U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
U pravoslavlju hleb nije samo hrana, već simbol života, zajedništva i Božjeg blagoslova. Od slavskog kolača do svakodnevne trpeze, hleb je vekovima imao posebno mesto u domu i običajima našeg naroda, pa su stari s razlogom govorili da je greh bacati i najmanju koricu. O tome je često govorio i patrijarh Pavle, podsećajući koliko truda, nade i Božje milosti stoji iza svakog zalogaja hleba.
- Eto, kako se olako baci parče hleba. A pre godinu dana neko je orao njivu, sejao, strahovao da mlade biljke ne izmrznu od mraza i čekao da padne sneg, koji će pokriti i zaštititi pšenicu. U proleće žito je raslo pod blagim sunčevim zracima. Pa, u leto, kad sazri, strepeo čovek hoće li pasti grad ili naići oluja i uništiti sav trud. Potom je žito žnjeo po najvećoj vrućini, pa ga nosio u mlin. Neko je to brašno sa vodom mesio i od testa pekao hleb. Da bi hleb došao na naš sto, potrebna je puna godina rada mnogih ruku i Božji blagoslov. Hleb treba poštovati - govorio je blaženopočivši patrijarh Pavle.
Upravo zato su naše bake bile domišljate i od bajatog hleba pravile ukusna jela koja su okupljala porodicu oko stola. Jedan od takvih starinskih recepata su i uštipci od starog hleba — jednostavni, mirisni i puni ukusa koji vraćaju u detinjstvo.
Sastojci
100 g putera
1 celo jaje
1 žumance
200 g starog hleba
3–4 kašike mleka
malo soli
1 šoljica ulja
Magnific
Uštipci od starog hleba
Priprema
Stari hleb isitnite i prelijte mlekom.
Puter penasto umutite, dodajte jaje, žumance i posolite.
Nabubreli hleb iscedite i sjedinite sa smesom od putera.
Sve dobro izmešajte i ostavite da stoji jedan sat. Nakon toga u tiganju zagrejte ulje i od pripremljene mase pravite male uštipke, pa ih spuštajte u ulje.
Pržite dok ne porumene sa svih strana.
Savet
Ove uštipke možete služiti za doručak uz različite namaze ili kao dodatak drugim jelima.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
U slojevima mesa, testenine i zapečenog sira krije se jelo koje je nastajalo u danima kada nema posta, skromno, zasitno i duboko ukorenjeno u ritam života ravnice.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Od osušenih ostataka nastaju puding sa jabukama i suvim grožđem, carski drobljenac i mirisne prezle za knedle, baš po receptima koji su čuvali svaku koricu.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.