ljude smrću beščesnom na krstu. Pogledajte, braćo, kako je jasno proročanstvo: „Probodoše mi ruke i noge moje.“ Ni na koga u istoriji sveta te se reči nisu mogle odneti osim na raspetog Spasitelja.
No, to proročanstvo ide u sve pojedinosti: razdeliše haljine moje među sobom, i za dolamu moju baciše kocku. Sve se zbilo kako je prorokovano – ali sve! No đavo se prevario u računu. On je mislio da smrću uništi jačega od smrti. On je mislio da obeščasti Onoga koji jedini daje čast svakom stvorenju.
Gospod Hristos je Svojim slavnim vaskrsenjem pobedio i posramio đavola i svu četu njegovih pasa, i dao nama ljudima silu i vlast nad njima. Sav svet neznabožački nije mogao odagnati jednoga demona; a mi smo u stanju, imenom Hristovim i krstom Njegovim, odagnati kao dim legione demona, jer su demoni posle Hrista postali kao prebijeni i plašljivi psi.
O Gospode Pobeditelju i Spasitelju – Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 18. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako Božja milost spaja verne kroz ljubav, krotost i požrtvovanje, vodeći ka savršenstvu Oca nebeskog bez izjednačavanja sa Njim.
U besedi za 19. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o plamenu roditeljske i sinovske ljubavi koji menja srce – samo retki ga primećuju.
U besedi za 19. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sili koja ne pripada ni vremenu ni prostoru, već večnosti.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog I Žičkog za 19. Sredu po duhovima otkriva kako volja usklađena sa Božijom voljom oblikuje život ispunjen dobrotom, pravdom i unutrašnjim mirom, čak i usred svakodnevne žurbe i iskušenja.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
Kroz primer cara Davida Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da priznanje greha nije kraj, već početak neprekidnog hoda ka duhovnoj iskrenosti i unutrašnjem miru.