Nema ništa što u Bogu neće biti dobro, tvrdi otac Makarije.
U današnjem brzom i informacijama pretrpanom svetu, sve je veći broj ljudi koji se suočavaju sa anksioznošću.
Ovaj tihi, ali destruktivni neprijatelj postao je svakodnevna stvarnost za mnoge, nezavisno od njihovih godina, statusa ili životnih okolnosti. Osobe sa anksioznošću ne žive samo pod stresom - one doslovno žive u paklu svojih misli.
Shutterstock
Anksioznost, Ilustracija
Anksioznost nije samo “uznemirenost”, to je duboko ukorenjen strah i sumnja, često bez konkretne osnove. Anksiozni ljudi konstantno osećaju kao da nešto loše može da se dogodi, bez obzira što ne postoji nikakva konkretna pretnja. Svaka misao, svaka sitnica, postaje povod za najcrnji scenario u njihovoj glavi.
Zamišljaju najgore moguće ishode, brinu o stvarima koje se možda nikada neće dogoditi, a svaki problem je u njihovim očima prevelik za rešavanje.
Jeromonah Makarije, iguman manastira Savina, govoreći o temeljima duhovnog života u emisiji "Vrlinoslov" na TV Hram, pričao je kako ljudi nemaju razloga za brigu, objasnio je i zašto, a ujedno tako dao i savet svim anksioznim ljudima, kako najlaše da prebrode ovo stanje.
SPC
Otac Makarije
- Prezirite svaku misao koja vam govori da nešto neće biti dobro. Jer, to nije istina. Nema ništa što u Bogu neće biti dobro. Ne postoji. Čak u logici našoj dešava se nešto loše, u nekoj našoj zemaljskoj dimenziji, ali u Bogu nepostoji ništa loše. Nemojte biti zabrinuti. Odbacujte svaku misao i nadajte se na Boga, u svemu. To će biti istinska vera i Bog vas neće ostaviti, nikoga neće ostaviti.
Otac Makarije je objasnio i kako dostići radost.
- Odnos istinskog pokajanja sa Bogom i istinskog pokajanja jeste radost. Radost da sam ja odlučio da neću više da grešim. Svim srcem i svim svojim bićem.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
U svojoj knjizi o unutrašnjem miru otac Simeon Kragiopulos ne nudi utehu, već put do slobode od nevidljivog pritiska koji vlada životom modernog čoveka.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.