Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
U pravoslavnoj teologiji i kanonskom pravu važi jedno od najstrožih pravila duhovnog života - krštenje se obavlja samo jednom i nikada se ne sme ponavljati.
Budući da predstavlja duhovno rođenje čoveka za večnost, ono je neponovljivo.
Svaki pokušaj ponovnog krštenja nad osobom koja je već krštena smatra se teškim grehom i hulom na Duha svetoga.
Međutim, Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja ove Svete tajne, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Krštenje u nuždi: Izuzetak koji potvrđuje pravilo
Naime, svaki mirjanin hrišćanin može krstiti osobu koja je u smrtnoj opasnosti, u odsustvu sveštenika.
Ovaj izuzetan čin, koji se naziva i kliničko krštenje i krštenje u nuždi, primenjuje se isključivo radi spasenja ljudske duše u momentima kada preti neposredna smrt. Sve što je potrebno jeste da mirjanin pravilno izgovori formulu krštenja:
Mitropolija zagrebaćko-ljubljanska
Kod dopune krštenja izvršenog u nuždi ne mora se vršiti pogruženje
"Krštava se sluga Božiji (ime) u ime Oca, Sina i Svetoga duha, Amin", uz trokratno kropljenje ili zapljuskivanje vodom.
Postupak u slučaju preživljavanja i dopunjenje Svete Tajne
Ukoliko se dogodi da osoba krštena preživi, krštenje se ne ponavlja, ali prema članu 204 Nomokanona Velikog Trebnika, kao i odgovoru Svetog Fotija Carigradskog episkopu Lavu Kalabrijskom, preživela osoba treba naknadno da ode kod sveštenika radi dopunjenja Svete tajne krštenja i "savršenja nad njim miropomazanja".
Sveštenik u hramu tada ne ponavlja samu formulu krštenja niti pogruženje, već čita izostavljene molitve i stavlja pečat dara Duha svetoga kroz Svetu tajnu miropomazanja. Time se ovaj izuzetni obred, započet u nuždi, potpuno dovršava i osoba se uvodi u punopravni život Crkve.
U pravno-bogoslovskoj analizi grčki mitropolit objašnjava zašto, prema učenju Pravoslavne crkve, zahtev za brisanje iz Knjige krštenih nije prihvatljiv.
Mnogi u nevolji pomoć traže od lažnih iscelitelja i vračara, ali Crkva podseća da je Krštenje jedinstvena Sveta tajna i da se od straha ne oslobađamo vračanjem, već verom, pokajanjem i životom u Hristu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.