U jednom malom selu na Balkanu, dogodio se gest koji je pokazao pravu suštinu ljudskosti i međusobnog poštovanja. Kada je preminuo stariji Srbin koji je živio sam, njegovi komšije Bošnjaci odlučili su da mu organizuju sahranu po pravoslavnim običajima, jer nije imao nikog bliskog da se pobrine za njegov poslednji ispraćaj.
Ovaj čin, koji je brzo postao viralan na društvenim mrežama, mnogima je bio podsetnik na zajedništvo i solidarnostkoje su nekada bile karakteristične za ovo podneblje, javlja jablanicalive.
Komšijska pomoć u najtežem trenutku
Preminuli Srbin, kako navode meštani, godinama je živio u skromnim uslovima i bez bliže porodice. Međutim, komšije muslimani nikada ga nisu zaboravili – često su mu pomagali, donosili hranu i brinuli se o njemu kada mu je bilo potrebno.
Kada je došao trenutak njegovog poslednjeg ispraćaja, nisu želeli da ostane neukopan, pa su zajedničkim snagama organizovali sahranu po pravoslavnim običajima, pozvali sveštenika i obavili sve što je bilo potrebno, poštujući pravoslavnu veru i tradiciju.
Na snimku koji je objavljen na društvenim mrežama vidi se grupa meštana koji sa dubokim poštovanjem i dostojanstvom ispraćaju svog preminulog komšiju.
- Ovo su vrednosti koje ne smemo zaboraviti. Nema razlike među nama kada je u pitanju dobrota i ljudskost. Danas smo ispratili našeg komšiju onako kako bi to uradila njegova porodica, da je imao nekoga - rekao je jedan od učesnika sahrane.
Poruka koja ostaje
Ova priča podseća na ono što su naši preci praktikovalo vekovima – poštovanje tuđe vere, običaja i dostojanstva. Iako su ratovi i podele ostavili trag, ovakvi primeri dokazuju da međuljudski odnosi mogu i moraju opstati uprkos svemu.
Mnogi koji su videli ovaj video istakli su da bi ovakvi primeri trebali biti češći u javnosti, jer pokazuju pravu suštinu suživota i komšijske ljubavi, bez obzira na nacionalnost i veru.
Kada je bio ugrožen manastir Studenica, 1687. godine, u Crnu reku prenete su mošti Stefana Prvovenčanog i manastirske dragocenosti i tu su boravile devet godina.
Što se tiče stava crkve oko sahrane pokojnika, za nju su najvažniji žito, vino i sam čin opela.
Nedoumica mnogih muslimanki je da li smeju da koriste parfem izrazitog mirisa, a o tome verski znaoci kažu sledeće.
Po hrišćanskom verovanju, smrt je prelazak iz ovozemaljskog privremenog života u nebeski večni život. i zato se svaki vernik celoga svoga života priprema za taj prelazak