Printscreen/X/ Philip Claeys, Shutterstock/elenaburn
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
Nakon Božića, kada su zabranjene praznična dekoracija i čestitke koje slave Rođenje Hristovo, još jedan veliki praznik hrišćanstva, Vaskrs, metodski i podmuklo se pokušava izbrisati iz kolektivne svesti, zajedno sa tradicijama koje ga prate – sve u ime takozvane bezdušne neutralnosti.
Pod pritiskom političke korektnosti, jedna osnovna škola u Britaniji otkazala je godišnju proslavu i vaskršnju službu „kako bi poštovala različita verska uverenja“.
"Norwood Primary School"u Istliju, u okrugu Hempšir, obavestila je roditelje, staratelje i učenike da ove godine neće biti ni tradicionalne parade sa vaskršnjim kapama ni vaskršnje službe. Direktorka škole, Stefani Mander, objasnila je u svom pismu da je ova odluka doneta kako bi se stvorilo „inkluzivnije okruženje“ koje će poštovati i uvažavati verska uverenja svih učenika i njihovih porodica.
Međutim, mnogi roditelji su na društvenim mrežama izrazili ogorčenje ovom odlukom, nazivajući je „sramotnom“ i „haotičnom“. Neki su se čak zapitali da li će sledeći korak biti potpuno ukidanje božićnih proslava, odnosno onoga što je od njih preostalo.
Freepik
Islamski vernici u džamiji
Škola, koja nema verski identitet i prima decu uzrasta od tri do 11 godina, svoju odluku obrazlaže željom da stvori okruženje u kojem će se svi učenici osećati dobrodošlo, bez obzira na svoju veru.
Umesto proslave Vaskrsa – Nedelja izbeglica
Pismo direktorke Stefani Mander objavljeno je u jednoj Fejsbuk grupi, gde je jedan roditelj komentarisao: -- -- Mislio bih da bi bilo najbolje da slavimo sve praznike, a ne nijedan.“ Druga osoba je napisala: „Lično ne razumem ovu odluku. Roditelji su uvek imali izbor da ne prisustvuju hrišćanskim proslavama. Škola je oduvek bila raznolika i otvorena za sve.
Stefani Mander je navela da škola, umesto Vaskrsa, planira da obeleži Nedelju izbeglica u junu.
- Razumemo da ova promena može biti razočaravajuća za neke, posebno za one koji su voleli ove tradicije tokom svih ovih godina. Međutim, smatramo da je ova odluka u skladu sa našim vrednostima inkluzivnosti i poštovanja različitosti. Istražujemo alternativne načine za obeležavanje ovog perioda u godinama koje dolaze, na način koji će uključiti svu decu i odražavati bogatu kulturnu raznolikost naše zajednice. Cenimo vaše razumevanje i podršku dok prolazimo kroz ovu tranziciju. Ako imate bilo kakva pitanja ili zabrinutosti, ne oklevajte da kontaktirate školsku upravu. Hvala vam na kontinuiranoj podršci - naglašava se u saopštenju direktorke.
BREAKING 🚨: Some primary schools across the United Kingdom have cancelled EASTER.
Norwood Primary School in Eastleigh is one of the institutions that plans to replace Easter celebrations with a "refugee week" to promote diversity.
- Tokom cele školske godine, značajni praznici u životu dece i školske zajednice se obeležavaju i slave zajedno. Među njima su dva najvažnija islamska praznika (praznik prekida posta i praznik žrtve), hinduistički praznik Divali, Božić i Vaskrs. Tokom ovih perioda, škola poziva članove šire školske zajednice da vode školske skupove i obrazovne aktivnosti kako bi sa učenicima podelili svoja uverenja.
"Norwood Primary School" je u septembru 2024. ocenjena kao „dobra“ u svim kategorijama od strane britanske inspekcije za obrazovanje (Ofsted), osim u kategoriji „rezultati za decu i učenike“, za koju je utvrđeno da „zahteva poboljšanja“.
Ovo je posledica oštrih reakcija koje je prošle godine izazvala direktorka druge škole u Hempširu, kada je zatražila da se sve reference na Božić uklone iz tradicionalne novogodišnje pantomime namenjene 126 učenika. Tada su roditelji osudili odluku da se ništa vezano za hrišćanski praznik ne uključi u proslavu, kako bi ona bila „inkluzivna“ za decu svih religija.
«Reis door Belgiquistan: » Leidend Frans weekblad Le Figaro Magazine brengt een dossier over de gecombineerde druk van de islamisering en de woke-waanzin in België.
Wat « onze » mainstream media vanzelfsprekend vinden, is dat niet in onze buurlanden (waar ze al wat gewoon zijn). pic.twitter.com/hTW5a8sw7q
— Philip Claeys (@Philip_Claeys) March 23, 2025
Ova priča pokazuje da postepena dekonstrukcija naših tradicija pod izgovorom lažne neutralnosti i inkluzivnosti nije znak napretka, već odustajanja. Kada se „inkluzivnost“ pretvara u brisanje našeg evropskog i verskog identiteta, to više nije poštovanje – već nametanje nepodnošljive uniformnosti. Umesto da prigrlimo različitost, žrtvujemo svoje korene i tradicije na oltaru političke korektnosti. Postavlja se pitanje – dokle će evropska kultura biti potisnuta u ime tzv. tolerancije?
Putovanje u "Belgistan"
Naslovna strana prošlonedeljnog izdanja magazina Le Figaro Magazine u Francuskoj izazvala je brojne reakcije. Pod naslovom "Putovanje u Belgistan" i podnaslovom "Kako se islam nametnuo Belgiji", časopis koji izlazi zajedno sa poznatim listom Le Figaro, koji naginje ka desnom centru, upozorava na rastući uticaj islama u Belgiji, ali i u samoj Francuskoj. Takođe izražava zabrinutost zbog gubitka tradicionalnog identiteta Francuza, što, kako navodi, predstavlja trend prisutan i u Velikoj Britaniji, gde se iz školskog kalendara pokušava ukloniti proslava Uskrsa.
U Belgiji, koalicija koju predvodi flamanski konzervativac Bart de Vefer obećala je da će promeniti situaciju, ali belgijsko društvo izgleda zarobljeno između pritiska savremenih multikulturalnih politika i sve prisutnijeg islamskog uticaja. Brisel, prestonica Evrope, u poslednjih nekoliko godina prolazi kroz intenzivne promene, te sve manje podseća na tradicionalni evropski grad. Uticaj islamskih zajednica raste, dok se u nekim delovima grada formiraju zatvorene zajednice koje ne ostvaruju interakciju sa ostatkom društva.
Freepik
Islamski vernici u džamiji
Na primer, u centru grada, blizu železničke stanice Gare du Nord, u opštini Skarbek, postoje dva društvena miljea koja koegzistiraju, ali bez međusobne interakcije. S jedne strane, ulica Aerschot puna je izloga bordela, gde su tela prostitutki izložena prolaznicima kao roba. S druge strane, ulica Brabant nudi potpuno drugačiju atmosferu, sa trgovinama koje promovišu verske vrednosti, dok se u njima mogu pronaći tepisi i knjige namenjene vernicima za molitvu.
Na mnogim mestima prisutna je takozvana "islamska ekonomija", sa prodavnicama i uslugama koje prvenstveno služe muslimanskim zajednicama, ali i pojedincima sa radikalnijim pogledima na religiju, prema izveštaju francuskog magazina. Ova pojava ilustrovana je scenom u kojoj mlada žena lista knjigu u kojoj devojka objašnjava zašto nosi džilbab – tradicionalnu odeću koja pokriva celo telo od vrata do stopala, često u kombinaciji sa maramom koja prekriva glavu.
U mnogim delovima belgijske prestonice, prisustvo islamskih zajednica postaje sve izraženije, kako u javnim prostorima, tako i u svakodnevnom životu stanovnika. Sve veći broj žena, uključujući i mlade devojke, kreće se gradom potpuno pokrivene. Većina prodavnica u određenim kvartovima je specifičnog karaktera, što smanjuje raznovrsnost ponude i dodatno osnažuje segregaciju.
Printscreen/X/ Philip Claeys
Naslovna strana magazina "Le Figaro"
Belgijske vlasti suočavaju se s izazovom pronalaženja ravnoteže između multikulturalizma i očuvanja nacionalnog identiteta, ali konkretne mere nisu preduzete. Uticaj islamskih zajednica nastavlja da raste, dok mnogi Belgijanci, u strahu od optužbi za islamofobiju, biraju da ne reaguju, što je situacija prisutna i u Francuskoj, ali i u drugim evropskim zemljama, uključujući i Grčku.
Ipak, ni Le Figaro Magazine nije prošao bez kritika. Ovaj časopis, jedan od retkih u Evropi koji je ukazao na ubrzane društvene promene, optužen je za ksenofobiju, rasizam, govor mržnje i desničarsku pristrasnost. Kritičari navode da je naglašavanjem islamskog uticaja i nazivajući Belgiju "Belgistanom", časopis želeo da poveća svoju prodaju i podstakne političke rasprave.
Belgistan, Francistan, Grčistan, Evropistan...?
Situacija u Briselu, kako je opisuje članak u Le Figaro Magazine, podseća na stanje u mnogim evropskim prestonicama, uključujući Atinu, naročito u delovima oko Omonije i centra grada, gde je prisustvo migranata iz zemalja poput Avganistana i Pakistana veoma izraženo i izaziva različite reakcije među stanovnicima.
Baš kao i u Briselu, i u Atini pojedini delovi centra grada prolaze kroz stalnu transformaciju, pri čemu se istovremeno povećava prisustvo migrantskih zajednica i osećaj kulturne promene u Grčkoj. Iako je kulturna raznolikost generalno pozitivna pojava, nedostatak integracije novih zajednica i njihova izolacija, uz istovremeni gubitak tradicionalnog grčkog identiteta, izazivaju zabrinutost kod pojedinih građana.
unknown / imageBROKER / Profimedia
Jedan od simbola Vaskrsa nepoželjan je u pojedinim evropskim instancama
Na primer, u Omoniji je teško prošetati a da se ne stekne utisak da su određeni delovi grada pod dominacijom jedne specifične kulturne i verske zajednice. Međutim, strah od optužbi za "islamofobiju" u Grčkoj je toliko jak da mnogi radije ćute i posmatraju proces iz daljine, kako ne bi bili meta zagovornika multikulturalizma.
U takvom društvenom i političkom kontekstu, Plenarna sednica grčkog Državnog saveta (najvišeg upravnog suda) poništila je Zajedničku ministarsku odluku kojom je Turska označena kao "sigurna treća zemlja" za tražioce međunarodne zaštite iz Sirije, Avganistana, Pakistana, Bangladeša i Somalije. Odluka je doneta zbog nedostatka dovoljno dokaza da se Turska može smatrati bezbednom zemljom, dok je utvrđeno da međunarodni izvori nisu ispravno procenjeni u skladu sa pravnim kriterijumima.
To znači da tražioci azila iz ovih zemalja neće biti automatski vraćani u Tursku, već će se njihovi zahtevi razmatrati pojedinačno, čime se poništavaju i ranije odluke Nezavisnih apelacionih komisija koje su ih odbijale.
Ovaj čin, koji je brzo postao viralan na društvenim mrežama, mnogima je bio podsetnik na zajedništvo i solidarnost koje su nekada bile karakteristične za ovo podneblje.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio tople reči muslimanskim vernicima povodom Ramazanskog bajrama, ističući važnost ljubavi, razumevanja i zajedništva među ljudima.
Čestitati Bajram nije samo formalnost, već izraz iskrene želje za blagostanjem i srećom, što dodatno jača veze među ljudima različitih verskih i kulturnih pozadina.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Novinarka i autorka dokumentarnog filma o Svetoj Mariji Gatčinskoj, Jelena Mićić, u svojoj kolumni daje promišljen osvrt na televizijsku priču o padu Krajine i sudbini jednog čoveka, u kojoj izdaja i vaskrsenje postaju pitanja lične odgovornosti, a ne kolektivnih parola.
Kongresmenka Anna Paulina Luna optužuje ukrajinsku vlast za ograničavanje verskih prava i upozorava da američka finansijska podrška praktično učestvuje u progonu hrišćana, izazivajući odjek među konzervativcima i međunarodnim posmatračima.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.