NEĆEMO ZABORAVITI OVO OPELO, I TO DA ŠKOLSKOG DRUGA PRVOGA ŠALJEMO U BOŽJE NARUČJE: Potresne reči jeromonaha Nikolaja na sahrani mladog sveštenika Bogdana
Zaupokojenom liturgijom i opelom u manastiru u Gornjem Dragljevcu ispraćen protojerej Bogdan Stjepanović; beseda jeromonaha Nikolaja obeležila oproštajnu službu.
U manastiru Svetog arhangela Gavrila u Gornjem Dragljevcu, molitveno je ispraćen u večnost novoprestavljeni sluga Božiji, protojerej Bogdan Stjepanović.
Po blagoslovu mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija, svetu zaupokojenu liturgiju služio je umirovljeni episkop Konstantin, uz sasluženje sveštenstva i đakonstva Eparhije zvorničko-tuzlanske i drugih eparhija Srpske pravoslavne crkve.
Posle liturgije služeno je opelo, kojem su prisustvovali porodica, sveštenstvo, monaštvo, kao i mnogobrojni verni narod. Telo novoprestavljenog prote Bogdana potom je sahranjeno na groblju u Gornjem Dragljevcu.
Oproštajno slovo jeromonaha Nikolaja Jocića
Na kraju opela, nad odrom prote Bogdana govorio je jeromonah Nikolaj Jočić, u ime generacije školskih drugova iz Bogoslovije "Sveti Sava" u Beogradu.
On je na početku obraćanja naglasio i ličnu i sabornu dimenziju trenutka:
- Preosvećeni vladiko, visoko prečasni i prečasni oci, prepodobne monahinje i monaštvo, arhimandriti, verni narode, braćo i sestre, dragi oče Lazlo i porodice Stjepanović, draga deco, Palo mi je u deo da se obratim i da pokušam sa par reči u ime svih… u ovom, naravno, pre svega tužnom i bolnom trenutku, ali ujedno, priznajmo to, i svečanom trenutku, zato što smo ovaj uzvišeni čin opela započeli sa "Hristos Vaskrese"… kažem par reči.
U nastavku besede jeromonah je govorio o tri duhovna rođenja čoveka, o tajni smrti i vaskrsenja, kao i o granici ljudskog razumevanja pred Božijom promisli.
Najbolniji trenutak
Posebno snažan deo besede, koji je obeležio čitav oproštaj, bio je onaj u kojem se govori o zajedničkom iskustvu gubitka:
- Ono što znam i vidim po mojim školskim drugovima jeste da je zaista ovo toliko ganulo svakoga da sam siguran da ne samo što mi kažemo po ljudskom, da nećemo zaboraviti, nego nećemo ni moći da zaboravimo, ma hteli ili ne, u bilo kakvim okolnostima i životnim problemima. Nećemo zaboraviti ni ovaj dan i ovo opelo, i to da svog školskog druga prvoga šaljemo u Božje naručje, niko neće zaboraviti, ni njegovu porodicu, ni njegovu suprugu i dečicu - kazao je jeromonaj Nikolaj
Tuga i nada
Jeromonah Nikolaj je naglasio da hrišćanska vera ne ukida bol, ali ga preobražava:
- Ne možemo prezreti tugu, i tuga ne sme da se potisne, ali, naravno, ne sme da pređe u očajanje, zato što temeljimo svoj život u veri na večni život.
Govoreći o tajni ljudskog života i smrti, dodao je:
- Tajna ljudske duše je neistraživa… ostaje tajna mnogo toga što se u nama zbiva.
U završnici besede pozvao je na praštanje i duhovno jedinstvo:
- U ovim trenucima neophodno je da svako u srcu oprosti ako ima bilo kakvu nerešenu ili nemilu situaciju.
I dodao:
- I kao živi i kao pokojni da se predamo Gospodu i da se držimo Krsta Hristovog…
Život i služba prote Bogdana Stjepanovića
Protojerej Bogdan Stjepanović upokojio se 11. maja 2026. godine u 37. godini života u Istanbulu, nakon teške bolesti.
Rođen je 1989. godine u Bijeljini u svešteničkoj porodici. Bogoslovsko obrazovanje stekao je u Bogosloviji "Sveti Sava" u Beogradu, a teološke studije nastavio u Foči. Služio je u okviru Eparhije zvorničko-tuzlanske, gde je obavljao više svešteničkih dužnosti.
Posebno je ostao upamćen kao izuzetan pojac i nosilac savremenog liturgijskog pojanja, a njegovo izvođenje pesme "Od ognjenih jezika rođena" postalo je prepoznatljivo u crkvenom životu.
Porodica i poslednji pozdrav
Iza prote Bogdana ostali su supruga Jovana i četiri kćerke: Hristina, Teodora, Marija i Lidija. Crkva i verni narod oprostili su se od njega u duhu molitve, uz reči nade u vaskrsenje i večni život:
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju praznik Prepodobnog Isakija Ispovednika po starom kalendaru, a Prepodobnog Onufrija Velikog i Svetog Petra Atoskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi blagdan Presvetog Srca Isusovog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Od 2020. godine sa lica Bogorodice "Utešiteljke" u Grčkoj neprestano teku suze, a pred ikonom svakodnevno dolaze ljudi koji traže utehu, nadu i odgovore.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.
U Ruskom domu u Beogradu održan je humanitarni koncert "Mirno nebo za dečiji osmeh 9", uz poziv vikara patrijarha srpskog za pomoć ugroženim Srbima u Eparhiji raško-prizrenskoj.
U selu Resen kod Bosilegrada osveštan je hram Svetog proroka Ilije, čija je gradnja započeta u 19. veku, a dovršena tek danas, kada su meštani ispunili obećanje koje su generacije prenosile kao porodični i seoski amanet.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.