Credit: AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia, Wikipedia/KaravađoSveti Jovan Krstitelj
Naučnici nemaju mnogo podataka i nisu sigurni gde se tačno čuva glava Jovana Krstitelja, jer je istorija ovog događaja veoma maglovita.
Prema Jevanđelju, prorok Jovan je ubijen po nalogu Iroda Antipe, cara Galileje, koji je uvek visoko cenio Jovana.
Međutim, on je osudio vladara zbog braka sa ženom brata - Irodijadom, nakon čega je besni kralj zatvorio Krstitelja. Irodijada, „budući ljuta na njega, htela je da ga ubije, ali nije mogla“, sve dok se nije pojavio pogodan trenutak.
Wikipedia
Prikaz cara Iroda
Na jednom od praznika, Salomija, Irodijadina ćerka, „igrala je i ugodila Irodu i onima koji su sedeli s njim“. I car joj je dozvolio da traži od njega sve što poželi.
Wikipedia Fra Filipo Lipi - Web Gallery of Art
Salomija, Irodijadina ćerka
Ona je izašla i pitala majku šta da traži, na šta je dobila odgovor: glavu Jovana Krstitelja. Devojka je to zatražila od cara, svedoči Jevanđelje po Marku.
Irod nije želeo da prekrši obećanje. Pozvao je vojnika i naredio da se ispuni molba devojke. Ubrzo su krvavi dar poklonili Irodijadi, koju je ona, prema legendi, u naletu besa probila bodežom.
Učenici Jovanovi su ga sahranili, ali šta se dogodilo sa glavom - u Svetom pismu nije napisano. Sačuvano je predanja da ju je carica sakrila u dvorcu. Međutim, Jovanova žena je ukrala glavu, stavila je u testiju i tajno zakopala u blizini Jerusalima.
Nakon deset godina je zemlju kupio bogati hrišćanin Inokentije, koji je pronašao posudu sa relikvijom. Ovaj događaj je ušao u crkveni kalendar kao prvi pronalazak glave Jovana Krstitelja i obeležava se 9. marta. Inokentije je pred smrt odlučio da sakrije glavu, zakopao je i na tom mestu izgradio crkvu. Međutim, vremenom je crkva propadala i rušila se, a samim tim je i relikvija izgubljena.
Kako se izgubila?
SPC
Sveti Jovan Krstitelj
Dogodilo se čudo i po legendi u IV veku se Jovan Krstitelj pojavio u snu dvojice monaha koji su došli u Jerusalim i pokazali im gde se nalazi glava. Stavili su je u vreću, ali su na putu do kuće sreli grnčara iz sirijskog grada Emesa.
On je u snu video proroka koji mu je rekao da od monaha uzme to što su našli i grnčar je to i uradio. Međutim, četiri godine kasnije je ponovo glava izgubljena. Tek je 452. godine drugi put pronađena, monah Markel je iskopao relikviju u Emesi. Crkvena predanja kažu da je glava prebačena u Konstantinopolj, gde je čuvana nekoliko vekova. Međutim, još u XVII veku francuski istoričari su primetili da u srednjovekovnoj Evropi o ovom događaju nisu ništa znali. Smatralo se da su mošti i dalje bile u Emesi. U X veku se tragovi gube i ostale su tri verzije gde se nalaze glave proroka.
Delovi jedne celine
Ikonoborci, koji su smatrali da je važno da se ikone i drugi sppomenici uništavaju, su 720-ih godina došli na vlast u Vizantiji i počeli da uništavaju ne samo svete slike, već i druge artefakte, jer su ih smatrali ostacima paganskih vremena. Tužnu sudbinu je doživela i glava Jovana Krstitelja.
Međutim, vernici su uspeli da je spasu tako što su preneli svetilište iz Emesa u grad Komana. Problem je bio u tome što su tada postojala dva grada sa tim imenom. Jedan u Kapadokiji, teritoriji današnje Turske, a drugi u Abhaziji. Većina naučnika smatra da se ona nalazila u okolini Crnog mora. Ovaj region je skoro hiljadu godina bio utočište za hrišćane koji su progonjeni. Kada su ikonoborci otišli sa vlasti 843. godine, glava je isporučena u Konstantinopolj. Ovaj događaj se obeležava 7. juna i to je datum kada je glava pronađena po treći put.
Tokom vladavine cara Konstantina IX Monomaha relikvija je podeljena na nekoliko delova i ti delovi su se čuvali u različitim hramovima vizantijske prestonice. Krstaši su 1204. godine odneli neke fragmente u Evropu, u francuski grad Amjene, drugi u katedralu San Silvestro Kapite u Rimu, a ono što osvajači nisu uspeli da uzmu je odneto na Svetu goru.S obzirom na to da su u srednjem veku relikvije osim duhovne imale i važnu političku ulogu, njih su stalno razmenjivali.
Oduzeo glavu od brata
Svetinja se na teritoriji današnje Gruzije čuvala sve do XIII veka. Tada je glavu uzeo brat vladara zemlje Arcah, jermenski naziv regiona Nagorno Karabah, koji se zvao Džalal Dola. On je glavu predao bratu, ali je kasnije tražio da mu vrati, što mu brat nije ispunio. Dola ju je ukrao i odneo u Gandžak i sagradio crkvu u slavu Boga Hrista i Svetog Jovana Krstitelja i crkvi je dao ime Sveti Jovan.
Kamenje koje krvari
Credit: AA/ABACA / Abaca Press / Profimedia
Velika džamija u Damasku
Po trećoj verziji glava je odneta iz Emesa mnogo pre VIII veka i odneta u Damask. Prema vizantijskoj tradiciji, glava je položena u bogato ukrašenom hramu iz VI veka, čije su zidine i danas u dobrom stanju. Legenda govori da su radnici prilikom izgradnje naišli na grobnicu koja nije označena i odlučili su da je sruše. Samo su nekoliko zidova srušili, a onda je iz kamena počela da teče krv. Hrišćani su saopštili kalifu Al-Validi, koji je izgradio džamiju, da u grobu počiva glava Jovana Krstitelja.
On je naredio da se iznad tog mesta podigne specijalni šator. Svake godine se i dan-danas tu mole hiljade muslimana koji smatraju da je Jovan Krstitelj islamski prorok. Niko ne zna precizno da li je glava sahranjena u celini ili je to jedan njen deo, jer nije bilo nekih velikih istraživanja.
Istraživanja nije bilo ni na temu relikvija koje se čuvaju u Rimu, Amjenu, Svetoj Gori i Nagorno Karabahu. Naučnici smatraju da je nemoguće rešiti ovu zagonetku jer ima malo podataka, javlja Sputnjik.
Kada je bio ugrožen manastir Studenica, 1687. godine, u Crnu reku prenete su mošti Stefana Prvovenčanog i manastirske dragocenosti i tu su boravile devet godina.
Ovaj čin, koji je brzo postao viralan na društvenim mrežama, mnogima je bio podsetnik na zajedništvo i solidarnost koje su nekada bile karakteristične za ovo podneblje.
Očevici svedoče o brutalnim egzekucijama hrišćanske zajednice, spaljenim domovima i telima razbacanim po ulicama. dok međunarodna zajednica ostaje pasivna.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Pogođeni Novi Pazar, Tutin i Sjenica - nestali prilozi vernika, a tragovi upućuju na pažljivo isplanirane akcije dok policija pokušava da razotkrije ko stoji iza svega.
Podaci sa popisa iz 2023. pokazuju pad udela islamskog stanovništva ispod polovine, dok crkveni izvori ukazuju na rast broja pravoslavnih vernika i otvaraju pitanja o dubljim promenama u zemlji.
Inicijativa Usamea Zukorlića da se na vakufskoj parceli izgradi veliki versko-obrazovni kompleks otvara šira pitanja – o nasleđu rahmetli muftije Zukorlića, o borbi za imovinu i o mestu bošnjačke zajednice u Srbiji i Evropi.
Mađarski premijer ističe da će budućnost dece u Evropi odrediti pitanje koje je staro 1.400 godina i pita zašto evropski narodi dopuštaju masovno doseljavanje iz islamskog sveta dok hrišćani ginu na ratištima Ukrajine.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.