Nema ništa što u Bogu neće biti dobro, tvrdi otac Makarije.
U današnjem brzom i informacijama pretrpanom svetu, sve je veći broj ljudi koji se suočavaju sa anksioznošću.
Ovaj tihi, ali destruktivni neprijatelj postao je svakodnevna stvarnost za mnoge, nezavisno od njihovih godina, statusa ili životnih okolnosti. Osobe sa anksioznošću ne žive samo pod stresom - one doslovno žive u paklu svojih misli.
Shutterstock
Anksioznost, Ilustracija
Anksioznost nije samo “uznemirenost”, to je duboko ukorenjen strah i sumnja, često bez konkretne osnove. Anksiozni ljudi konstantno osećaju kao da nešto loše može da se dogodi, bez obzira što ne postoji nikakva konkretna pretnja. Svaka misao, svaka sitnica, postaje povod za najcrnji scenario u njihovoj glavi.
Zamišljaju najgore moguće ishode, brinu o stvarima koje se možda nikada neće dogoditi, a svaki problem je u njihovim očima prevelik za rešavanje.
Jeromonah Makarije, iguman manastira Savina, govoreći o temeljima duhovnog života u emisiji "Vrlinoslov" na TV Hram, pričao je kako ljudi nemaju razloga za brigu, objasnio je i zašto, a ujedno tako dao i savet svim anksioznim ljudima, kako najlaše da prebrode ovo stanje.
SPC
Otac Makarije
- Prezirite svaku misao koja vam govori da nešto neće biti dobro. Jer, to nije istina. Nema ništa što u Bogu neće biti dobro. Ne postoji. Čak u logici našoj dešava se nešto loše, u nekoj našoj zemaljskoj dimenziji, ali u Bogu nepostoji ništa loše. Nemojte biti zabrinuti. Odbacujte svaku misao i nadajte se na Boga, u svemu. To će biti istinska vera i Bog vas neće ostaviti, nikoga neće ostaviti.
Otac Makarije je objasnio i kako dostići radost.
- Odnos istinskog pokajanja sa Bogom i istinskog pokajanja jeste radost. Radost da sam ja odlučio da neću više da grešim. Svim srcem i svim svojim bićem.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U svojoj knjizi o unutrašnjem miru otac Simeon Kragiopulos ne nudi utehu, već put do slobode od nevidljivog pritiska koji vlada životom modernog čoveka.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.