NEĆEMO ZABORAVITI OVO OPELO, I TO DA ŠKOLSKOG DRUGA PRVOGA ŠALJEMO U BOŽJE NARUČJE: Potresne reči jeromonaha Nikolaja na sahrani mladog sveštenika Bogdana
Zaupokojenom liturgijom i opelom u manastiru u Gornjem Dragljevcu ispraćen protojerej Bogdan Stjepanović; beseda jeromonaha Nikolaja obeležila oproštajnu službu.
U manastiru Svetog arhangela Gavrila u Gornjem Dragljevcu, molitveno je ispraćen u večnost novoprestavljeni sluga Božiji, protojerej Bogdan Stjepanović.
Po blagoslovu mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija, svetu zaupokojenu liturgiju služio je umirovljeni episkop Konstantin, uz sasluženje sveštenstva i đakonstva Eparhije zvorničko-tuzlanske i drugih eparhija Srpske pravoslavne crkve.
Posle liturgije služeno je opelo, kojem su prisustvovali porodica, sveštenstvo, monaštvo, kao i mnogobrojni verni narod. Telo novoprestavljenog prote Bogdana potom je sahranjeno na groblju u Gornjem Dragljevcu.
Oproštajno slovo jeromonaha Nikolaja Jocića
Na kraju opela, nad odrom prote Bogdana govorio je jeromonah Nikolaj Jočić, u ime generacije školskih drugova iz Bogoslovije "Sveti Sava" u Beogradu.
On je na početku obraćanja naglasio i ličnu i sabornu dimenziju trenutka:
- Preosvećeni vladiko, visoko prečasni i prečasni oci, prepodobne monahinje i monaštvo, arhimandriti, verni narode, braćo i sestre, dragi oče Lazlo i porodice Stjepanović, draga deco, Palo mi je u deo da se obratim i da pokušam sa par reči u ime svih… u ovom, naravno, pre svega tužnom i bolnom trenutku, ali ujedno, priznajmo to, i svečanom trenutku, zato što smo ovaj uzvišeni čin opela započeli sa "Hristos Vaskrese"… kažem par reči.
U nastavku besede jeromonah je govorio o tri duhovna rođenja čoveka, o tajni smrti i vaskrsenja, kao i o granici ljudskog razumevanja pred Božijom promisli.
Najbolniji trenutak
Posebno snažan deo besede, koji je obeležio čitav oproštaj, bio je onaj u kojem se govori o zajedničkom iskustvu gubitka:
- Ono što znam i vidim po mojim školskim drugovima jeste da je zaista ovo toliko ganulo svakoga da sam siguran da ne samo što mi kažemo po ljudskom, da nećemo zaboraviti, nego nećemo ni moći da zaboravimo, ma hteli ili ne, u bilo kakvim okolnostima i životnim problemima. Nećemo zaboraviti ni ovaj dan i ovo opelo, i to da svog školskog druga prvoga šaljemo u Božje naručje, niko neće zaboraviti, ni njegovu porodicu, ni njegovu suprugu i dečicu - kazao je jeromonaj Nikolaj
Tuga i nada
Jeromonah Nikolaj je naglasio da hrišćanska vera ne ukida bol, ali ga preobražava:
- Ne možemo prezreti tugu, i tuga ne sme da se potisne, ali, naravno, ne sme da pređe u očajanje, zato što temeljimo svoj život u veri na večni život.
Govoreći o tajni ljudskog života i smrti, dodao je:
- Tajna ljudske duše je neistraživa… ostaje tajna mnogo toga što se u nama zbiva.
U završnici besede pozvao je na praštanje i duhovno jedinstvo:
- U ovim trenucima neophodno je da svako u srcu oprosti ako ima bilo kakvu nerešenu ili nemilu situaciju.
I dodao:
- I kao živi i kao pokojni da se predamo Gospodu i da se držimo Krsta Hristovog…
Život i služba prote Bogdana Stjepanovića
Protojerej Bogdan Stjepanović upokojio se 11. maja 2026. godine u 37. godini života u Istanbulu, nakon teške bolesti.
Rođen je 1989. godine u Bijeljini u svešteničkoj porodici. Bogoslovsko obrazovanje stekao je u Bogosloviji "Sveti Sava" u Beogradu, a teološke studije nastavio u Foči. Služio je u okviru Eparhije zvorničko-tuzlanske, gde je obavljao više svešteničkih dužnosti.
Posebno je ostao upamćen kao izuzetan pojac i nosilac savremenog liturgijskog pojanja, a njegovo izvođenje pesme "Od ognjenih jezika rođena" postalo je prepoznatljivo u crkvenom životu.
Porodica i poslednji pozdrav
Iza prote Bogdana ostali su supruga Jovana i četiri kćerke: Hristina, Teodora, Marija i Lidija. Crkva i verni narod oprostili su se od njega u duhu molitve, uz reči nade u vaskrsenje i večni život:
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
Teološki odgovor na ovo pitanje otkriva neverovatnu Hristovu pedagošku mudrost, ali i potresnu brigu za čoveka - čak i za onoga koji će ga na kraju izdati.
Na ovaj dan hramovi su puni vernika i grožđa, ali iza ovog praznika krije se mnogo dublja poruka: događaj na gori Tavor otkriva tajnu Hristove slave i nosi snažnu pouku za život svakog hrišćanina.
U besedi za sredu 12. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni filosofija, ni umetnost, ni kultura, niti bilo koje zemaljsko dostignuće ne mogu dosegnuti visinu Crkve Hristove.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Iz manastira odbacuju tvrdnje o lošim uslovima, navode da su osnovne potrebe obezbeđene i objašnjavaju šta se zapravo dešava sa novim priključkom za pumpu i reorganizacijom parohije.
U svetinji kod Priboja mitropolit mileševski služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju i monaško opelo, a potom besedio o tihom podvigu, smirenju i putu jedne sluškinje Božije koja je dane provodila daleko od zemaljske slave.
U besedi u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira sveštenik Igor Vujisić govorio je o Gospojinskom postu, pokajanju i praštanju, pozivajući vernike da najpre sagledaju sopstvene slabosti.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Preobraženje Gospodnje po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti velikomučenik Andrej Stratilat i 2.593 mučenika s njim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ivana Eudesa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetogorski starac govorio je o nemiru koji nastaje kada čovek pokušava da upravlja svakim ishodom i ukazao na put koji vodi ka drugačijem odnosu prema onome što mu život donosi.
Ovo je jedan je od najvećih hrišćanskih praznika, a vekovima ga prate brojni običaji i verovanja koji svedoče o promenama u prirodi, dolasku jeseni, novom rodu i odnosu čoveka prema Božjim darovima.