Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
U pravoslavnoj teologiji i kanonskom pravu važi jedno od najstrožih pravila duhovnog života - krštenje se obavlja samo jednom i nikada se ne sme ponavljati.
Budući da predstavlja duhovno rođenje čoveka za večnost, ono je neponovljivo.
Svaki pokušaj ponovnog krštenja nad osobom koja je već krštena smatra se teškim grehom i hulom na Duha svetoga.
Međutim, Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja ove Svete tajne, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Krštenje u nuždi: Izuzetak koji potvrđuje pravilo
Naime, svaki mirjanin hrišćanin može krstiti osobu koja je u smrtnoj opasnosti, u odsustvu sveštenika.
Ovaj izuzetan čin, koji se naziva i kliničko krštenje i krštenje u nuždi, primenjuje se isključivo radi spasenja ljudske duše u momentima kada preti neposredna smrt. Sve što je potrebno jeste da mirjanin pravilno izgovori formulu krštenja:
Mitropolija zagrebaćko-ljubljanska
Kod dopune krštenja izvršenog u nuždi ne mora se vršiti pogruženje
"Krštava se sluga Božiji (ime) u ime Oca, Sina i Svetoga duha, Amin", uz trokratno kropljenje ili zapljuskivanje vodom.
Postupak u slučaju preživljavanja i dopunjenje Svete Tajne
Ukoliko se dogodi da osoba krštena preživi, krštenje se ne ponavlja, ali prema članu 204 Nomokanona Velikog Trebnika, kao i odgovoru Svetog Fotija Carigradskog episkopu Lavu Kalabrijskom, preživela osoba treba naknadno da ode kod sveštenika radi dopunjenja Svete tajne krštenja i "savršenja nad njim miropomazanja".
Sveštenik u hramu tada ne ponavlja samu formulu krštenja niti pogruženje, već čita izostavljene molitve i stavlja pečat dara Duha svetoga kroz Svetu tajnu miropomazanja. Time se ovaj izuzetni obred, započet u nuždi, potpuno dovršava i osoba se uvodi u punopravni život Crkve.
U pravno-bogoslovskoj analizi grčki mitropolit objašnjava zašto, prema učenju Pravoslavne crkve, zahtev za brisanje iz Knjige krštenih nije prihvatljiv.
Mnogi u nevolji pomoć traže od lažnih iscelitelja i vračara, ali Crkva podseća da je Krštenje jedinstvena Sveta tajna i da se od straha ne oslobađamo vračanjem, već verom, pokajanjem i životom u Hristu.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Jevstatija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Dionisija Areopagita. Katolička crkva obeležava Svetog Dionizija Areopagita, Jevreji obeležavaju Šmini aceret, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.