Credit: AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia, Wikipedia/KaravađoSveti Jovan Krstitelj
Naučnici nemaju mnogo podataka i nisu sigurni gde se tačno čuva glava Jovana Krstitelja, jer je istorija ovog događaja veoma maglovita.
Prema Jevanđelju, prorok Jovan je ubijen po nalogu Iroda Antipe, cara Galileje, koji je uvek visoko cenio Jovana.
Međutim, on je osudio vladara zbog braka sa ženom brata - Irodijadom, nakon čega je besni kralj zatvorio Krstitelja. Irodijada, „budući ljuta na njega, htela je da ga ubije, ali nije mogla“, sve dok se nije pojavio pogodan trenutak.
Wikipedia
Prikaz cara Iroda
Na jednom od praznika, Salomija, Irodijadina ćerka, „igrala je i ugodila Irodu i onima koji su sedeli s njim“. I car joj je dozvolio da traži od njega sve što poželi.
Wikipedia Fra Filipo Lipi - Web Gallery of Art
Salomija, Irodijadina ćerka
Ona je izašla i pitala majku šta da traži, na šta je dobila odgovor: glavu Jovana Krstitelja. Devojka je to zatražila od cara, svedoči Jevanđelje po Marku.
Irod nije želeo da prekrši obećanje. Pozvao je vojnika i naredio da se ispuni molba devojke. Ubrzo su krvavi dar poklonili Irodijadi, koju je ona, prema legendi, u naletu besa probila bodežom.
Učenici Jovanovi su ga sahranili, ali šta se dogodilo sa glavom - u Svetom pismu nije napisano. Sačuvano je predanja da ju je carica sakrila u dvorcu. Međutim, Jovanova žena je ukrala glavu, stavila je u testiju i tajno zakopala u blizini Jerusalima.
Nakon deset godina je zemlju kupio bogati hrišćanin Inokentije, koji je pronašao posudu sa relikvijom. Ovaj događaj je ušao u crkveni kalendar kao prvi pronalazak glave Jovana Krstitelja i obeležava se 9. marta. Inokentije je pred smrt odlučio da sakrije glavu, zakopao je i na tom mestu izgradio crkvu. Međutim, vremenom je crkva propadala i rušila se, a samim tim je i relikvija izgubljena.
Kako se izgubila?
SPC
Sveti Jovan Krstitelj
Dogodilo se čudo i po legendi u IV veku se Jovan Krstitelj pojavio u snu dvojice monaha koji su došli u Jerusalim i pokazali im gde se nalazi glava. Stavili su je u vreću, ali su na putu do kuće sreli grnčara iz sirijskog grada Emesa.
On je u snu video proroka koji mu je rekao da od monaha uzme to što su našli i grnčar je to i uradio. Međutim, četiri godine kasnije je ponovo glava izgubljena. Tek je 452. godine drugi put pronađena, monah Markel je iskopao relikviju u Emesi. Crkvena predanja kažu da je glava prebačena u Konstantinopolj, gde je čuvana nekoliko vekova. Međutim, još u XVII veku francuski istoričari su primetili da u srednjovekovnoj Evropi o ovom događaju nisu ništa znali. Smatralo se da su mošti i dalje bile u Emesi. U X veku se tragovi gube i ostale su tri verzije gde se nalaze glave proroka.
Delovi jedne celine
Ikonoborci, koji su smatrali da je važno da se ikone i drugi sppomenici uništavaju, su 720-ih godina došli na vlast u Vizantiji i počeli da uništavaju ne samo svete slike, već i druge artefakte, jer su ih smatrali ostacima paganskih vremena. Tužnu sudbinu je doživela i glava Jovana Krstitelja.
Međutim, vernici su uspeli da je spasu tako što su preneli svetilište iz Emesa u grad Komana. Problem je bio u tome što su tada postojala dva grada sa tim imenom. Jedan u Kapadokiji, teritoriji današnje Turske, a drugi u Abhaziji. Većina naučnika smatra da se ona nalazila u okolini Crnog mora. Ovaj region je skoro hiljadu godina bio utočište za hrišćane koji su progonjeni. Kada su ikonoborci otišli sa vlasti 843. godine, glava je isporučena u Konstantinopolj. Ovaj događaj se obeležava 7. juna i to je datum kada je glava pronađena po treći put.
Tokom vladavine cara Konstantina IX Monomaha relikvija je podeljena na nekoliko delova i ti delovi su se čuvali u različitim hramovima vizantijske prestonice. Krstaši su 1204. godine odneli neke fragmente u Evropu, u francuski grad Amjene, drugi u katedralu San Silvestro Kapite u Rimu, a ono što osvajači nisu uspeli da uzmu je odneto na Svetu goru.S obzirom na to da su u srednjem veku relikvije osim duhovne imale i važnu političku ulogu, njih su stalno razmenjivali.
Oduzeo glavu od brata
Svetinja se na teritoriji današnje Gruzije čuvala sve do XIII veka. Tada je glavu uzeo brat vladara zemlje Arcah, jermenski naziv regiona Nagorno Karabah, koji se zvao Džalal Dola. On je glavu predao bratu, ali je kasnije tražio da mu vrati, što mu brat nije ispunio. Dola ju je ukrao i odneo u Gandžak i sagradio crkvu u slavu Boga Hrista i Svetog Jovana Krstitelja i crkvi je dao ime Sveti Jovan.
Kamenje koje krvari
Credit: AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia
Velika džamija u Damasku
Po trećoj verziji glava je odneta iz Emesa mnogo pre VIII veka i odneta u Damask. Prema vizantijskoj tradiciji, glava je položena u bogato ukrašenom hramu iz VI veka, čije su zidine i danas u dobrom stanju. Legenda govori da su radnici prilikom izgradnje naišli na grobnicu koja nije označena i odlučili su da je sruše. Samo su nekoliko zidova srušili, a onda je iz kamena počela da teče krv. Hrišćani su saopštili kalifu Al-Validi, koji je izgradio džamiju, da u grobu počiva glava Jovana Krstitelja.
On je naredio da se iznad tog mesta podigne specijalni šator. Svake godine se i dan-danas tu mole hiljade muslimana koji smatraju da je Jovan Krstitelj islamski prorok. Niko ne zna precizno da li je glava sahranjena u celini ili je to jedan njen deo, jer nije bilo nekih velikih istraživanja.
Istraživanja nije bilo ni na temu relikvija koje se čuvaju u Rimu, Amjenu, Svetoj Gori i Nagorno Karabahu. Naučnici smatraju da je nemoguće rešiti ovu zagonetku jer ima malo podataka, javlja Sputnjik.
Kada je bio ugrožen manastir Studenica, 1687. godine, u Crnu reku prenete su mošti Stefana Prvovenčanog i manastirske dragocenosti i tu su boravile devet godina.
Ovaj čin, koji je brzo postao viralan na društvenim mrežama, mnogima je bio podsetnik na zajedništvo i solidarnost koje su nekada bile karakteristične za ovo podneblje.
Očevici svedoče o brutalnim egzekucijama hrišćanske zajednice, spaljenim domovima i telima razbacanim po ulicama. dok međunarodna zajednica ostaje pasivna.
Portal Religija.rs posetio je Kućance, rodno mesto patrijarha Pavla, gde nas je dočekao protojerej Dragan Gaćeša i ispričao neispričane priče o blaženopočivšem poglavaru Srpske pravoslavne crkve, koga ovde već proslavljaju kao sveca.
Nakon što su Persijanci osvojili Svetu zemlju i polomili koplje na dva dela, njegov vrh je otišao u Carigrad gde se čuvao u crkvi Svete Sofije, a posle u crkvi Device Faroske.
Od Pashe do Pashe, kroz osam glasova i specifičnu numeraciju, crkveni kalendar nas vodi kroz duhovne cikluse. Zašto je nedeljni dan, iako početak sedmice, zapravo ključni element koji oblikuje naš odnos prema vremenu i životu?
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Portal Religija.rs posetio je Kućance, rodno mesto patrijarha Pavla, gde nas je dočekao protojerej Dragan Gaćeša i ispričao neispričane priče o blaženopočivšem poglavaru Srpske pravoslavne crkve, koga ovde već proslavljaju kao sveca.
Nakon što su Persijanci osvojili Svetu zemlju i polomili koplje na dva dela, njegov vrh je otišao u Carigrad gde se čuvao u crkvi Svete Sofije, a posle u crkvi Device Faroske.
Od Pashe do Pashe, kroz osam glasova i specifičnu numeraciju, crkveni kalendar nas vodi kroz duhovne cikluse. Zašto je nedeljni dan, iako početak sedmice, zapravo ključni element koji oblikuje naš odnos prema vremenu i životu?
Portal Religija.rs posetio je Kućance, rodno mesto patrijarha Pavla, gde nas je dočekao protojerej Dragan Gaćeša i ispričao neispričane priče o blaženopočivšem poglavaru Srpske pravoslavne crkve, koga ovde već proslavljaju kao sveca.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Akatist Presvetoj Bogorodici, uzneo molitve za spokoj duša nastradalih i za isceljenje povređenih u nesreći koja je potresla ceo region.
U svetogorskim manastirima časovnici postoje, ali ne diktiraju život. Podvižnici žive po vizantijskom računanju vremena, gde je 12 časova onda kada počinje zalazak sunca.
Starešina hrama hrama Svete Trojice je detaljno opisao dan kada je, po pozivu prijatelja, otišao u kuću čoveka koji je tvrdio da predmeti mirotoče onda kada počne da poje crkvene pesme.
Ova jednostavna, ali bogata poslastica od suvih smokava, grožđa i oraha idealna je za dane posta na vodi – bez šećera, brašna i ulja, a puna prirodne slasti i hranljivih sastojaka.
Na opelu nevinim žrtvama koje su izgubile život u noći koja je zauvek promenila Kočane i ostavila prazne školske klupe, arhiepiskop Stefan uputio je poruku koja tera suze na lice, ali istovremeno podseća na suštinu pravoslavne vere – veru u život večni.