Schutterstock/Ground PictureBombardovanje Beograda 1941. godine
Mahmud je uvek znao ko je i šta je, svoje srpsko poreklo od pre 500 godina i imao je želju da se vrati u pravoslavlje.
Uzrečica "prodao veru za večeru" još uvek pogrdno označava onog koji je prevrtljiv. Odreći se vere na našim prostorima nikad nije bilo nešto na šta se gleda blagonaklono.
Na našim prostorima, oni koji prelaze na pravoslavlje, mahom se samo vraćaju na njega. Jedan od njih je i Mahmud Bušatlija, ekonomista i konsultant za strana ulaganja koji je nakon 500 godina odlučio da se vrati pravoslavlju i postane Stanko Crnojević.
Mahmud Bušatlija pravoslavlju se vratio 2014. godina i kako je tada govorio nije prolazio ni kroz jedan ritual kojim se odriče islama, već se samo krstio. Tom prilikom pormenio je i ime i to samo u crkvenim knjigama, dok je u dokumentima ostao Mahmud Bušatlija.
- Ja nisam ni bio musliman. Sticajem okolnosti se to desilo sa mojom porodicom na šta ja nisam mogao da utičem ni na koji način. Iz jedne porodice koja se pre 500 godina islamizirali, svih tih 500 godina mi smo se držali činjenice da je naše nacionalno biće srpsko. Rastao sam u tom jednom ambijentu. Rođen sam odmah posle Drugog svetskog rata, pa to sve nije ni bilo važno - počeo je sa pričom Mahmud Bušatlija, odnosno Stanko Crnojević.
Wikipedia/Istoriska arhiva Negotin
Bombardovanje Beograda 1941. godine
U svojoj ispovesti Bušatlija je rekao da se uvek osećao kao Srbin, kao i čitava njegova porodica.
- Kad sam dovoljno sazreo, onda sam imao potrebu da se priključim nečemu što je naš koren. A to je pravoslavlje. Srbin sam otpočetka, i tako sam se uvek izjašnjavao. Kada sam imao 18 godina i kada sam mogao sam da se deklarišem, ja sam kao i čitava porodica, svi smo se deklarisali kao Srbi.
Podsetimo, Bušatlija potiče od osmanskog paše koji je veoma bio istaknut u Osmanskom carstvu i koji se veoma istakao u pohodu na Crnu Goru, ali i koji nikada nije krio da je potomak Stanka Crnojevića. Nakon pet vekova Mahmud je odlučio da se vrati veri svoje porodice, pravoslavlju.
- Vi ste imali porodice koje su znale svoje srpsko poreklo i to nije bilo strašno priznati. Kroz istoriju imate samo nekoliko porodica koje su se u pravom smislu te reči poturčile. Međutim, one su čak i neke rituale zadržavali. Mi smo znali koja je naša krsna slava. U komunizmu smo poštovali sve, ali nismo praktikovali mnogo. Za 500 godina našeg muslimanskog opredeljnja mi nismo ostavili nijedu džamiju iako smo bili paše. Izgleda da mi nismo bili neki pošteni muslimani, ali smo bili u establišmentu. Ivan Crnojević je bio svestan toga da se ljudi iz Zete ne mogu odbraniti od Turaka, on zna da to nije moguće i u trenucima kada Turci dolaze bilo je normalo da gleda da neko od porodice ostane u vlasti - ispričao je Bušatlija pre par godina.
Kada je bio ugrožen manastir Studenica, 1687. godine, u Crnu reku prenete su mošti Stefana Prvovenčanog i manastirske dragocenosti i tu su boravile devet godina.
Ovaj čin, koji je brzo postao viralan na društvenim mrežama, mnogima je bio podsetnik na zajedništvo i solidarnost koje su nekada bile karakteristične za ovo podneblje.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Podaci sa popisa iz 2023. pokazuju pad udela islamskog stanovništva ispod polovine, dok crkveni izvori ukazuju na rast broja pravoslavnih vernika i otvaraju pitanja o dubljim promenama u zemlji.
Mađarski premijer ističe da će budućnost dece u Evropi odrediti pitanje koje je staro 1.400 godina i pita zašto evropski narodi dopuštaju masovno doseljavanje iz islamskog sveta dok hrišćani ginu na ratištima Ukrajine.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.